Svi u akciju Sigurniji internet za djecu

lidija_kralj

Lidija Kralj

sigurniji2011-logoI ove godine zajednica „Suradnici u učenju“ okupljena oko Portala ucitelji.hr i digitalnog časopisa Pogled kroz prozor pokreće akciju „Sigurniji internet za djecu“.
U prošlogodišnjoj akciji pozvali smo učitelje i nastavnike da barem jedan školski sat posvete temi Sigurnost djece na internetu te s nama podijele svoja iskustva i preporuke kako djecu naučiti primjerenom, odgovornom i sigurnom ponašanju na internetu. Njihove članke možete pročitati na Portalu ucitelji.hr (http://bit.ly/ao6Dgj).

Ovogodišnja akcija namijenjena je učenicima, učiteljima, nastavnicima, stručnim suradnicima, roditeljima i ostalim osobama kojima je sigurnost djece na internetu važna.

slika1


Učenici
se u akciju uključuju izradom multimedijskih radova (animacija, videozapisa, igara i slično) kojima će svoje vršnjake upozoriti na moguće opasnosti na internetu i dati im savjete kako ih izbjeći. Učenički radovi bit će predstavljeni na Izložbi multimedijskih radova na stranicama Portala ucitelji.hr i nagrađeni. Rok za predaju radova je 15. veljače.

slika2

Učitelji, nastavnici i stručni suradnici u akciji sudjeluju predavanjem, radionicom ili nekom drugom aktivnošću koju će provesti s učenicima te svojim primjerom dobre prakse preporučiti kolegama kako djecu poučiti primjerenom, odgovornom i sigurnom ponašanju na internetu. Primjeri dobre prakse bit će objavljeni u digitalnom časopisu za učitelje Pogled kroz prozor. Rok za predaju članaka je 20. veljače.

slika3Roditeljima i ostalim odraslim osobama namijenjena su predavanja o sigurnosti djece na internetu koja će se održati u gradskim knjižnicama širom Hrvatske te u obliku online webinara.
U predavanjima i webinarima govorit će se o prednostima i nedostacima interneta, mogućnostima komunikacije korištenjem interneta, zaštiti osobnih podataka, internetskim prevarama, nasilju preko interneta, mogućim opasnostima i zamkama društvenih mreža te načinima na koje možete zaštititi dijete i svoju obitelj u takvim situacijama. Poseban naglasak u predavanju bit će na primjerenom, odgovornom i sigurnom korištenju interneta. Predavanje će biti usmjereno na savjete i iskustva koja mogu pomoći roditeljima i djeci da se lakše snađu u svijetu suvremenih tehnologija.

Donosimo vam popis do sada dogovorenih predavanja i webinara, a točne termine i opise predavanja možete pročitati na ovoj stranici.

Planirani webinari:

    1. veljače, Kako to rade drugi, Arjana Blažić
    3. veljače, Pecanje u elektroničkom moru, Lidija Kralj
    4. veljače, Aktivnosti Centra za nestalu i zlostavljanu djecu, Tomislav Ramljak
    8. veljače, Sigurnost i zaštita na internetu, Slaven Crnjac
    10. veljače, Praktične preporuke za poboljšanje sigurnosti, Ana Desić
    15. veljače, Siguran način korištenja modernih tehnologija, Vesna Katalinić, Hrabri telefon
    20. veljače, Prvi koraci u zaštiti djece na internetu, Tomislav Novak
    25. veljače, Zaštitimo svoje najmlađe, Windows Live Obiteljska sigurnost, Gordana Sokol

Predavanja u gradskim knjižnicama:

    • Rijeka
      8. veljače 2011. u 18 sati, Gradska knjižnica Rijeka, Narodna čitaonica, Korzo 24 Predavač: Snježana Babić
    • Zagreb
      9. veljače 2011. u 18 sati, Knjižnica Knežija, Albaharijeva 7
      Predavač: Suzana Delić
    • Zadar
      17. veljače 2011. u 19 sati, Gradska knjižnica Zadar, multimedijska dvorana, Stjepana Radića 11 b
      Predavač: Marina Kulaš
    • Đakovo
      8. veljače 2011. u 19 sati, Gradska knjižnica Đakovo, Kralja Tomislava 13
      Predavač: Vesna Tomić

Planirani gradovi: Osijek, Split, Dubrovnik, Varaždin, Ivanec, Novi Marof, Koprivnica, Bjelovar, Popovača, Šibenik.

Detalje akcije, opise učeničkih i učiteljskih radova, raspored i termine predavanja možete pronaći na stranici akcije na Portalu ucitelji.hr.

Svi sadržaji te aktualne vijesti o tijeku akcije bit će najavljeni i popraćeni na Portalu ucitelji.hr.

Uključite se i vi u akciju „Sigurniji internet za djecu“ i pružite djeci više mogućnosti za sretno djetinjstvo i uspješno snalaženje u svijetu suvremenih tehnologija.

Tim zajednice „Suradnici u učenju“
urednistvo@ucitelji.org

Podršku akciji do sad su izrazili:

Predsjednik Republike Hrvatske, prof. dr. sc. Ivo Josipović

                       

   

Sigurni na internetu?!

gordana_sokol

Gordana Sokol

Danas sve mlađa djeca, ne samo učenici nižih razreda, već i djeca predškolskog uzrasta, kreću u avanturu kako upotrebe računala, tako i istraživanja milijuna mrežnih mjesta koja su im dostupna u svega nekoliko klikova mišem. Ovo nije nimalo čudno jer su djeca praktično od rođenja okružena raznim digitalnim i elektroničkim uređajima koji, uz njihovu znatiželju, vrlo brzo i vrlo lako postaju njihovi svakodnevni „nerazdvojni prijatelji“ u odrastanju.
Postavlja se pitanje možemo li prepustiti djecu njihovoj znatiželji i samostalnom istraživanju i snalaženju? Možemo li ih ostaviti da se snalaze kao u ribe u vodi? Naravno da ne!
Za snalaženje na internetu nužno je znanje korištenja računala, vještina procjene vrijednosti informacija te ostale vještine najčešće obuhvaćene terminom informacijska pismenost. Ali je isto tako za korištenje interneta potreban i dobar odgoj!
Vještine i znanja korištenja računala i interneta djeca uče „u hodu“, istraživanjem mogućnosti. No, odgajanje za sigurno, primjereno i odgovorno korištenje interneta ne ide tom brzinom. Baš kao što se djeca za život u stvarnom svijetu u svojim obiteljima pripremaju dobrim odgojem, ukazivanjem na loše i dobre postupke, tako se i za korištenje računala i interneta trebaju pripremiti ponajprije u školama, s naglaskom na osvješćivanje vidljivosti i javnosti osobnih informacija na internetu.

Posljednjih godina se za promicanje odgovornijeg ponašanja na internetu može pronaći mnoštvo materijala u odliku brošura, videoisječaka, animiranih filmova pripremljenih za djecu različitog uzrasta, ali i za njihove roditelje i učitelje. Ohrabruje činjenica da svake godine imamo sve više i više materijala dostupnih i na hrvatskom jeziku. U nastavku ćemo dati prikaze mrežnih stranica koje se bave temom sigurnosti djece na internetu.

Stranice Sigurnosti i zaštite djece na internetu – na hrvatskom jeziku

Stranice Sigurnost i zaštita na internetu nastale su suradnjom Microsofta Hrvatska, Agencije za odgoj i obrazovanje i NetAkademije Tehničkog veleučilišta u Zagrebu. Na njima su dostupni sadržaji o sigurnosti i zaštiti na internetu razvrstani u tri kategorije: za djecu, za roditelje i staratelje te za nastavnike i učitelje.
Za djecu su pripremljene četiri interaktivne priče, dvije za uzrast od 7 do 12 godina (Beskonačna šuma i Anini novi prijatelji) te dvije za uzrast od 13 do 16 godina (Rimska grupa i Peripetije na mreži). Priče su oblikovane poput stripa s interaktivnim dijelovima, govore o temama zaštite na internetu, prikladnosti informacija na internetu, komunikaciji pomoću interneta, autorskim pravima…

Sadržaji za roditelje i nastavnike sadrže različite informacije te niz preporuka. Dostupan je i priručnik o sigurnosti koji govori o mogućim prijetnjama na internetu i načinima zaštite.

Nacionalni CERT

slika1

Kada je u pitanju sigurnost, nezaobilazne su i stranice CERT.hr. Riječ je o stranicama Nacionalnog središta za računalnu sigurnost čija je misija upravo prevencija i zaštita. Na mrežnim stranicama možete pronaći mnogobrojne preporuke, alate i dokumente vezane uz zaštitu podijeljenih u nekoliko podtema:

  • O spamu – Savjeti za zaštitu od spama
  • O hoaxima – Kako prepoznati hoax
  • O phishingu – Socijalni inženjering
  • O malveru
  • O ranjivosti

slika2Na CERT-ovim mrežnim stranicama posebno bismo istaknuli dvije brošure vezane uz zaštitu i sigurnost – Sigurnije na internetu i Zaštitite svoju privatnost. Brošura Sigurnije na internetu je kratki vodič koji će vam pomoći prepoznati opasnosti te vas uputiti u postupke aktivne zaštite. U brošuri su opisane usluge poput društvenih mreža (Facebook) i dijeljenja datoteka (Bit Torrent), a poseban naglasak je stavljen na izbjegavanje prijevara i zaštitu privatnosti. Brošura je dostupna za preuzimanje u pdf formatu Sigurnije na internetu.pdf.

slika3Kako biste se upoznali s opasnostima kojima se izlažete prilikom postavljanja osobnih podataka i sadržaja na Facebook, svakako pročitajte brošuru koja će vas uputiti u tajne kako podesiti svoj profil na ovoj najpopularnijoj društvenoj mreži kako biste pritom sačuvati svoju privatnost. Brošura je također dostupna u pdf formatu Facebook brosura.pdf.

Znaš li s kim razgovaraš?

slika4

Još jedna hrvatska mrežna stranica na kojoj možemo pronaći vrlo dobre i zanimljive materijale vezane uz opasnosti upotrebe interneta kao i načine zaštite, stranice su Centra za nestalu i zlostavljanu djecu na adresi http://www.cnzd.org. Stranice imaju poseban dio namijenjen djeci i roditeljima. Tu se nalazi i program Sini namijenjen za filtriranje i blokiranje nepoćudnog sadržaja i mrežnih stranica na internetu. Valja istaknuti i Internet Hotline s formularom pomoću kojeg u svega nekoliko koraka možete prijaviti nepoćudne mrežne stranice, blogove, chatove i sl. Posebno nas se dojmio animirani film Znaš li s kim razgovaraš? Online zamka – koji, na djeci pristupačan način, govori o online zamkama korištenja chata.

Uz ovaj animirani film na stranicama možete pronaći i poveznice prema promotivnim filmovima o opasnostima interneta na stranim jezicima.

Što se tiče videozapisa, nikako ne možemo ne spomenuti videozapis UNICEF-ove akcije Prekini lanac! kojom se želi zaustaviti elektroničko nasilje među djecom koji se nalazi na stranicama Hrabrog telefona.

Uz videozapise ovdje možete pronaći i korisne sadržaje s mnoštvom savjeta kako sigurno koristiti internet i mobitel. Tu je brošura namijenjena djeci Dijete na internetu i letak sa savjetima o sigurnom korištenju interneta namijenjen djeci i njihovim roditeljima.

slika5slika6

Kada govorimo o savjetima kako se zaštititi od neprimjerene komunikacije i zlostavljanja preko mobitela i interneta, odnosno korištenjem suvremenih tehnologija, potrebno je spomenuti i mrežne stranice Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske gdje možete pronaći tekst “Zlostavljanje putem mobitela i interneta – suvremenih tehnologija” koji govori o:

    – rizicima komunikacije s nepoznatim osobama,
    – komunikaciji počinitelja i žrtve,
    – rizicima i opasnostima na društvenim mrežama,
    – savjetima mladim korisnicima i
    – savjetima roditeljima.

clip_image002 Na stranicama Hrvatskog Telekoma možete pronaći informacije o njihovom angažmanu u provedbi medijske zaštite mladeži, niz savjeta te informacije kome se možete obratiti u slučaju zlonamjernih ili uznemiravajućih poziva, primitka neželjenih elektroničkih poruka ili štetnog sadržaja.

Think U Know – sadržaji o sigurnijem korištenju interneta za različite uzraste djece

slika8Think U Know (Misliš da znaš) su stranice britanskog Centra za sprječavanje iskorištavanja djece i online zaštitu (CEOP). Na stranicama se nalazi mnogo obrazovnih, multimedijalnih sadržaja za djecu prilagođenih uzrastu te objašnjenja i savjeti za roditelje, staratelje i učitelje.
Za najmlađe je pripremljena serija animiranih filmova u kojima se likovi iz Hectorovog podmorskog svijeta snalaze u raznim avanturama. Na stranicama Hectorovog svijeta pronaći ćete prateće materijale za svaki od filmova – pripreme za nastavu, bojanke, pjesmice itd.

slika7slika9

Za djecu od 8 do 10 godina pripremljeni su sadržaji i igre koje im ukazuju kako se zabaviti, kako zadržati kontrolu te kako prijaviti sumnjivo ponašanje na internetu. Dostupan je Cyber Cafe u kojem trebaju pomoći Griffu i prijateljima da ostanu sigurni pri korištenju elektroničke pošte, brbljanja, dopisivanja u stvarnom vremenu, SMS-a i ostalih modernih tehnologija.
Za djecu od 11 do 16 godina pripremljeni su različiti sadržaji primjereni njihovom uzrastu – primjerice videorazgovori s vršnjacima, savjeti o tome što sve može poći loše pri korištenju interneta te niz igara o različitim mogućnostima njegovog korištenja.
Za roditelje i učitelje također su pripremljeni različiti sadržaji, posebno je zanimljiva zbirka poveznica na mrežne stranice koje se bave ovom temom. Nažalost, sadržaji za nastavu dostupni su samo državljanima Ujedinjenog Kraljevstva.

Kako poučavati sigurnost djece na internetu – Teachers TV

slika10I na britanskoj Učiteljskoj televiziji (Teachers TV) možete pronaći videoisječke koji pokazuju razredne aktivnosti za poučavanje o sigurnosti djece na internetu:

Program sigurnijeg interneta – Osposobite i zaštitite djecu u online okruženju

U sklopu mrežnih stranica Europe`s Information Society opisan je cilj Programa sigurnijeg interneta te je dano mnoštvo vrlo korisnih informacija kako stvoriti sigurnije online okruženje za djecu i mlade.
Na mrežnim stranicama dostupna je brošura Safer Internet brochure i vrlo zanimljiva lista s prvim rezultatima studije o alatima za roditeljsku zaštitu kao i popis najboljih alata za roditeljsku zaštitu.

slika11

 

Na ovoj stranici možete pronaći alat koji će najbolje odgovarati vašim potrebama.

Ins@fe

U nabrajanju ovih zanimljivih stranica nikako ne smijemo zaboraviti mrežne stranice koje nam nude mnoštvo savjeta kako biti siguran u online okruženju – ins@fe.
slika12Insafe je europska mreža za pomicanje svijesti o sigurnijem i odgovornijem korištenju interneta i mobilnih uređaja kod djece i mladih. Na mrežnim stranicama možete pronaći mnoštvo materijala vezanih uz sigurnost u online okruženju podijeljenih u tri kategorije:

    – za djecu,
    – za roditelje i
    – za učitelje.

Posebno su nam se dopale stranice na kojima se nalazi eSafety Kit Online – stranice koje na djeci zanimljiv način daju mnoštvo savjeta kako se zaštititi na internetu, kako komunicirati u online okruženju, što je to Cyberbullying te kako se zabavljati. Možda malo neprimjetni, no na ovoj stranici nalaze se i poveznice prema materijalima za učitelje i roditelje među kojima možete pronaći mnoštvo zanimljivih savjeta, ideja za igre i online kvizove koji će vam pomoći u osvješćivanju djece o sigurnijem korištenju interneta.

slika22I na kraju moramo spomenuti akciju Safer Internet Day koja se povodi svake godine upravo u organizaciji Insafea. Ovogodišnja akcija se provodi u 62 zemlje među kojima je i Hrvatska. Službeni predstavnik Hrvatske je zajednica Suradnici u učenju (ucitelji.hr) Smiješak.

Sigurni online prijatelji

suzana_delic

Suzana Delić

Oduvijek sam pobornik informatičke tehnologije u učionicama. Svijet se mijenja, učenici se mijenjaju, a trebaju se promijeniti i učitelji i učionice.
Mislim da iz kombinacije učenici – učitelji – IKT možemo dobiti samo moderniju nastavu i zadovoljnijeg učenika, a time i isto takvog roditelja. To svakako ne smijemo zanemariti.Korištenjem interneta učenik uči samostalno tražiti sadržaje te odvojiti bitno od nebitnoga, pronaći zadatke, riješiti ih online i provjeriti rješenja, uspostaviti suradnju s učenicima na drugom kraju Hrvatske, Europe, svijeta, izmijeniti iskustva itd. Mogućnosti su neizmjerne.Pa ipak, o mnogo čemu valja voditi računa. Jedna od osnovnih stvari koje su izuzetno bitne je (ne)sigurnost na internetu s kojom se susreću naši najmlađi.

Roditelji i učitelji su u informatičkom svijetu najvažniji jer koliko god su nam već i mala djeca (čak i predškolci) zaražena informatičkim virusom, što je dobro, toliko je bitno upoznati ih s pravilnom uporabom sadržaja i sačuvati ih od svih zala koja možda vrebaju kroz ovaj prozor u svijet.
Kada vrata (ili prozor) svojeg doma otvorimo strancu, nikada nismo sigurni. Možda i jesmo u većini slučajeva, ali možemo li garantirati? Možemo li potpuno slobodno otvarati vrata bez prethodne provjere glasa, pogleda kroz špijunku ili upozorenja djetetu da ne otvara nikome dok je samo kod kuće? Ne, i kao roditelji i kao učenici, uvijek ćemo upozoriti dijete što mu je činiti.

Moramo li tako učiniti i s našim virtualnim vratima i prozorima u svijet?
Da, sigurnost doma i zaključana vrata ne smiju nas zavarati. Naša virtualna vrata bit će sigurna samo ako se za to pobrinemo.
Kao informatički zaražena učiteljica, pozabavit ću se aspektom suradnje učenika pomoću interneta. Dopisivati se s učenicima diljem svijeta svakako je zanimljivo i djeca to vole. Pričati sa svojim ePal prijateljem na drugom kraju svijeta pomoću web kamere – za dijete je nezaboravno iskustvo.
No, kako djecu zaštiti?
To je segment u kojem su ona potpuno nemoćna jer su neiskusna i nemaju dovoljno znanja. Zato je to posao odraslih. Što možemo učiniti?

Dopisivanje učenika (poruke e-pošte)

1. primjer

Danas gotovo svaki portal nudi otvaranje sandučića elektroničke pošte na svom serveru. Pa ipak, najsigurnije je da učenici svoju elektroničku poštu šalju i primaju preko računa koji im mogu otvoriti učitelji u školi (CARNetovi administratori), a jedna je od usluga CARNeta, Hrvatske akademske i istraživačke mreže. Uz otvaranje računa, CARNetu nudi i svu stručnu podršku. Svakako pročitajte i istražite CARNetove stranice.

2. primjer

Dobro je vidjeti i kako su druge zemlje riješile problem.
Prošla generacija mojih učenika intenzivno se dopisivala s učenicima preko portala ePals. Kako sama riječ govori, radi se o „elektroničkim prijateljima“ Smiješak. To je jedan od portala koji izuzetno vodi računa o sigurnosti učenika na internetu.
Učitelji zajedno s učenicima uspostavljaju suradnju s nekim razrednim odjelom u svijetu s kojim dijele neki zajednički interes. Učitelj otvara račune za učenike i ima mogućnost odobravanja pošte što znači da nijednu poruku učenik ne može ni poslati ni primiti, a da je učitelj nije prethodno odobrio.
Na ovaj se način i najmlađi učenici mogu sigurno dopisivati.

clip_image002clip_image004

Suradnja pomoću videokonferencija

Videokonferencije polako ulaze u naše škole i po dosadašnjim iskustvima – učenicima su jedinstven doživljaj. Pri svakoj videokonferenciji vrlo je važna uloga učitelja u odabiru škola partnera kako ne bi došlo do loših iskustava.
Vrlo je važna i podrška roditelja. U Sjedinjenim Američkim Državama uobičajeno je da za svako pojavljivanje na ekranu, pa i na videokonferenciji razrednog odjela s nekim drugim odjelom, treba suglasnost roditelja. Ukoliko roditelj ne potpiše pismeno odobrenje, učenik će se javiti samo glasom, ali ne i likom.
Učenike treba dobro pripremiti za ovakav rad što je zadatak učitelja i odraslih osoba koje sudjeluju u videokonferenciji.

Naravno, postoji i mnoštvo drugih mogućnosti aktivnog, ali sigurnog sudjelovanja na internetu.
Sigurnom uporabom sadržaja koji su dostupni kroz naš virtualni prozor u svijet odgovorno ćemo podučavati učenike da bi jednog dana i bez naše pomoći sigurno istraživali i plivati kroz bespuće sadržaja koji čekaju na njih.

I uvijek se treba sjetiti rečenice kolega iz CARNeta: Nemojte reći ili napisati na internetu nešto što niste u stanju ponoviti i pred televizijskim kamerama cijeloj Hrvatskoj.

Sretno u istraživanju!

Sigurnost djece na internetu

ana_desic_slaven_crnjac

Ana Desić i Slaven Crnjac, NetAkademija

Roditelji svojim pozitivnim pristupom internetu dijete uvode u svijet znanja, uče ih kako biti dobro informiran, komunikativan, kako prepoznati ponuđeni sadržaj i njegove vrijednosti, primjereno reagirati na neprihvatljiv slikovni ili tekstualni sadržaj, kako izbjeći virtualna poznanstva i „čudne“ poruke te na taj način stječu puno povjerenje djeteta koje uzvraća otvorenošću, ne skrivajući od roditelja uspjeh, ali i neprilične ponude ili internetska poznanstva. Upravo vam zbog tih razloga želimo skrenuti pozornost na izazove i opasnosti interneta, ali i pomoći da ostanete dobar i suvremen roditelj jer „internet nije bauk“.

10 savjeta o djeci i internetu

  1. Dijete ne smijete plašiti opasnostima s interneta, nego ga poučiti kako da ih svlada.
  2. Žrtve interneta postaju djeca koja su uplašena, nesigurna, neupućena i koja nemaju povjerenje svojih roditelja.
  3. Obrazovanje i povjerenje razvija kod djece osjećaj odgovornosti i spremnost za sučeljavanje s opasnostima na koje može naići pri surfanju.
  4. Dijete je preporučljivo objektivno informirati i poučiti o prednostima interneta, ali i o njegovim opasnostima.
  5. Preporučljivo je da dijete prođe odgovarajuće osposobljavanje u školi ili u nekoj od ovlaštenih institucija za svladavanje računalnih programa.
  6. Zabrana pristupa internetu nije rješenje za vaše strahove, s djetetom dogovorite način i uvjete korištenja interneta.
  7. Zamolite dijete da vam pronalazi neke od informativnih ili poučnih stranica, pridružite mu se u tom istraživanju, pomognite mu u surfanju.
  8. Računalu je mjesto u zajedničkoj radnoj sobi ili u dnevnom boravku kako bi ga roditelj mogao nadzirati.
  9. Pustite dijete da samo istražuje, neupadljivo i vrlo diskretno nadzirite i povremeno provjerite koje je adrese posjetilo vaše dijete i tko je sve posjetio vaše dijete, poštuje li dijete dogovore s vama.
  10. Naučite dijete da su pravila lijepog ponašanja na internetu ista ili slična onima u stvarnom životu.

11 pravila za roditelje

  1. Internet može pomoći vašem djetetu u obrazovanju te mu daje mogućnost pristupa informacijama o kakvima su ljudi prije dvadesetak godina mogli samo sanjati. Međutim, velika sloboda i mnoštvo informacija nose sa sobom i veliku odgovornost. Ta odgovornost je vaša! Vi morate naučiti dijete kako se koristiti internetom i objasniti mu što on zapravo jest. Na vama leži i odgovornost zaštite djeteta od stvari koje mu još uvijek nisu jasne. Evo nekoliko osnovnih pravila kojih se trebate držati – držite računalo u dnevnoj, a ne u dječjoj sobi. Na taj ćete način imati puno bolju kontrolu nad aktivnostima svoga djeteta na računalu.
  2. Naučite dovoljno o računalima tako da djeci možete dati savjet te kako biste znali procijeniti što djeca na računalu rade.
  3. Povremeno zajednički posjećujte internetske stranice kako biste se upoznali sa sklonostima i navikama svojeg djeteta na internetu te provjerili što vaše dijete na internetu zapravo radi.
  4. Ohrabrujte dijete da vas pita o onome što ne zna te potičite razgovore o sadržajima na internetu.
  5. Mlađa djeca ne bi trebala posjećivati chat sobe, forume, Facebook i slična mjesta bez nadzora roditelja.
  6. Uspostavite pravila vezana za ponašanje na internetu, zapišite ih i napravite dogovor sa svojim djetetom.
  7. Savjetujte dijete da se nikad i ni pod kojim uvjetima ne sastaje s osobama koje upozna preko interneta, osim u vašoj pratnji.
  8. Saznajte zaporke korisničkih računa kojima se služi vaše dijete (e-pošta, chat, blog i sl.).
  9. Savjetujte djecu da na internetu ne smiju ostavljati osobne informacije poput adrese, broja mobitela, punog imena i prezimena te sličnih osobnih informacija.
  10. Povremeno upišite ime svoga djeteta u Googleovu tražilicu da vidite pojavljuje li se i na kakvim stranicama.
  11. Upoznajte se s online prijateljima svojeg djeteta i pričajte s drugim roditeljima kako biste saznali koje stranice posjećuju njihova djeca.

10 pravila za djecu

Draga djeco, sigurni smo da već puno toga znate o internetu i da ćete još puno toga naučiti sami i uz pomoć roditelja. No, kako biste bili sigurni i dobro se zabavili sa svojim virtualnim prijateljima, pažljivo pročitajte i naučite ova kratka pravila.

  1. Neću ostavljati svoje puno ime i prezime, adresu stanovanja ili škole, imena svojih roditelja, brojeve telefona ili mobitela nikome na internetu.
  2. Razumijem da mnogi ljudi ne moraju u stvarnosti biti onakvi kakvi se predstavljaju na internetu. Odrasli se mogu predstavljati da su djeca, muškarci da su žene i slično.
  3. Obavijestit ću roditelje o svim novim porukama e-pošte ili chat porukama.
  4. Neću naručivati niti kupovati bilo što preko interneta bez prisutnosti i odobrenja roditelja.
  5. Neću popunjavati online upitnike ili obrasce koje zahtijevaju ostavljanje osobnih podataka poput imena i prezimena.
  6. Ukoliko bilo tko od mene zatraži da učinim nešto za što pretpostavljam da ne bi trebalo učiniti, o tome ću obavijestiti roditelje.
  7. Nikada se neću sastajati s osobama koje upoznam preko interneta bez da se prethodno o tome ne dogovorim s roditeljima.
  8. Neću sudjelovati u tračanju i širenju glasina o drugim ljudima preko interneta.
  9. Neću se upuštati u prepirke i svađe na chatu, forumima i porukama e-pošte.
  10. Ukoliko me bilo tko uznemiruje ili maltretira, suzdržat ću se od daljnje komunikacije s tom osobom i odmah obavijestiti roditelje.

Preporuka za djecu

Interneta se ne treba bojati – naprotiv, njegovim korištenjem se može ostvariti puno toga, ali treba ipak biti na oprezu.

Internet je uzbudljiv, omogućava putovanje u nepoznato, stjecanje novih znanja, pomaže u učenju,

možeš steći nove prijatelje, dopisivati se s mnogima, pri tome nemaš straha da ti se nešto može dogoditi, osjećaš se slobodnim, možeš se igrati, slušati glazbu, nije važno koliko imaš godina, mnoštvo je izazova kojima se teško možeš oduprijeti.

Imaj na umu:

    ✓ najopasnije područje interneta za djecu jest chat room – soba za brbljanje,
    ✓ jednom dijelu korisnika internet služi za neprimjerene poruke, budi oprezan – ne odgovaraj na poruke nepoznatih,
    ✓ neke od poruka će te uznemiriti, a u nekim će se tražiti tvoj odgovor, slika, adresa – ne čini to bez dopuštenja roditelja,
    ✓ ne odgovaraj na neprimjerene poruke i izbriši ih, a ako su učestale, potraži savjet roditelja, starijeg brata, sestre ili neke odrasle osobe u obitelji,
    ✓ ne odlazi na ponuđene mrežne stranice, znaju skrivati brojne zamke,
    ✓ „čišćenje” računala može biti vrlo skupo,
    ✓ roditelj uvijek može saznati koje si stranice posjetio i
    ✓ ne zaboravi – kao što ti pomažu u svemu ostalome, roditelji ti mogu pomoći i u služenju internetom!

Savjeti za ponašanje na društvenim mrežama

Društvene mreže su virtualne zajednice koje su na našim prostorima postale popularne tek nedavno. Glavne su karakteristike društvenih mreža omogućivanje objavljivanja različitih multimedijskih sadržaja te uspostavljanje i održavanje odnosa s drugim članovima mreže. Tamo se mogu sresti prijatelji, upoznati novi ljudi, može se razgovarati o hobijima, političkim temama i sl.

U širem smislu riječi, društvenom mrežom mogao bi se nazvati i forum i blog, ali pod tim se pojmom ipak podrazumijevaju virtualne zajednice koje imaju točno određena obilježja. Najpoznatije društvene mreže su MySpace, Facebook, Xanda, LiveJournal koje su popularne i kod nas, a posebno je popularan Facebook koji broji preko 800 tisuća članova iz Hrvatske.

Facebook (FB) je u posljednjih nekoliko mjeseci doživio brzi rast u Hrvatskoj čemu su ponajviše doprinijeli mediji koji nerijetko izvještavaju o raznim aktivnostima korisnika na toj mreži. Zbog njegove popularnosti lako je pretpostaviti da će i vaše dijete poželjeti „biti” na Facebooku, tj. otvoriti FB profil. Jasno moramo istaknuti da FB nije mjesto koje je pogodno za djecu predškolske dobi!

Primarna namjena Facebooka je otkrivanje osobnih informacija o njegovim članovima, a to je jedna od osnovnih stvari koje valja spriječiti kod male djece. Kada ocijenite da je vaše dijete dovoljno sazrelo da otvori FB profil, pomognite mu i barem za početak podesite razinu privatnosti u postavkama na maksimalnu.

Blogovi, tj. internetski dnevnici, postali su izuzetno popularni prije nekoliko godina. Oni milijunima ljudi omogućavaju pisanje o hobijima, mislima, životima i općenito o bilo čemu što ih zanima. Blogovi su i dobro mjesto za promociju proizvoda i osoba pa su veoma podložni lažima, pretjerivanjima i širenju dezinformacija te ih treba čitati s oprezom.

Mnogi ljudi pod pseudonimom na blogu pišu svoje najbolje čuvane tajne misleći da nitko neće saznati njihov pravi identitet, ali kad – tad netko ga sazna pa je uistinu pametno ne ostavljati osobne informacije i intimne zapise na blogu.

  • Društvene mreže nisu za djecu osnovnoškolskog uzrasta niti mlađe.
  • Tinejdžeri vole društvene mreže, tako da je najbolje ne zabranjivati im njihovo korištenje, već ih podučiti kakav je sadržaj i informacije sigurno postavljati na njih.
  • Savjetujte djecu da na internetu ne ostavljaju svoje fotografije ako to nije potrebno, odnosno da promisle kakve fotografije stavljaju. Budući da ih se sve može preuzeti i proslijediti, djecu treba upozoriti da će te fotografije moći vidjeti tko god poželi pa možda i osobe za koje djeca ne bi htjela da ih vide.
  • Nemojte svom djetetu dopustiti da se susreće s osobama koje je upoznalo preko interneta.
  • Upozorite dijete na problem lažnog predstavljanja na društvenim mrežama.
  • Uvjerite se da dijete ima dovoljno dobru zaporku (primjerice – nikako 1234) kako biste spriječili da se drugi koriste njegovim korisničkim profilom.

Projekt o internetskoj sigurnosti „Učenici učenicima“

marlena_bogdanovic 

Marlena Bogdanović

Sažetak

U OŠ Tučepi se s grupom učenika koji sudjeluju u radu izvannastavne aktivnosti Virtualna učionica gotovo cijelo prvo polugodište radilo na pripremama projekta „Učenici učenicima“. Riječ je o svojevrsnom poučavanju o sigurnosti djece na internetu i odgovornom korištenju moderne tehnologije u kojoj su učenici, članovi sekcije Virtualna učionica, svoje vršnjake podučavali od temi internetske sigurnosti posjećujući ih u njihovim školama. Snimljen je i obrazovni videozapis, a projekt je prijavljen na natječaj za učitelje osnovnih i srednjih škola iz cijele Europe. Nekoliko dana prije zimskog odmora učenika primili smo obavijest da je projekt osvojio 1. nagradu – naš je projekt proglašen najboljim, a voditeljica projekta, učiteljica Marlena Bogdanović, dobila je titulu Učiteljica mjeseca prosinca!

Kako smo saznali za ovaj natječaj, što smo radili i kako smo se pripremali, možete saznati iz dokumenata u prilogu – Prijave i Intervjua.

O Programu Teach Today

Organizacija Teach Today (www.teachtoday.eu ) nastala je suradnjom 31 europskog ministarstva obrazovanja i gotovo svih najutjecajnijih korporacija s područja informacijsko-komunikacijske tehnologije kao što su: Facebook, Google, Microsoft, MySpace, Orange, Telecom, Vodafone, T-mobile… Posebno bih istaknula partnersku organizaciju European Schoolnet (Eun) koju čini mreža 28 europskih ministarstava obrazovanja, a posvećena je podupiranju škola za učinkovitu i odgovornu uporabu tehnologije u učenju, promicanju europske dimenzije i podizanju kvalitete obrazovanja u Europi. Ovo udruženje je europski predvodnik u području suradnje škola te, u suradnji s Europskom komisijom, nastoji izići u susret odgojno-obrazovnim potrebama mladeži i učitelja kako bi s novostečenim vještinama uspjeli u društvu znanja. Inovativnim projektima, inicijativama i partnerstvima, udruženje European Schoolnet vršnjacima omogućuje razmjenu ideja i mogućnost međusobnog učenja.

O natječaju

Teach Today je pokrenuo natječaj kako bi pronašao nove inovativne projekte s područja internetske sigurnosti u školama diljem Europe. Natječaj je bio otvoren za sve učitelje koji rade ili su radili u obrazovanju kao i za njihove mentore (teacher trainers).

Da bi pristupili natječaju, učitelji su trebali poslati kratak opis svog projekta (maksimalno 400 riječi) na Teach Today Blog.

U prijavi – postu trebalo je navesti:

  • opis projekta koji se provodi ili namjerava provesti u učionici, a koji služi za poučavanje učenika o odgovornom korištenju novih tehnologija kao što su internet, mobilni uređaji, društvene mreže, online igre i sl.,
  • pedagoške metode, pristupe i strategije poučavanja koji će se primijeniti.

Post je trebao biti objavljen na jednom od službenih europskih jezika (mi smo izabrali engleski).

Kriterij ocjenjivanja

Ocjenjivački sud činila su dva pedagoška eksperta European Schoolneta i jedan predstavnik uglednih korporacija – partnera Teachtodayja (opis partnera možete pronaći na adresi www.teachtoday.eu ). Izbor se temeljio na tri glavna kriterija:

  • inovacija (35 %) – razvija li projekt mišljenje i kreativnost učenika, nudi li nove pristupe u rješavanju ovog problema,
  • održivost (35 %) – može li se predočena ideja širiti na druge i može li biti okosnica promicanju odgovornog korištenja novih tehnologija,
  • uključenost učenika (35 %) – koliko će učenici biti aktivno uključeni u rad na projektu.

Sustav nagrađivanja

Od 1. listopada 2010. do 1. veljače 2011. godine svakog prvog dana u mjesecu stručni žiri Teach Todayja dodjeljuje titulu i priznanje Učitelja mjeseca – učitelju koji objavi najinovativniji projekt za taj mjesec. Pobjednik dobiva i:

  • kopiju autoriziranog članka o svom projektu koji će biti objavljen na mrežnim stranicama Teach Todayja,
  • poveznicu na svoj rad koji će biti proslijeđen europskim školama. Koristit će i resurse partnera kao što su, primjerice, Twitter i Facebook, kako bi pobjednički rad dobio na popularnosti koju i zaslužuje,
  • novčanu nagradu od 400 € (200 po proglašenju, a 200 nakon provedbe projekta i napisanog završnog izvješća),
  • učitelj mjeseca bit će pozvan na Europski sastanak o internetskoj sigurnosti – u roku od godine dana od proglašenja,
  • pobjednički će rad biti zaštićen svim autorskim pravima – kao originalno autorsko djelo. Bit će i licenciran (više na www.creativecommons.org ) te će tako svi koji bi ga ubuduće htjeli koristiti na bilo koji način, biti upozoreni na uvjete korištenja.

U prilogu

    Prijava našeg projekta,

    Intervju – telefonski razgovor o projektu s predstavništvom u Velikoj Britaniji – dan nakon proglašenja

Obrazovne tehnologije u razredu

sanja_bozinovic

Sanja Božinović

„Learning Technologies for the classroom“, desetotjedni online tečaj namijenjen profesorima engleskog jezika koji organizira British Council, završio je 5. prosinca 2010. godine. Prvi dio tečaja bavio se temama vrsta obrazovnih tehnologija, pravilima ponašanja na internetu, odabirom mrežnih stranica za učenike, zaštitom autorskih prava i sigurnošću učenika na internetu.

Vrste obrazovnih tehnologija u razredu

DVD medije i programski paket Office koriste gotovo svi učitelji, interaktivne ploče i obrazovni programi većini su učitelja još uvijek nedostupni, dok o učenju pomoću mobilnih uređaja, internetskih igara, društvenih mreža i virtualnih svjetova tek učimo, a primjenjuju ih samo oni najinovativniji. U koju god grupu pripadali, važno je upoznati se sa svima kako bismo napravili najbolji izbor za svoje učenike i nastavu učinili kreativnijom, bližom učenicima i učinkovitijom.

classroom1
Slika 1. Dio iz Learning Technologies for the Classroom

Profesori iz Armenije, Bugarske, Izraela, Litve, Srbije, Turske i Hrvatske su u forumu na servisu Moodle pisali o problemima s kojima se susreću u svojim zemljama kad žele uključiti računalo u nastavu stranog jezika: nedovoljnoj informatičkoj opremljenosti škola, nezainteresiranosti kolega za učenje o upotrebi računala u nastavi, kao i uvjerenju učenika da je računalo prvenstveno izvor zabave.

Svi smo, unatoč svijesti o svim tim preprekama u radu, više nego uvjereni da je integriranje tehnologije u nastavu stranog jezika izvrstan put do uspjeha učenika.

Netiquette

Na početku tečaja prisjetili smo se pravila lijepog ponašanja na internetu, „netiquettea“, što je izvrsna tema koja se rijetko nalazi u lekcijama stranog jezika jer se podrazumijeva da su učenici to već negdje naučili, što smatram pogrešnim jer tema nije ništa manja važna od pravila pristojnog ponašanja u razredu čime se iznova bavimo svake školske godine.

Važno je zapamtiti:

  • Odabir riječi, tona i stila u virtualnom je okruženju teži zbog činjenice da često ne vidimo osobu s kojom komuniciramo pa nema pomoći izraza lica, gesta, okoline. Sve postaje još teže kad se komunikacija odvija na stranom jeziku koji tek učimo.
  • Moramo biti jasni i sažeti te posebno paziti na prikladnost jezika.
  • Nikad ne smijemo koristiti velika tiskana slova u pisanju jer to izgleda kao da vičemo.
  • Možemo proslijediti poruku koju smo dobili samo uz dozvolu pošiljatelja.
  • Moramo uvijek poštivati autorska prava.
  • U online komunikaciji nismo anonimni. Štoviše, svojim slikama i riječima se predstavljamo svijetu.

Ovo su samo najvažnija pravila koje obavezno uključujem u svoje lekcije.

Koliko poznajete pravila ponašanja u virtualnom okruženju, možete provjeriti u sljedećem kvizu.

Među izvorima informacija koje sam proučavala u okviru tečaja, najupotrebljiviji, a ujedno i najsažetiji za rad s učenicima je „How to Follow Proper Netiquette Rules“.  

Procjena i odabir mrežnih stranica za upotrebu u lekcijama

Za profesora je važno naučiti analizirati dijelove URL-a jer tako iz same poveznice dobivamo informacije o pogodnosti mrežne adrese za učenike. Sljedeća slika pokazuje kako analiziramo URL stranice koju razmatramo za upotrebu u nastavi.

classroom2Slika 2. Dio iz Learning Technologies for the classroom

Dio zvan TLD (top level domain) je također važan dio adrese. Razlikovanje između „org“ što je skraćeno od „organisation“, a označava neprofitnu organizaciju i „com“ što je komercijalna domena, je važno ako znamo da na „com“ možemo očekivati plaćanje nekih usluga i oglašavanje.

Kad profesor koristi materijal s interneta, ima veliku odgovornost. Prednosti kao što su autentičnost, aktualnost i motivirajući format za učenike, profesora nikako ne smiju navesti da bez detaljnog razmatranja učenicima ponudi materijal s interneta kao lekciju. Mrežne stranice razmatrali smo vodeći računa o pet kriterija:

  • točnost i prihvatljivost (accuracy and acceptance ) – je li sadržaj utemeljen na točnim činjenicama, jesu li gramatika i pravopis točni, stranica nedavno ažurirana i vrijede li sve poveznice,
  • autoritet i pokrivenost (authority and coverage ) – provjera izvora informacija, je li jasno tko je autor i izdavač, jesu li oni kvalificirani za pružanje takvih informacija te je li sadržaj nepristran,
  • namijenjenost i relevantnost (audience and relevance ), kriterij posebno važan pri biranju sadržaja za djecu i mlade gdje smo provjeravali jesu li stupanj jezika i ton primjereni,
  • obrazovni fokus (educational focus ) – podržava li sadržaj različite stilove učenja, je li primjeren za vizualne, auditivne, kinestetičke ili neke druge stilove učenja,
  • lakoća upotrebe (ease of use ) – je li lako pronaći informaciju, ima li stranica funkciju traženja i / ili indeks odnosno je li navigacija logična.

Zaštita autorskih prava

Tema o kojoj premalo znamo, a još manje poučavamo učenike, bila je zaštita autorskih prava. U Hrvatskoj se na prava autora materijala koje koristimo obraća premalo pažnje pa većina učenika smatra sve što nađu na internetu – vlasništvom nalaznika.

Svakako je važno znati sljedeće podatke:

  • Kopiranjem se smatra: fotokopiranje, skeniranje, preuzimanje s interneta, snimanje na zvučne i videokasete, kopiranje CD-a, DVD-a i CD ROM-a.
  • Knjige, novine i časopisi podliježu pravilu da se smije napraviti jedna kopija od 5 -10 % knjige ili jednog poglavlja i to za individualno proučavanje, odnosno potrebe istraživanja. Dijelove knjiga za korištenje u razredu smijemo izrezivati, preslagivati i stavljati na kartice.
  • Novine se mogu slobodno kopirati za upotrebu u razredu. Slike iz tiskanih medija se mogu koristiti u svrhu poticanja diskusija, izradu kartica i ostale upotrebe u razredu.
  • Sa zvučnih kaseta i CD-a s glazbom dozvoljeno je snimanje dijelova za vježbe od 10 % ili jednog poglavlja. Riječi pjesama se legalno preuzimaju s nekih mrežnih stranica, dok se za upotrebu glazbe treba tražiti dozvola umjetnika, kompozitora i ostalih vlasnika autorskih prava.
  • Videozapis se može prikazivati u razredu u svrhu poučavanja – isključivo učenicima, ne roditeljima, gostima i drugima, a kad se radi o kupljenim komercijalnim videosnimkama, one se smiju prikazivati samo u originalnom formatu.
  • Skeniranje je vrsta kopiranja, skenirani tekstovi se mogu slagati u Wordove dokumente, a za svaku promjenu (npr. pretvaranje teksta u vježbu popunjavanja praznina u tekstu) treba tražiti dozvolu vlasnika prava.
  • Dijelovi mrežnih stranica se mogu koristiti za osobnu upotrebu, a važno je uvijek pročitati uvjete korištenja stranice. Gotovo uvijek na mrežnim stranicama postoji adresa e-pošte za kontakt i većina vlasnika rado daje dozvolu za korištenje materijala u školi.
  • Postoje također i stranice s besplatnim materijalima pogodnim ili čak namijenjenim direktno za upotrebu u nastavi.

Štetna strana tehnologije

Na internetu se nalaze sadržaji za različite vrste korisnika, a neki mogu biti štetni za djecu i mlade. Osim stranica neprimjerenog sadržaja i ekstremno agresivnih igara, problem su i virusi, „spam“, krađa identiteta i dr. Također, sve veći problem je upotreba tehnologije, posebno mobilnih telefona i interneta, za zlostavljanje drugih, tzv. cyberbulling.

Profesor mora zaštiti svoje učenike pravilnim odabirom sadržaja, ali isto tako ih i naučiti da sami budu svjesni novih opasnosti.

Teme sigurnog korištenja interneta su izvrsno obrađene na više mrežnih stranica koje obiluju savjetima u atraktivnim formatima: kvizovima, lekcijama, interaktivnim sadržajima raznih vrsta za učenike, profesore i roditelje.

Korištenje videomaterijala, postera, lekcija i drugog materijala na tim stranicama je besplatno.

Neki od meni najboljih izvora materijala za nastavu na temu sigurnosti na internetu:

http://www.bbc.co.uk/cbbc/help/web/besmart.shtml
http://www.kidsmart.org.uk/
http://www.childnet.com/sorted/

Ove stranice posvećuju značajno mjesto i zlostavljanju, tj. „cyberbullingu“, koje je gore od klasičnog zlostavljanja u školi jer se može provoditi 24/7, dopire do puno većeg broja ljudi i brže, počinitelj može pokušati ostati anoniman što dodatno muči žrtvu, a ponekad ljudi čak i nisu svjesni da svojim ponašanjem nanose štetu drugima, dakle može biti počinjeno i iz nehata.

Sa svojim učenicima sam koristila sljedeću poveznicu, videozapis koji je izvrsno upotpunio moj sat i pomogao mi početi rješavati problem.

Zaključak

U nastavku tečaja naučila sam puno o korištenju programskog paketa Office u razredu s jednim računalom i u informatičkoj učionici, o poučavanju različitih jezičnih vještina uz pomoć sadržaja na internetu, o korištenju društvenih mreža i o međunarodnim projektima.

„Learning Technologies for the classroom“ je tečaj koji toplo preporučujem svakom profesoru engleskog jezika, bio on iskusan u korištenju obrazovnih tehnologija u svom radu ili tek zainteresirani početnik.

3. susret škola partnera Projekta Europe Anim´Action

suzana_delic

Suzana Delić

clip_image002Tijekom ljeta 2009. godine naša, izvana mala i stara, ali iznutra moderna i prema svijetu vrlo otvorena škola, Osnovna škola Horvati iz Zagreba, postala je dio Comenius projekta Europe Anim´Action s još 8 škola iz 7 europskih zemalja, na što smo vrlo ponosni.

Slika 1. Partneri – plakat

Naši partneri su:

Projekt traje dvije godine (2009. – 2011.), a priča o modernom Odiseju koji se budi u Grčkoj, prolazi kroz Hrvatsku i zemlje ostalih škola u projektu, dolazi do Belgije te postaje građaninom Europe – kroz susrete škola partnera potpuno je zaživjela.
Do sada smo se sastali 3 puta. Prvi susret održan je u studenom 2009. u mjestu Tres Cantos kod Madrida, a domaćin je bio profesor Arturo. Drugi je susret bio u travnju 2010. godine u mjestu Mlada Bolesav kraj Praga, poznatom po tvornici automobila, ali i po vrijednim učenicima i našem domaćinu, profesoru Vaclavu. Suradnja se nastavila u studenom 2010. godine susretom u Grčkoj, na otoku Rodosu.

Na susretima smo odabrali logo projekta, napisali tekst, odabrali glumce, pripremili scenografiju… Preostalo je još sve dobro izvježbati, pripremiti glazbu te predstavu, nakon pokusa na Rodosu, izvesti na završnom susretu u Belgiji u svibnju 2011. godine.

3. susret škola na Rodosu

plakat

Treći susret škola partnera održao se u grčkom gradu Rodosu na istoimenom otoku od 8. do 12. 11. 2010. godine. Nakon dugotrajnog puta preko Münchena i Atene sletjeli smo na Rodos gdje su nas dočekali ljubazni domaćini, kolege iz Muzičke škole iz Rodosa.

Slika 2. Plakat

školanatpis
Slika 3. Škola                                         Slika 4. Natpis

pred-školomNašu delegaciju činili su učenici 8. a razreda Lucija Bilić i Domagoj Đurić, učiteljica mentorica i koordinator projekta u našoj školi Suzana Delić te ravnateljica škole mr. sc. Biserka Matić-Roško.

Slika 5. Pred školom

gradonacelnikS veseljem smo se ponovo sastali s našim europskim kolegama i učenicima škola partnera. Susret je započeo razgledom prekrasnog grada Rodosa te odlaskom gradonačelniku što je popratila i grčka televizija.
 

Slika 6. Prijem kod gradonačelnika

Već istoga dana poslijepodne započele su prve radionice za učenike i učitelje te pokusi na pozornici škole koji su se provodili neumorno tijekom cijelog tjedna.

pozornica-1 pozornica-2 pokus
Slike 7. i 8. Pozornica                                              Slika 9. Pokus

odiseji-na-sceni
             Slika 10. Odiseji na sceni – naš Odisej, Domagoj, je treći slijeva

Upoznali smo i ljepote grada Rodosa koji nas je impresionirao starim gradom i prekrasnom plažom.

stari-grad1stari-grad2obala 
Slika 11. i 12. Stari grad                                      Slika 13. Pogled na plažu

Upoznali smo i mjesto Lindos udaljeno oko 50 kilometara od grada Rodosa, čiju smo akropolu s veseljem posjetili te terme Kalithea Springs koje su svojom ljepotom privukle i mnoge filmaše da upravo taj dio otoka Rodosa izaberu za mjesto snimanja svojih filmova.

lindossvi timovi terme Slika 14. Lindos                            Slika 15. Svi timovi                         Slika 16. Terme

Ugodno društvo Luciji i Domagoju činili su i njihovi domaćini Romanos i Georgia. Hvala im!

romanos-georgia
Slika 17. Učenička pomoć – Romanos i Georgia

Ljubazni domaćini, naše kolege Aghati i Michail, pripremili su zajedno sa svojim učenicima i pravu glazbenu poslasticu, koncert u starom gradu specijalno za timove Comenius projekta.

Comenius_Rhodes_Concert_1Comenius_Rhodes_Concert_2
Slika 18. i 19. Koncert

sastanakNa završnom sastanku dogovorili smo i sve detalje vezane uz posljednji sastanak u Belgiji gdje ćemo našu predstavu izvesti svi zajedno. Sam događaj bit će medijski popraćen i snimljen.

Slika 20. Sastanak

Kako je sam susret izgledao, zabilježili smo i kamerom. Pogledajte kratki film.

Pri povratku preko Atene i Rima za Dubrovnik i Zagreb, imali smo dovoljno vremena za razgledavanje rimskih znamenitosti.

rimvatikanfontana
Slika 21. Rim                              Slika 22. Vatikan                        Slika 23. Fontana

Tako je završio naš put kroz svjetsku povijest.
I ovog puta s prekrasnim iskustvima očekujemo susret u svibnju, ali osjećamo i žaljenje jer se projektu bliži kraj!
Pozdravit ćemo vas službenim jezicima projekta:

SO LONG!            AU REVOIR!          CIAO!

Digitalni gradovi

marina_mirkovic

Marina Mirković

O digitalnim gradovima sve češće saznajemo iz svjetskih i domaćih medija. Razvoj e-gradova s pametnim tehnologijama zanimljiva je tema o kojoj se može raspravljati s učenicima te ih potaknuti na analizu karakteristika digitalnog grada u njihovu okruženju i, naravno, omogućiti razvoj kreativne vizije budućnosti grada u kojem žive.

Slika 1Digitalni grad predstavlja oblik informacijskog prostora koji se odnosi na određeni fizički prostor u gradu. Digitalni gradovi pokrivaju široko područje digitalnih mreža i programa koji omogućuju razne aspekte socijalnog i ekonomskog života u gradovima.

Slika 1. Brojne su svjetske izložbe i skupovi
na kojima se analiziraju
modeli budućih digitalnih gradova

Budući da je internet glavna pokretačka snaga informacijskog društva, potrebno je povećati njegovo korištenje, tj. učiniti ga dostupnim svakom građaninu, u svakom domu, školi, poduzeću i državnoj upravi. To se može postići povećanjem širine pojasa pristupa, smanjenjem cijene usluga i povećanjem sigurnosti njegovog korištenja.

Istovremeno je potrebno raditi i na uvođenju novih programa i stvaranju digitalnih sadržaja te stimulirati razvoj elektroničkog rada i trgovine. Nužan je razvoj modela e-javne uprave koji omogućuje interaktivnu komunikaciju građana s lokalnom samoupravom i pružanje kvalitetnijih usluga građanima pomoću interneta. E-javna uprava građanima omogućava pristup informacijama o projektima lokalne samouprave, aktivnije sudjelovanje u donošenju odluka na lokalnoj razini, podnošenje zahtjeva za obavljanje usluga uz uštedu vremena. Očekuje se razvoj niza projekata koji će unaprijediti život građana: e-obrazovanje, e-zdravstvo, e-knjižnica, e-poslovanje i drugo.

Svaki digitalni grad, prema svojim ciljevima, ima različitu arhitekturu, organizaciju i usluge. Gradska mreža kao telekomunikacijska infrastruktura mora osigurati širokopojasnu infrastrukturu za dugoročne potrebe.

Danas većina ljudi živi u gradovima. Do 2050. godine u gradovima na Zemlji živjet će više od 70 posto svjetskog stanovništva. Mnogi gradovi diljem svijeta već su implementirali „pametnu“ tehnologiju i započeli s ulaganjem u budućnost.

Slika 2Moderne IK tehnologije sve više ulaze u svakodnevni život. Njihovim korištenjem znatno se smanjuju troškovi, snižava stopa kriminala (kamere koje vide i dokazuju prekršaje), bolje je regulirano parkiranje, noćni život, pronalaženje hotela, restorana, službenih vozila, ali i sve je manje gužvi, manje prometa pa tako i manje zagađenja. Umjesto ulaganja novca u rješavanje problema, ulaže se u preventivu, odnosno tehnologiju.

Slika 2. Osnova svakog digitalnog grada je primjena informacijsko-komunikacijske tehnologije u svim elementima infrastrukture grada

IBM već neko vrijeme radi s gradovima diljem svijeta na projektima uvođenja inteligentnih sustava koji će ih učiniti pametnijima i koji će gradovima omogućiti održivi razvoj. U budućnosti će zdravstveni djelatnici znati točno gdje, kako i kada se bolest pojavila i počela širiti – pa čak i koja će četvrt sljedeća biti pogođena bolešću. Susrest ćemo se i s pojavom „zdravog interneta” na kojem će anonimne medicinske informacije sadržane u elektroničkim bolesničkim kartonima biti sigurno razmjenjivane među liječnicima kako bi se ograničilo širenje bolesti.

Gradovi će morati instalirati pametne vodovodne sustave kako bi smanjili gubitke vode bar za pedeset posto. Isto tako, trebat će se ugraditi i pametna kanalizacija koja će ne samo spriječiti zagađenje rijeka i jezera, već će vodu moći pročišćavati sve dok ne bude ponovno pitka. Gradovi će moći smanjiti broj hitnih slučajeva, poput kriminala i katastrofa ili ih čak i spriječiti. IBM radi i na dizajnu pametnih sustava nasipa koji štite gradove od katastrofalnih poplava.

IBM proizvođačima i distributerima električne energije pomaže u unošenju digitalne inteligencije u njihove mreže. Te pametne mreže koriste se senzorima, brojilima, digitalnim kontrolama i analitičkim alatima kako bi automatizirale, nadgledale i nadzirale dvosmjerni energetski tok od elektrane do utičnice.

Slika 3Gradovi Singapore, Brisbane i Stockholm već rade na smanjenju prometnih gužvi i zagađenja zraka primjenom inteligentnih rješenja u sustavima javnog prijevoza u koje su ugrađeni alati kojima mogu upravljati gradskim prometom na mjestima gdje se dogode nezgode.

 

Slika 3. Računalno upravljanje i reguliranje
gradskog prometa građanima osigurava
siguran i brz prijevoz

Slika 4Gradovi diljem svijeta, između kojih je nekoliko u Italiji, na Islandu i Malti kao i u američkoj saveznoj državi Teksas, koriste „pametna“ električna brojila i druge instrumente koji im pomažu u održavanju stabilnosti električnih mreža, povećanju njihove učinkovitosti te integraciju obnovljivih izvora energije i primjenu električnih vozila.

Slika 4. Digitalna kontrola potrošnje električne energije omogućuje stabilnost energetskog sustava

Rotterdam će primijeniti sustav za nadzor i pametnije upravljanje vodoopskrbom i električnom energijom čime će postati prvi tzv. „Smart Delta City“ – prvi grad koji se koristi informacijama u realnom vremenu kako bi upravljao sustavima i infrastrukturom koje imaju utjecaj na klimatske promjene.

Kina troši milijarde dolara na gradnju superbrzih vlakova i razvoj željezničke mreže – do 2020. godine sagradit će 40 tisuća kilometara tračnica. Cilj je premjestiti ljude i robu u transportni sustav koji će potaknuti dalji gospodarski razvoj bez povećanja automobilskog i kamionskog prometa.

Tvrtka IBM objavila je suradnju s gradskom upravom grada Venecije na projektu izrade digitalnog turističkog vodiča – posebnog sustava koji će posjetiteljima omogućiti da pomoću svojih mobitela lakše nađu najkraći smjer do svih znamenitosti, ali i manje poznatih dijelova grada. Program koji se može preuzeti s interneta korištenjem besplatne bežične (tzv. Wi-Slika 5Fi) mreže koja prekriva cijeli grad, zove se TagMyLagoon. Program se sastoji od bogate baze podataka o brojnim znamenitostima Venecije i programa za navigaciju koja će pojednostaviti kretanje gradom i spriječiti gužve brojnih šetača i turista.

Slika 5. Turisti i stanovnici Venecije
pomoću bežične mreže i programa TagMyLagoon
neometano uživaju u njenim znamenitostima

U stvaranju pretpostavki za pametni, digitalni grad u Republici Hrvatskoj najviše su postigli Rijeka, Varaždin i Opatija, a u razvoju ih prate Zagreb, Split i Osijek.

Karakteristike hrvatskih e-gradova pogledajte u priloženoj prezentaciji „Razvoj digitalnih gradova u Hrvatskoj“.

U nastavu informatike/računalstva može se uključiti tema razvoja digitalnih gradova: s učenicima komentirajte razvoj vašeg grada. Analizirajte portal grada kao i mrežne stranice i online usluge tvrtki i službi u vašem gradu. Učenici mogu izraditi prezentacije u kojima će prikazati svoje viđenje digitalnih gradova kao i prikaz stanja svoga grada. Svakako će njihova kreativnost i mašta razviti zanimljive primjere primjene IK tehnologije u svakodnevnom životu grada.

Organizirajte posjet učenika gradskoj upravi kako bi se uz pomoć djelatnika upravnih odjela obrazovali o trenutnoj i planiranoj komunalnoj djelatnosti i gospodarenju u gradu. Učenici se mogu obratiti i članovima Savjeta mladih za pomoć u traženju odgovora i informiranju. Nužna je povezanost građana i lokalne samouprave, a zanimanje učenika za život u gradu priprema je za njihovo aktivno sudjelovanje u budućnosti razvoja i brizi o svom gradu.

Brojne inovacije izmijenit će gradove u budućnosti. Sustavi zdravstvene zaštite, pametni promet i pametne energetske mreže omogućit će pretvorbu gradova u pristupačne, dinamične i napredne zajednice. Infrastruktura 21. stoljeća ujedinjuje i automatizira digitalnu i fizičku stvarnost, čini je inteligentnijom i učinkovitijom.

Nužno je razviti suradnju između hrvatskih gradova u pokušaju da razvijeni digitalni gradovi svoja znanja i stečena iskustva prenesu dalje od svojih županija. Važno je prihvatiti tehnologiju, građanima pružiti usluge, a pri tome ih i obrazovati kako tu tehnologiju mogu iskoristiti i kako će bolje i ekonomičnije živjeti. Građani moraju uočiti dobit u primjeni modernih tehnologija i stvaranju pametnih gradova s poboljšanom kvalitetom za njihov život, ali i promicanje povijesne i kulturne baštine.

Literatura:

[1] Ž. Popović, Izgradnja digitalnih gradova, Revija, Ericsson Nikola Tesla, Zagreb, 2008.
[2] I. Rogić, D. Bagić, M. Požar, M. Vedriš, Urbani izazovi (Infrastruktura kao razvojni izazov u većim hrvatskim gradovima), Siemens d.d., Zagreb, 2008.
[3] Pametniji gradovi, IBM, mrežna stranica
[4] Web portal grada Rijeke, mrežna stranica
[5] Web portal grada Varaždina, mrežna stranica
[6] Web portal grada Opatije, mrežna stranica
[7] Web portal grada Zagreba, mrežna stranica
[8] Web portal grada Splita, mrežna stranica
[9] Web portal grada Požege, mrežna stranica

Najizraženije poteškoće i problemi s kojima se susrećemo u

nastavi jezika u gimnaziji

sonja_delimar

Sonja Delimar

(Izlaganje je održano u okviru ŽSV-a za hrvatski jezik Koprivničko-križevačke županije na zajedničkom stručnom skupu za osnovne škole, srednje škole i gimnazije 28. lipnja 2010. g. )

Sažetak

Kao što pokazuju rezultati školskog eseja na državnoj maturi, i gimnazije imaju problem s postizanjem ishoda iz Ispitnog kataloga koji se odnose na kompetenciju pismenosti. U ovom sam se izlaganju pokušala baviti uzrocima tih problema, analizirati tipične učeničke pogreške u pismenom izražavanju (na temelju triju školskih zadaća dvaju prvih razreda) i nakon zaključka ponuditi neka rješenja za poboljšanje učeničkih kompetencija pismenosti.

Ključne riječi: kompetencija pismenosti, dubinsko razumijevanje teksta, materinski jezik, čitanje lektire, nastava izražavanja, tipične jezične pogreške

Ispitni katalog i ishodi

Kao što pokazuju rezultati školskog eseja na državnoj maturi, i gimnazije imaju problem s postizanjem ishoda iz Ispitnog kataloga koji se odnose na kompetenciju pismenosti. Podsjetimo se najprije na tražene ishode.

Od pristupnika se očekuje da zna, tj. može:

  • sastaviti vezani tekst (uvod, razradba, zaključak),
  • strukturirano izlagati u zadanim veličinama (vrijeme, broj riječi itd.),
  • vladati jezičnom, pravopisnom i logičkom raščlambom,
  • ispravno pisati hrvatskim književnim jezikom (gramatička i pravopisna točnost),
  • povezano, jezgrovito, jasno i jezično pravilno sastaviti traženi pisani oblik,
  • smisleno, jasno, jezgrovito i stilski prikladno izložiti misli,
  • uredno i čitljivo pisati.

Kad bismo htjeli jednostavnije definirati ishode, mogli bismo reći da se od pristupnika traži da budu sposobni sastaviti jasan, logičan, pravopisno i gramatički korektan tekst određene duljine. Ali ako definiciju ishoda učinimo jednostavnom, time postizanje tog ishoda nismo učinili nimalo lakšim. Našim je učenicima postizanje kompetencije pismenosti najveći problem, a u svome ću izlaganju pokušati promišljati koji su tome uzroci i kako riješiti problem. Kao i kod ostalih problema koji su ukopani u svim razinama sustava, ni za ove ne postoje brza i laka rješenja, ali neka bismo mogli ponuditi. I još jedna napomena – razmišljajući o problemima koji su tema ovog izlaganja, i sama sam shvatila da u prevelikoj želji da svojim učenicima pružim sve, niz postupaka u svojoj nastavi izvodim krivo jer umjesto da pustim učenike da sami odrade neke misaone procese koji su uvjet dubljeg usijecanja spoznaja, većinu toga umjesto njih odradim sama. Ali, krenimo od početka.

Pismenost učenika – uzroci problema

Jedan od osnovnih uzroka problema s pismenošću svakako je usamljenost naše struke u skrbi za materinski jezik, odnosno u ostalim predmetima ne postoje katkad ni minimalni zahtjevi u pogledu jezične pravilnosti. I nije mi namjera nabacivati se drvljem i kamenjem na naše kolege profesore koji materinskim jezikom ne vladaju kako bi trebali. Svi mi znamo da izlaskom s fakulteta na kojem smo odslušali i položili brojne kolegije jezika nismo bili nikakvi jezični eksperti jer je to kompetencija koja se stječe dugogodišnjom praksom, a većina naših kolega profesora na svojim je fakultetima odslušala jedan ili dva kolegija materinskog jezika i nakon stjecanja diplome više ih nitko ne pita za njihove jezične kompetencije, sve je ostavljeno svijesti pojedinca. A sustav koji tako važne stvari ostavlja savjesti pojedinca, nije dobar sustav.

Sljedeći problem koji nas muči svakako je nepostojanje nacionalnog kurikula i neusklađenost planova i programa, zbog čega se događa da se gramatički sadržaji stranih jezika katkad usvajaju prije istih sadržaja u materinskom jeziku, i to tamo gdje za to nema metodičkog opravdanja. (Iz metodičkih razloga i specifičnosti načina učenja pojedinog stranog jezika takvo usklađivanje nije moguće dokraja provesti.)

Učenici u gimnaziju nerijetko dolaze s lošim jezičnim predznanjem, a njihova svijest o tome da znamo samo onoliko koliko možemo jezikom izraziti ili, Wittgensteinovim riječima, da su granice našega jezika ujedno i granice našega svijeta, redovito je vrlo nerazvijena. Ono aristokratsko poimanje smisla obrazovanja koje iznosi Michel de Montaigne u svom eseju O odgoju kad kaže da je tako ogavna svrha bavljenja knjigom kao što je dobitak nedostojna milosti i naklonosti Muza odavno je iščezlo iz našeg društva. (Vjerojatno je razlog taj što si ga nitko više ne može priuštiti, ali to nije tema ovog izlaganja.)

Mi odgajamo male pragmatičare koji u svakom trenutku žele znati zašto nešto moraju učiti i koja je neposredna i brza korist koju će izvući iz tog napora. A kako je razvijanje jezičnih kompetencija dugotrajan i naporan proces, teško nam je odgovoriti na njihovo pitanje. Naravno da ne možemo djetetu u osnovnoj školi reći: „Moraš učiti gramatiku i puno čitati na materinskom jeziku jer je to jedini način da stekneš samosvijest i slobodu u promišljanju svijeta.“ Radi se o apstraktnim kategorijama koje je čak i gimnazijskim maturantima teško razumjeti, ali mislim da je moguće to isto pokazati učenicima na primjerima. S gimnazijalcima je to svakako lakše jer postoji lektira koja bi im mogla učiniti zornom povezanost kompetentne upotrebe materinskoga jezika i procesa mišljenja i svoje ću izlaganje završiti ukazivanjem na jednu takvu lektiru.

Broj sati nastave

Nastavu jezika, tj. učenje gramatičkih pravila koja su u funkciji stjecanja kompetencije pismenosti, teže je provoditi od nastave književnosti jer su učenici uglavnom slabo motivirani i usađeno im je uvjerenje da je gramatika teška i dosadna.

Problem koji je u gimnazijskoj nastavi hrvatskog jezika (pa onda i u nastavi sadržaja vezanih uz stjecanje kompetencija izražavanja) najizraženiji, svakako je problem nedovoljnog broja sati predviđenog za ogromnu količinu sadržaja koji se moraju obraditi, a iz kojeg onda proizlazi nemogućnost da se sadržaji obrađuju na metodički primjeren način. Metodički primjeren način ovdje označava uzimanje u obzir mogućnosti učenika da gradivo usvajaju, i količinski i postupno, predviđanje aktivnosti da učenici gradivo prerade u skladu sa svojim prethodnim iskustvom, da ga provježbaju kako bi se utisnulo u njihovo što dublje pamćenje. I još – budući da živimo u takvom svijetu gdje se zaboravlja da je učenje naporan misaoni rad – od nas se očekuje da naši satovi budu i – zabavni. (Nije to baš zahtjev koji je iznjedrilo naše vrijeme, i Horacije je već preporučivao kao idealnu kombinaciju spoj korisnog i zabavnog, ali naše vrijeme taj zahtjev katkad dovodi do apsurda.) I onda kad si priuštimo poneki takav sat, na takvom se satu ne može istresti i obraditi puno činjenica, a naš nas program tjera upravo na takav način obrade gradiva, već smo u svojevrsnom zaostatku s obzirom na tu ogromnu količinu činjeničnog znanja koje bismo morali pružiti našim učenicima i prisiljeni smo u sljedećih nekoliko sati taj suludi i nehumani tempo istresanja činjenica pred učenike još ubrzati.

Stjecanje kompetencija pismenosti u okviru nastave Hrvatskog jezika svakako otežava hipertrofija sadržaja književnosti, književnopovijesnih podataka i književnoteorijskih definicija, koja ne ostavlja dovoljno vremena za bavljenje onim sadržajima koji te kompetencije pismenosti razvijaju – lektirom, odnosnom čitanjem na materinskom jeziku, koje je temelj stjecanja kompetencije pismenosti, izražavanjem (usmenim i pisanim) te učenjem gramatičkih pravila koja bi trebala biti u funkciji jasnog i logičnog izražavanja. Osim toga, iako je nama jasna povezanost tih sadržaja, našim učenicima očito nije – oni sve te sadržaje doživljavaju fragmentarno i međusobno nepovezano. To je lako ilustrirati ako spomenemo da nakon obrade određenih sadržaja pravopisa ili gramatike (bilo kojih – velikog i malog slova, pisanja stranih imena, sintakse prijedloga, mjesta zanaglasnica…) i intenzivnog vježbanja određenog jezičnog problema, naši učenici u provjeri tih sadržaja pokazuju relativno solidan rezultat, tj. dobivaju dobre ocjene, a već u prvoj zadaći koju pišu nakon toga griješe u primjeni istih tih pravila koja su za test iz gramatike usvojili. To pokazuje na kakvo ih funkcioniranje naš sustav obrazovanja navodi – oni stvari doživljavaju nepovezanim i naučene činjenice teško integriraju u višu razinu znanja kao što je primjena.

Prilagođavanje suvremenim zahtjevima

Naš zadatak razvijanja učeničkih kompetencija pismenosti sigurno nije olakšan tjeskobom koju izaziva spoznaja da naša znanja stalno zastarijevaju i da je nužno obnavljati ih suvremenijima. Loše bi bilo kad bi ta tjeskoba premašila onu razinu koja biva poticajna za bolju pripremu nastave i kad bi postala paralizirajuća. Mi moramo biti svjesni naše stvarnosti, a ona je takva da smo stalno prisiljeni pratiti naše učenike u informatičkoj pismenosti (jer oni su u tome bolji od nas, a mi ih samo pratimo) kako mi ne bismo ispali nepismeni u njima najdražem načinu komuniciranja. Osim toga, moramo pratiti suvremene metodičke spoznaje kako bi načini kojima prenosimo svoje znanje bili u skladu s razvojem te znanosti, a moramo se prilagođavati i novim udžbenicima.

Usmeno izražavanje i dubinsko čitanje teksta

Kompetencija pismenog izražavanja neodvojiva je od kompetencije usmenog izražavanja, a zbog velikog broja učenika u razredima svi jednostavno ne mogu dobiti priliku za usmeno izražavanje. Koliko god se mi svjesno nastojali prisiliti da im svima pružimo priliku da govore, znamo da se u praksi u većini razreda nametnu neki učenici koji govore više, a velika većina redovito ne sudjeluje u govorenju. A onda kad dobiju priliku progovoriti, ne znaju se izražavati jasno, logično i cjelovitim, artikuliranim, korektnim rečenicama.

Problem koji imamo s pismenim izražavanjem samo je rezultat sve manje sposobnosti učenika da čitaju s dubinskim razumijevanjem slojevitije tekstove koji ne nude samo površnu razinu informacije, a taj je problem sve prisutniji u cijelom informatiziranom svijetu. Taj problem proizlazi iz opće ugroženosti jezika kao čuvara logike i misli u promijenjenom svijetu – i srednjoškolci i studenti uče iz materijala dostupnih na internetskim forumima koji i najsloženije sadržaje (filozofske rasprave) nude u plošnom obliku u kojem postoji samo gola informacija svedena na natuknice, bez ikakvog procesa promišljanja koji bi za posljedicu imao stvarno razumijevanje. Cijeli sustav koji nas okružuje potiče kampanjsko učenje, pronalaženje kratica, sažetaka i načina koji zaobilaze dubinsko čitanje i promišljanje sadržaja.

U takvom izmijenjenom svijetu i mi, nastavnici, posustajemo u inzistiranju na tradicionalnim načinima pisanoga izražavanja, idemo na ruku učenicima i prilagođavamo se duhu vremena i njihovu strpljenju – sažimamo, kratimo, kopiramo i isto tako plošne informacije prosljeđujemo našim učenicima, često nesvjesni da ih pritom zakidamo za procese mišljenja koji bi znanje koje im pokušavamo prenijeti učinili promišljenim, prerađenim i trajnim. Pa i naši udžbenici (koje biramo jer primjećujemo da odgovaraju načinu razmišljanja naših učenika – i time taj način razmišljanja činimo normom i zatvaramo krug) sve više sadrže gotove preglede, tablice, sažetke koje je umjesto učenika osmislio netko drugi.

Razina pismenosti u svijetu i kod nas – dva primjera

O problemu slabe učeničke pismenosti sve se više govori i na globalnoj razini. Nedavno smo u novinskom članku mogli čitati o zabrinutosti stručnjaka jer britanski tinejdžeri u svom svakodnevnom govoru koriste tek oko 800 riječi i postoji bojazan da oni neće biti sposobni obavljati svoje buduće radne zadatke. Njihov sleng nazvan je teenspeek prema Orwellovu newspeaku ( U 1984., reducirani jezik koji nastaje po nalogu Partije i totalitarnog sustava koji nastoji kontrolirati mišljenje pojedinca i spriječiti misaoni zločin, najtežu vrstu zločina u tom društvu, reducirajući mišljenje pojedinca reduciranjem jezika koji pojedinac smije koristiti), a pretpostavlja se da je rezultat suvremene komunikacije (Facebook, MySpace, različiti blogovi, forumi, mejlovi ili SMS). Kod naših gimnazijalaca ne primjećujemo takvu drastičnu redukciju leksika, oni puno toga razumiju i znaju, ali često ne znaju dubinski čitati tekst i izražavati se jasno složenijim rečenicama. Na planu leksika uočavamo da sve češće ne razumiju riječi standardnog hrvatskog jezika koje se pojavljuju u lektirnim djelima (npr. hrom, gord, jaram, kobac), ali to je stvar vremenske raslojenosti leksika – te se riječi u svakodnevnoj komunikaciji više ne upotrebljavaju, a književna djela u kojima se pojavljuju oni ne čitaju.

Osim na globalnoj razini, veliki problem u shvaćanju kompetencije pismenosti, možemo iščitati i iz jednog nedavnog, medijski razvikanog, lokalnog (hrvatskog) slučaja – slučaja programa koji je predao pretendent na funkciju intendanta HNK-a u Splitu. Iz tog je slučaja potpuno očigledno da živimo u društvu u kojem nije sramota biti nepismen, u kojem nije nemoguće očitovati svoju nepismenost i nekompetenciju i proći određene demokratske institucije natječući se za najviše kulturne funkcije, a očito je i da ne postoji ni minimalna svijest o tome da bi čovjek koji je nepismen, prije objavljivanja teksta, morao zamoliti nekog pismenog da mu ga lektorira i sredi.

Uloga osnovne škole i utjecaj suvremenih medija na pismenost

Jasno je, dakle, da postoji golemi zajednički problem osnovnih i srednjih škola – borba s temeljnom nepismenošću. Mi smo, u gimnazijama, svjesni neizmjerne važnosti profesora hrvatskoga jezika u osnovnim školama i beskrajno smo im zahvalni kad nam dođu učenici koji su dobro svladali osnove pismenosti. To su uglavnom učenici koji su u osnovnim školama bili upućivani na natjecanja u poznavanju hrvatskog jezika i ovom bismo prilikom htjeli uputiti apel nastavnicima osnovnih škola da koliko je moguće više učenika uključuju u pripreme za ta natjecanja. S takvim je učenicima poslije puno lakše raditi i ostvariti sve očekivane ishode i kompetencije. Nekako nam se u toj situaciji za nastavnika koji se sam protiv svih bori s tom temeljnom (ne)pismenošću najlogičnije nameće metafora Don Quijoteai kao borca unaprijed osuđena na neuspjeh u borbi za ideale pismenosti, ali i kao podsjetnik na stalnu potrebu promišljanja vlastite perspektive – takav nastavnik mora znati koji su problemi pred njim, iz čega oni proizlaze i kako ih rješavati – inače riskira da ispadne smiješan u očima svojih učenika. A oni učenici kod kojih je nastavnik materinskog jezika bio neuspješan u razvijanju tih temeljnih znanja, kad dođu na višu razinu obrazovanja i shvate gdje su, povlače se u sebe i razvijaju zaštitnu odbojnost prema predmetu.

Kad bismo htjeli detektirati osnovne uzroke učeničke nepismenosti, morali bismo krenuti od toga da učenici čitaju sve manje tekstova pisanih primjerenim standardnim jezikom (utjecaj novih medija – internet, SMS, blogovi, forumi – bez ikakve lekture.) Taj omjer kontroliranih/lektoriranih i nelektoriranih tekstova s kojima naši učenici dolaze u doticaj svake godine drastično se povećava na štetu ovih prvih. Kad, na primjer, u prvom razredu učenicima zadamo zadaću da sastave svoju malu antologiju omiljenih lirskih tekstova, danas nam nose uglavnom anonimne pjesme s anonimnih blogova, upitne estetske vrijednosti. Prije samo nekoliko godina većinu autora činili su Cesarić, Tadijanović, Ivanišević i ostali autori koje su učenici upoznali u osnovnoj školi.

Suvremeni mediji utječu na razvoj mentalnog sklopa naših učenika. Budući da ti mediji forsiraju vizualni doživlja, učenici ne znaju čitati s razumijevanjem i izražavati se jasno i logično; oni su fokusirani na slike, sažetke, površne informacije. Oni ne razumiju tekst koji nije pisan samo s namjerom da pruži golu informaciju jer takve tekstove ni ne čitaju. Dok smo mi, koji smo odrastali bez interneta, čitali kako bismo došli do određenih spoznaja o svijetu i sebi samima (usput smo se navukli i na traženje užitka u tekstu), oni nemaju potrebu čitati radi nalaženja spoznaja jer su njima spoznaje preko suvremenih medija dostupne na toj plošnoj razini, kao gole informacije. Samo rijetki od naših učenika vole čitati, a lektiru koja se bazira na djelima koje po programu moramo interpretirati, voli malo tko ili nitko.

Iz svega rečenog jasno je da je za stanje pismenosti gimnazijalaca, kao i svih drugih učenika, kriv cijeli sustav, a odgovorni za njihov uspjeh u postizanju kompetencija pismenosti smo samo mi. Takva raspodjela svakako nije nimalo pravedna, ali mi od svoje odgovornosti ne možemo pobjeći. Ako jedan učenik u procesu školovanja u idealnom slučaju promijeni 3 nastavnika/nastavnice hrvatskog jezika, onda je jasno da je svaki od njih na njemu ostavio golemi trag.

Analiza školskih zadaća

Za ilustraciju tipičnih učeničkih pogrešaka poslužila sam se analizama triju školskih zadaća dvaju prvih razreda kojima sam predavala ove godine (interpretativni školski eseji na temu ulomaka iz Ispovijesti sv. Augustina, O odgoju Michela de Montaignea, Stare pjesme i Djevojčici mjesto igračke A. G. Matoša, Držićeva Skupa te Sofoklove Antigone).

Pogreške sam pokušala klasificirati na:

  1. očekivane pogreške – koje su posljedica dijalekta i
  2. ostale tipične pogreške na

      a/ pravopisnoj, fonološkoj i morfonološkoj razini,
      b/ morfološkoj razini,
      c/ sintaktičkoj razini i
      d/ leksičkoj razini.

Tu dolazimo do još jednog problema u pristupu tim njihovim pogreškama u zadaćama – pojedine razine prema programu sustavno se obrađuju u različitim razredima, svake godine viša gramatička razina, a naši se učenici u vezanom i strukturiranom tekstu susreću sa svim jezičnim razinama odjednom. Ako ne želimo pustiti da se njihove pogreške ukorijene, moramo od samog početka gimnazijskog obrazovanja obraćati pozornost na sve vrste njihovih pogrešaka i pokušavati ih osvijestiti i ispraviti.

Iz svega dosad rečenoga proizlazi da učenicima nedostaje čitanje i prostor za pisano izražavanje – i mi često tražimo da pišu u natuknicama, da odgovaraju na pitanja zaokružujući ponuđeno ili dopunjujući rečenicu samo informacijom. Treba im ponuditi lektiru koju će čitati i treba inzistirati na tome da sami sastavljaju rečenice. Promjenom očekivanih kompetencija (dosad je izražavanje bilo u funkciji realizacije i dopunjavanja programa književnosti) mora se promijeniti i odnos prema nastavi izražavanja – ona treba dobiti važnije mjesto.

Da su problemi s jezičnim kompetencijama u školama postojali i puno prije, jasno je iz citata jednog profesora klasične filologije koji je još u 19. st. napisao sljedeće: „Sve u svemu: gimnazija se do sada propušta baviti prvim i najbližim predmetom od kojeg počinje pravo obrazovanje: materinskim jezikom; zato joj nedostaje plodno tlo za sva ostala obrazovna nastojanja.“ Profesor klasične filologije bio je istovremeno i pjesnik i jedan od najvećih filozofa – Friedrich Nietzsche. (Citat je preuzet iz knjige Konrada Paula Liessmanna Teorija neobrazovanosti.)

Kako dalje?

Prijedlozi rješenja koja nam se nameću nakon ove analize bili bi:

  • povećati broj sati Hrvatskog jezika u nastavi,
  • pridobiti učenike lektirom koju će voljeti,
  • povećati mogućnost učeničkog usmenog izražavanja (kratka izlaganja, raspravljanje, interpretativno čitanje…),
  • inzistirati na temeljima pismenosti,
  • dogovoriti (barem pokušati) zajedničke kriterije vrednovanja učeničkih postignuća,
  • biti jasni i dosljedni u primjenjivanju kriterija,
  • biti kreativni u širenju svijesti učenika o važnosti jezika u procesu razvoja mišljenja.

U taj pokušaj kreativnosti uklopilo bi se nastojanje da našim učenicima pružimo spoznaje na neočekivan način. Oni svakako od nas očekuju da tvrdimo da moraju bogatiti svoj rječnik, da moraju čitati na materinskom jeziku i da moraju učiti gramatička pravila kako bi ih mogli funkcionalno primijeniti i uklopiti u svoje kompetencije pismenosti. Ali, ako im ponudimo lektiru o kojoj je već bilo riječi, grubu antiutopiju Georgea Orwella, 1984., koja govori o tome kako totalitarni sustav nastoji kontrolirati mišljenje pojedinca najprije reducirajući mu jezik, pa kad pročitaju ovakav ulomak: „Novozbor se doista razlikovao od većine drugih jezika po tome što mu je rječnik svake godine postajao sve manji umjesto sve veći. Svaka je redukcija bila dobitak, jer što je manje bilo područje izbora, to je manja bila napast da se razmišlja”, to bi moglo djelovati puno snažnije na razvijanje svijesti naših gimnazijalaca o povezanosti jezika i procesa mišljenja od svih naših morate. Jer, naši gimnazijalci najviše vole kad im priznamo da su misleća bića i kad im priznamo ravnopravnost u procesu promišljanja i tumačenja svijeta.

Sonja Delimar, prof. hrvatskog jezika i književnosti
Gimnazija „Fran Galović“ Koprivnica

Novine u organizaciji i provedbi Natjecanja iz informatike i računalstva

zeljka_knezovic

Željka Knezović

mrezaOglasIspravljenPovodom 20. obljetnice održavanja Natjecanja iz informatike i računalstva, Agencija za odgoj i obrazovanje je 19. siječnja 2011. godine u Zagrebu predstavila niz novosti vezanih uz natjecanje. Na konferenciji za novinare u Velikoj dvorani Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa predstavljen je portal www.infokup.hr koji je ujedno i pušten u rad. Predstavljeni su i novi naziv natjecanja koje se od ove školske godine zove Infokup, nova kategorija u natjecanju te suradnja s Udrugom mladih programera DUMP, koja je od prošle godine, uz Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa i Agenciju za odgoj i obrazovanje, organizator natjecanja.

IMG_1589Viša savjetnica za informatiku Željka Knezović na otvaranju konferencije naglasila je da se od ove školske godine mijenja ne samo ime natjecanja, već cjelokupan sustav prijavljivanja učenika i mentora na natjecanje. „Natjecanje od ove školske godine nosi ime Infokup, a sustav prijavljivanja odvijat će se preko portala www.infokup.hr koji će biti centralno mjesto na kojemu će učenici i njihovi mentori moći pronaći sve informacije o natjecanju“, objasnila je Željka Knezović.

IMG_1595

Predsjednica državnog povjerenstva Zlatka Markučič otkrila je još jednu novost u natjecanju – uvođenje treće kategorije. Uz kategorije Razvoj softvera i Primjena algoritama uvodi se i kategorija Osnove informatike, a u sve tri kategorije moći će se natjecati učenici osnovnih i srednjih škola.

Novosti u sustavu natjecanja podržala je i Hrvatska akademska i IMG_1616istraživačka mreža CARNet koja u natjecanju sudjeluje kao suorganizator. Ravnatelj CARNeta Zvonimir Stanić na konferenciji je naglasio da je ovakav sustav natjecanja izvrsna prilika za poticanje mladih talentiranih učenika da se bave poslom koji im može osigurati svijetlu budućnost. „Na Infokupu će sudjelovati nekoliko tisuća učenika i važno je da ih podržimo“, istaknuo je Zvonimir Stanić.

IMG_1607Podršku održavanju natjecanja dao je i ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović, naglasivši da informatika ima posebno mjesto u sustavu natjecanja budući da je informatička pismenost, uz matematičku i čitalačku, jedna od tri temeljne kompetencije. Također je naglasio da će Agencija i ubuduće nastaviti poticati učitelje i nastavnike koji dodatno rade s učenicima i pripremaju ih za natjecanja.

Školsko natjecanje iz informatike i računalstva održat će se 9. veljače 2011. Zatim slijedi županijska razina natjecanja 14. ožujka, a najbolje među njima Državno povjerenstvo pozvat će na državno natjecanje koje se ove godine održava ondje gdje je sve i počelo – u Rapcu, od 17. do 20. travnja 2011. godine.

Informatička štafeta

svjetlana_prkic

Svjetlana Prkić

Pri spominjanju riječi štafeta, učenici najčešće pomisle na atletiku, tj. na sportsko natjecanje, a starijima možda u sjećanje dođe i Štafeta mladosti ili Titova štafeta. No, postoji još jedna štafeta!

Informatička štafeta je ekipno natjecanje učenika osnovnih škola koje se treću godinu za redom provodi u Puli. Natječu se učenici koji polaze nastavu iz informatike, uzrasta od 5. do 8. razreda.

ZajednoNatjecanje

Riječ – dvije o natjecanju

Logo znak inf. stafetaSvaka škola koja se želi natjecati može prijaviti jednu ekipu na natjecanje, a ekipu čine jedan učenik 5. razreda, jedan 6., jedan 7. i jedan učenik 8. razreda.

Natjecanje ukupno traje 80 minuta. Za svako područje/učenika predviđeno je maksimalno vrijeme rješavanja zadataka od 20 minuta. Rješavaju se redom područja od petog do osmog razreda. Kad jedan učenik završi s rješavanjem, nastavlja sljedeći učenik iz tima. Tim koji riješi zadatke u vremenu kraćem od maksimalnog, dobiva dodatne bodove. Pobjednik je tim koji ostvari najveći ukupni broj bodova – znanjem i brzinom.
Područja natjecanja su: Bojanje (Paint), Microsoft Word, Microsoft PowerPoint i Microsoft Excel.

Organizacijski odborOrganizator natjecanja je Društvo informatičara Pula.

Društvo okuplja profesore, nastavnike i učitelje koji predaju informatiku u školama i koji se zalažu za njezino promicanje među mladima i društvu općenito.

Voditeljica ovogodišnjeg natjecanja bila je Vesna Lorencin, a u organizacijskom odboru bili su još i Tajana Velikanja, Svjetlana Prkić, Damir Blašković, Aleksandra Žufić, Hatka Adrović, Ana Bačić, Ina Plejić i Ivana Filipović.

3. informatička štafeta – polufinale

Nova skola10. 11. 2010. u OŠ Veli Vrh u Puli održano je polufinalno natjecanje.
Podsjetimo se, OŠ Veli Vrh je 2008. godine potpuno izgorjela u požaru i na njezinim temeljima je izgrađena nova, lijepa i moderna škola.
U novom informatičkom kabinetu, u znanju i brzini su se natjecala 24 tima s 96 učenika osnovnih škola Istarske županije.

U jutarnjim satima natjecali su se timovi skupine A, a u popodnevnim satima timovi skupine B.

4 najbolje škole iz svake skupine plasirale su se u finalno natjecanje.

PolufinaleSkupina A : 1. OŠ Jože Šurana iz Višnjana, 2. OŠ Poreč iz Poreča, 3. OŠ „Ivo Lola Ribar“ iz Labina i 4. TOŠ – SEI „Galileo Galilei“ iz Umaga.
Skupina B: 1. OŠ Tone Peruška iz Pule, 2. OŠ Kaštanjer iz Pule, 3. OŠ Centar iz Pule i 4. OŠ Stoja.

Društvo informatičara iz Pule osiguralo je posebne nagrade za najboljeg petaša, šestaša, sedmaša i osmaša iz svake skupine.

Osim natjecateljskog dijela, učenici su imali obrazovni i zabavni program. U sklopu zabavnog programa nastupao je iluzionist Magic Albin koji se pobrinuo za dobro raspoloženje učenika i njihovih mentora, a za obrazovni dio programa pobrinula se Sanja Žakac iz JU Kamenjak održavši zanimljivu prezentaciju o dinosaurima i otiscima njihovih stopala.

Predavanja o dinosaurimaIluzionist Magic Albin

Finalno natjecanje

24. 11. 2010. godine, dva tjedna nakon polufinalnog natjecanja, u OŠ Veli Vrh u Puli provedeno je finalno natjecanje.

Prvoplasirani s pročelnikom E. LukšićemPrvo mjesto osvojila je ekipa OŠ Poreč iz Poreča u sastavu Ademir Hodžić 5. razred, Patrik Matošević 6. razred, Damir Čupić 7. razred i Valentina Fatorić 8. razred s mentoricama Tatjanom Popović i Vedranom Mažar.

Drugo mjesto osvojila je ekipa OŠ Jože Šurana iz Višnjana u sastavu Matija Vekić 5. razred, Erik Matić 6. razred, Bernard Nović 7. razred i Luka Kukurin 8. razred s mentoricom Jelenom Berneš.

Treće mjesto osvojila je ekipa OŠ Centar iz Pule u sastavu Asja Fajtović 5. razred, Marko Lazarić 6. razred, Michaela Bravar 7. razred i Ivan Lazarić 8. razred s mentorom Damirom Blaškovićem.

Članovi društva pobrinuli se su da škole i učenici budu nagrađeni vrijednim informatičkim poklonima te su tako prvoplasirani dobili slušalice s mikrofonom i multimedijski paket ECDL, drugoplasirani USB memorije od 8 GB i multimedijski ECDL paket, a trećeplasirani USB memorije od 4 GB i multimedijski paket ECDL.

AkvarijKako bi cijeli događaj prošao dinamično, obrazovno i veselo, učenici su otišli na kratak izlet do pulskog Aquariuma dok je žiri ocjenjivao zadatke.

Podršku cijelom natjecanju svojim prisutnošću dali su Erik Lukšić, pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti grada Pule, Jasmina Lichtenberg, voditeljica Odsjeka za odgoj, obrazovanje, sport i tehničku kulturu grada Pule, Karmen Kranjec, ravnateljica škole Veli Vrh i Anton Pletikos, tajnik ZTK-a.

Za kraj

Učenici su bili zadovoljni, njihovi mentori također, a o organizacijskom odboru Društva informatičara Pula da i ne govorimo.

NagradeOvo je prvi put da se Informatička štafeta organizirala za sve osnovne škole Istarske županije što je, prije svega, omogućila donacija Zagrebačke banke, Grad Pula, Microsoft Hrvatska, učilište Algebra i ostali sponzori.

Nadamo se da ćemo natjecanje uz pomoć sponzora organizirati i sljedeće godine i da će Štafeta ubrzo prijeći granice Istarske županije.

Više o samom natjecanju možete saznati na adresi http://www.duip.hr.

III. međunarodna konferencija Otvorena škola u zajednici – škola za sve

Učeničke kompetencije u tokovima formalnog i neformalnog obrazovanja

viktorija_hrzica

Viktorija Hržica

1 13. i 14. siječnja 2011. godine u Osnovnoj školi Kreka u Tuzli je, u organizaciji Međunarodne udruge „Interaktivne otvorene škole“ MIOS Tuzla, održana III. međunarodna konferencija „Otvorena naslovnicaškola u zajednici  – škola za sve“. Tema ovogodišnje konferencije bila je „Učeničke kompetencije u tokovima formalnog i neformalnog obrazovanja“. U radu konferencije sudjelovalo je oko 300 učenika, roditelja, nastavnika, pedagoga, ravnatelja škola iz Tuzlanskog kantona, Osijeka i Novoga Sada te predstavnici Pedagoškog zavoda iz Tuzle i Agencije za odgoj i obrazovanje iz Osijeka.

Tijekom konferencije održana su:

1. Predavanja: prof. dr. suzic

  • Kompetencije djece za 21. stoljeće, prof. dr. Nenad Suzić s Filozofskog fakulteta u Tuzli,

  • dr.sc.Hariz Adzic2Metodičke mogućnosti u podršci za dostizanje poželjnih kompetencija učenika za 21. stoljeće, dr. sc. Hariz Adžić iz Pedagoškog zavoda u Tuzli. 

2. Radionice (za nastavnike):

  • Redovan nastavni proces u funkciji razvoja dječjih kompetencija,
  • Kako omogućiti učenicima funkcionalno korištenje znanja i vještina iz redovite nastave,
  • Mjesto roditelja u razvoju dječjih kompetencija,
  • Umrežavanje otvorenih škola u zajednici,
  • Aktualnost interkulturalnih kompetencija u razvoju učenika – stereotipi i predrasude,
  • Učenički klubovi u razvoju dječjih kompetencija,
  • Jačanje dječjih kompetencija u tijekovima cjeloživotnog obrazovanja,
  • Kako prepoznati dječje kompetencije u redovitom nastavnom procesu,
  • Mogućnosti i značaj školskih sportskih društava u procesu razvoja dječjih kompetencija.

3. Radionice (za učenike):

  • Otvorena škola u zajednici kroz oči djeteta,
  • Volontirati: DA ili NE?.

4. Prezentacije projekata i servisnog učenja:

  • projekt osijek2OŠ „Mladost“ iz Osijeka,
  • OŠ Tušanj iz Tuzle,
  • OŠ „Petefi Šandor“ iz Novog Sada,
  • OŠ „Sveti Sava“ iz Rumenke,
  • Srednja građevinsko –geodetska škola iz Tuzle,
  • OŠ Solina iz Tuzle.

5. „Obrazovni sajam“ na kojemu su škole Tuzlanskog kantona prikazale svoje radove tijekom dvogodišnje suradnje s MIOS-om.

Konferencija je održana u suradnji s raznim udrugama iz Tuzle, Tuzlanskog kantona te udrugama Interaktivne otvorene škole Osijek i Interaktivne otvorene škole Novi Sad.

zoltan Razgovarali smo sa Zoltanom Arđelanom, ravnateljem OŠ „Petefi Šandor“ iz Novoga Sada i predsjednikom udruge Interaktivne otvorene škole Novi Sad. Na ovogodišnjem forumu predstavljeni su projekti ostvareni tijekom prošle školske godine u okviru Servisnoga učenja.

U IOS Novi Sad aktivno je uključeno pet škola iz Novoga Sada, Rumenke i Sremske Kamenice te se trenutno žele uključiti još dvije škole. Prof. Arđelan izuzetno je zadovoljan rezultatima koje je Udruga postigla te suradnjom s udrugama u Tuzli i Osijeku, a posebno ističe umreženost škola iz ova tri grada.

Udruga IOS Novi Sad, kao i udruge u Osijeku i Tuzli, organizira redovita stručna usavršavanja učitelja, na razini pojedinoga grada i na međunarodnoj razini. Posebno je ponosan na uspješnu organizaciju dva međunarodna foruma u suradnji s MIOS Tuzla i IOS Osijek. Redovito se organiziraju predavanja, radionice, okrugli stolovi … Tema obrazovnoga foruma održanog 2010. bila je interkulturalnost i inkluzija.