Web 2.0 alati i e-učenje u primarnom obrazovanju – II. dio

natasa_ljubic_klemse

Nataša Ljubić Klemše

clip_image001Web 2.0 alati unutar NOK-a svoje mjesto pronalaze u međupredmetnoj temi Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije pa mogu postati najsuvremenije nastavno pomagalo i sredstvo u svim odgojno-obrazovnim područjima.

Mogućnosti multimedijskih prikaza i pristupa računalnim mrežama, osobito internetu, omogućuju trenutačni pristup golemom i brzorastućem broju informacija iz cijeloga svijeta te njihovo pretraživanje. Uz to, pridonose razvoju učeničkih sposobnosti samostalnoga učenja i suradnje s drugima te njihovim komunikacijskim sposobnostima. Pridonose razvoju pozitivnog odnosa prema učenju, unaprjeđenju načina na koji učenici prikazuju svoj rad te njihovim pristupima rješavanju problema i istraživanju. Isto tako, učinkovita i racionalna primjena informacijske i komunikacijske tehnologije u različitim situacijama daje bitan doprinos razumijevanju temeljnih koncepata u području tehnike i informatike.

Stoga je svim učenicima nužno omogućiti odgovarajući pristup informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji. Oni se tom tehnologijom trebaju služiti u svim predmetima i tako dobiti mogućnost za istraživanje i komunikaciju u lokalnoj sredini, ali i šire, kako bi stekli vještine razmjene ideja i podjele rada sa suradnicima te pristupa stručnim sadržajima na različite načine.

Web 2.0 alati se mogu mnogostruko koristiti u primarnom obrazovanju tako da ga koriste učitelji kako bi im bio olakšan nastavni i nenastavni rad, da se koristi u nastavi ili u izvannastavnim aktivnostima, da se učenike podučava kako i koje Web 2.0 alate koristiti u radu ili kombinirati neke, a najbolje sve, od navedenih primjera.

U svijetu postoji velik broj dobrih primjera uvođenja novih tehnologija u obrazovni proces. U Hrvatskoj još uvijek ima dosta problema (tehnološke, pedagoške i organizacijske prirode) s kojima se susreću učitelji pri uvođenju IKT-a i e-učenja u nastavu, što rezultira nedovoljnim korištenjem e-učenja u nastavnoj praksi. U primjeni je treća generacija e-učenja (tzv. E-learning 2.0) čiji je glavni element primjena Web 2.0 alata, a karakteristika postavljanje učenika u centar učenja i poučavanja uz pomoć IKT-a i e-učećih tehnologija, pri čemu je uloga učitelja u potpunosti drugačija od one u tradicionalnoj školi koja u svome radu ne koristi i ne primjenjuje nove tehnologije. Učitelj je pomagač i poticatelj u radu svojim učenicima, a taj cilj realizira korištenjem Web 2.0 tehnologija i društvenog programa koji uz određene pedagoške i didaktičke primjene omogućuju postizanje 95 % uspješnosti u učenju (prema navodu Williama Glassera). Učiteljima je omogućena suradnja – dijeljenje ideja i stvaranje novih znanja, stvaranje virtualnih zajednica, lakoća izrade i isporuke nastavnih sadržaja u kojima mogu sudjelovati i učenici itd. Pri tome su iznimno korisni alati poručivanja i dopisivanja (engl. messaging) kao učinkovit način komunikacije:

Instant Messaging (IM) je oblik real-time, stvarne i direktne tekstualne komunikacije između dvoje i više ljudi koji koriste računalo i moguće ga je upotrijebiti u svim navedenim oblicima komunikacije.

U novoj obrazovnoj sredini – učionici s jednim računalom – Web 2.0 alati mogu biti korišteni na različite načine. Već od prvog razreda učenike se može i potrebno ih je navikavati na upotrebu i primjenu računala u radu te ih uvoditi u svijet Web 2.0 kulture. Osim tehničkih preduvjeta (računala i prateće periferije i internetske veze), osnovno je da učitelj/učiteljica svojim primjerom učenicima pokažu da su FIT persons (engl. Fluid in Technology), osobe spretne u ophođenju informatičkom tehnologijom. Sljedeći koraci su individualni, ali ovisni o osobnosti učitelja. Najvažnije je učenika staviti u centar učenja i stjecanja iskustva.

Dugogodišnji korisnici Web 2.0 alata znaju za Moodle pri CARNetu kojemu mogu pristupiti svi učenici temeljem elektroničkog identiteta koji dobivaju od administratora imenika HUSO (Hosting usluga za osnovne i srednje škole) CARNetovog sustava. U izradu web stranica škole unutar CMS-a (Content Management System), sustava za upravljanje sadržajima pri CARNetu koje karakterizira jednostavno stvaranje i održavanje stranice škole te kontrola nad kretanjem informacija u zajednici učenja i suradnju na projektu, upućeni su mnogi učitelji. Pri tome je zbog pojednostavljenja, ali i omogućavanja rada, u pojedinim mogućnostima učenike trebalo podučiti kako raditi s tzv. uploadom, kako prenijeti podatke s određenog medija na računalo i kako ih učitati na web pri čemu su korišteni mnogobrojni Web 2.0 alati za zvučni i videopodcasting.

Zadatke za samostalan rad i/ili domaće zadaće, i unutar navedenih alata, moguće je pratiti pomoću bloga, društvenih mreža, poručivanja i dopisivanja tako da se unaprijed dogovori jedan ili više načina na koji će se odvijati protok informacija i njihova kontrola.

Podrazumijeva se da se svi nastavni i izvannastavni zadaci mogu riješiti pomoću jednog ili više Web 2.0 alata. Bitno je unaprijed dogovoriti koje alate koristiti te razinu komunikacije u njemu ili njima.

Iznimno korisni Web 2.0 alati uporabljivi u nastavi i izvan nje su Wiki alati. Korisni su u primarnom obrazovanju i na korisničkoj razini, a s porastom informatičkih znanja i na uredničkoj razini, što se posebice odnosi na nastavno i znanstveno osoblje koje raspolaže relevantnim informacijama koje se mogu objaviti na Wikiju. Često se zbog predmetka slobodan (engl. free) izbjegavaju jer se njime, navodno, umanjuje njihova vrijednost što nije točno. U moderiranju Wikija sudjeluju samo stručnjaci određenih polja i područja i stoga objava istinitosti prolazi procjenu eksperata te se može afirmirati.

Društvene i socijalne mreže (Facebook, Twitter, Netlog, MySpace, LinkedIn i dr.) prema zastupljenosti su trebale imati primat na vrhu navoda Web 2.0 alata, no nehotice su stavljene u drugi dio njihove primjene zato što njihova uporaba nije isključivo obrazovna, nego prvenstveno zabavna, ali se mogu „izvući“ obrazovni elementi. Naime, katkad će nas neki od učenika imenovati ili spomenuti, u dobrom ili lošem kontekstu, pa je bolje imati uvid u stanje stvari, nego se iznenaditi (primjer iz prakse). Činjenica je da, ako nas nema na internetu, kao da nas uopće nema. Stoga mi, kao učitelji, trebamo i moramo biti prisutni u svim društvenim događanjima (ne želimo li da nas vlastiti učenici „pregaze“). Loša metafora? Ne, činjenično stanje.

Pomoću društvenih mreža učitelj dobiva svojevrstan uvid i u obiteljske odnose, sklonosti, afinitete te na određeni način može tumačiti određena zbivanja u obitelji (kad učenici dobiju privolu i povjerenje roditelja, počinju iskazivati osobnost, a danas to biva vrlo brzo jer roditelji imaju sve manje vremena za kontrolu svih djetetovih aktivnosti tijekom dana).

Premda se Web 2.0 alati ne dijele na naprednije i one manje napredne, u primarnom se obrazovanju može izvesti njihova nadogradnja. Toj skupini pripadaju alati za izradu mentalnih mapa i blok dijagrama koje će učenici u primarnom obrazovanju moći koristiti samo uz pomoć učitelja koji će ih usmjeriti na njih i potrebu njihove upotrebe.

Mentalne mape (engl. Mind Maps) poput Bubble.us, Mindmeistera ili Mindoma predstavljaju jednostavne i besplatne mrežne programe za online brainstorming, odnosno dijagram za prezentaciju riječi, ideja, zadatka ili drugih predmeta posloženih oko centralne ideje ili pojma (engl. keyword) koji generiraju, vizualiziraju, strukturiraju i klasificiraju određeni pojam.

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Web 2.0 alati i označen sa , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na Web 2.0 alati i e-učenje u primarnom obrazovanju – II. dio

  1. Povratni ping: Pogled s veseljem | Pogled kroz prozor

Komentari su zatvoreni.