Moj Cape Town

arjana_blazic

Arjana Blažić

CapeLijepo je spremati se prvi put na putovanje u neku stranu zemlju, a znati da će te netko čekati na aerodromu. A još je ljepše šetati nepoznatim gradom na nepoznatom kontinentu i sretati poznata lica s prethodnih konferencija ili iz virtualnog svijeta.

Mislim da bolji početak jedne svjetske konferencije jednostavno ne postoji. A kako se po jutru dan poznaje, tako je svaki novi dan bio još bolji, ljepši, zanimljiviji i upečatljiviji nego onaj prethodni.

logoUpravo je takvo bilo Svjetsko natjecanje inovativnosti u organizaciji MS Partners in Learning koje je održano od 25. do 29. 10. 2010. u Cape Townu kao završna stepenica natjecanja „Innovation Education Forum“.

Već na samom aerodromu dočekali su nas ljubazni domaćini te nas uputili do autobusa koji nas je odveo u hotel Southern Sun u centru grada. A tamo, u svakom kutku dragi ljudi s kojima sam se sprijateljila u Berlinu. Bili su to Jugoslava iz Srbije, Jan iz Velike Britanije, Bart iz Belgije, Gabrielle iz Poljske, Susana iz Armenije, Desi i Rumyana iz Bugarske i još mnogi drugi kao i oni koje znam iz virtualnog svijeta Twittera, poput blogerice Vicki Davies ili pak s PIL Community web stranice, na kojima sam upoznala simpatičnu Cheryl iz Colorada i njenu partnericu u njihovom sjajnom suradničkom projektu, Rawyju iz Libanona.

Neformalni dio Foruma počeo je u utorak, odlaskom u škole u okolici grada. U svaki od sedam autobusa ukrcalo se oko 40 nastavnika te smo krenuli put jedne siromašne i jedne bogatije škole, usput slušajući zanimljive priče vodiča o Cape Townu i okolici. Prva škola koju smo posjetili bila je Dominikanska škola za gluhe, državna škola koju pohađaju ne samo gluha i nagluha osnovnoškolska djeca, već i ona s blagom mentalnom retardacijom te djeca bez roditelja. U sklopu škole se nalazi i hostel u kojemu mnogi učenici provode cijeli radni tjedan, a nerijetko i cijelo polugodište bez odlaska kući. Skromne učiteljice svojom brigom za ovu djecu izazivaju divljenje. Druga škola čista je suprotnost prvoj. Iako državna, skolaroditelji plaćaju mjesečnu članarinu kako bi njihovoj djeci bila omogućena vrhunska nastava popraćena najnovijom tehnologijom. Učenici su svestrani osnovnoškolci prepuni pitanja i želje za stjecanjem novih znanja. U razredu Mrs. Ganser provela sam ugodnih sat vremena, odgovarajući na brojna pitanja o Hrvatskoj, o našim školama i učenicima i još o mnogo čemu što je zanimalo radoznale desetogodišnjake.

standPoslijepodne je u Konvencijskom centru, udaljenom pet minuta hoda od našeg hotela, započelo postavljanje štandova. Odlično posloženi štandovi u ogromnoj dvorani već su na prvi pogled izgledali sjajno. Na štandu sam, uz plakate i letke projekta Greetings from the world, postavila i licitarska srca, mini novčanike u obliku šestinskog „škrlaka“, bajadere i razne druge suvenire grada Zagreba i Republike Hrvatske. Natjecateljski štandovi inovativnih nastavnika bili su složeni po abecedi pa sam se tako našla između zgodne Cipranke koja je i u Berlinu bila moja susjeda i simpatičnih Kineza iz Pekinga.

Među našim štandovima nalazili su se i štandovi inovativnih škola iz cijelog svijeta koje nisu sudjelovale u mom natjecanju. Inovativne škole bile su podijeljene u kategorije Mentor i Pathfinder, a od ovih potonjih njih šesnaestoro je na završnoj svečanosti promovirano u škole mentore. Među inovativnim školama ponosno se globalnoj obrazovnoj zajednici crodelegationpredstavila naša jedina inovativna škola, Medicinska škola dr. Ante Kuzmanića iz Zadra. Zadarsku delegaciju činili su prof. Davor Vidaković, ravnatelj škole, njegova zamjenica prof. Marija Perković i prof. Edin Kadić, nagrađivani i svestrani inovativni nastavnik i entuzijast. Našu hrvatsku delegaciju odlično je dopunila prof. Željka Knezović koja je na Svjetsko natjecanje inovativnosti pozvana kao sudac međunarodnog žirija.

Svečanost otvorenja upriličena je u vinariji Groot Constantia koja je osnovana daleke 1685. godine. U ugodnom smo okruženju ove povijesne vinarije imali priliku upoznati ostale sudionike Foruma i zajedno uživati u toplini južnoafričke proljetne večeri. Srdačna atmosfera otvorenja Foruma kao da je odredila ton cijele konferencije. U opuštenoj atmosferi koja je prevladavala tijekom Foruma nije bilo teško stjecati nova poznanstva i prijateljstva te započinjati nove projekte. Do sada sam sudjelovala na mnogo različitih predavanja, seminara i radionica, ali ovaj Forum nadmašio je sva moja očekivanja. Naime, atmosfera je bila toliko opuštena da se nigdje nije osjetio niti tračak rivalstva niti smo imali osjećaj da se nalazimo na natjecanju. Svi su bili veseli, sretni i zadovoljni već samim sudjelovanjem na ovakvom globalnom događaju. Bila je to prava nagrada i istinsko priznanje za sav naš trud uložen u projekte.

kameleonSamo natjecanje trajalo je vrlo kratko – tek nekoliko sati u srijedu poslije podne, za vrijeme kojeg su moj štand posjetile tri članice žirija iz Južne Afrike, Argentine i Cipra. Rezultate smo saznali tek u petak, a svi oni koji su na svom štandu ugledali kameleona od žice i staklenih perlica, ušli su u finale. I ja sam bila jedna od njih. Tada me posjetilo još osam članova žirija iz raznih dijelova svijeta kako bih im predstavila svoj projekt.

U srijedu smo pozvani na regionalnu večeru koju je Teo Milev, Microsoftov regionalni voditelj programa Partners in Learning, organizirao za sve uzvanike iz Istočne Europe. Večera se održala u restoranu African Café gdje smo imali prilike uživati u tipičnoj afričkoj hrani i glazbi. Naime, nakon što smo za stolom oprali ruke korištenjem vrča i lavora, mlade konobarice su nam donosile najraznovrsniju hranu iz svih dijelova Afrike, od Maroka do Južnoafričke Republike. Nakon večere konobarice su zapjevale i zaplesale te oslikavale lica nastavnika karakterističnim južnoafričkim crtežima.

Gala večera i proglašenje pobjednika održano je u veličanstvenom ambijentu Botaničkog vrta Kirstenbosch. Tradicionalna afrička glazba, tipični afrički plesovi i ukusna afrička hrana stvorili su posebnu slavljeničku atmosferu u kojoj nisu slavili samo finalisti i pobjednici, već i svi sudionici. Moja snimka o projektu prikazana je zajedno sa snimkama 12 inovativnih nastavnika u kategoriji Suradnja na glavnom ekranu i dobila pljesak 500 inovativnih nastavnika. Bilo je to kao da sanjam.

Nakon što smo saznali imena pobjednika, započelo je pravo veselje, ples i pjesma uz Waka waka, Kanan, Volare cantare, Hey soul sister i druge pjevne melodije. Opijeni pjesmom, ali i odličnim južnoafričkim vinom, inovativni nastavnici pokazali su kako se družiti i veseliti u opuštenoj atmosferi. Sjajan završetak jednog sjajnog natejcanja.

Presretna sam zbog uspjeha koji sam postigla na jugu Afrike, no ipak, tom nenadmašnom osjećaju  s kojim sam se vratila kući, pridonijeli su sami sudionici – inovativni nastavnici iz cijelog svijeta. Toliko entuzijazma, energije, zajedništva, strasti,  topline, predanosti i gorljivosti  – neizbrisivo ostaju u mom sjećanju.

teachersautocollage

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u IEF (Innovation Education Forum) i označen sa , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na Moj Cape Town

  1. Povratni ping: Pogled na putu | Pogled kroz prozor

Komentari su zatvoreni.