Razrednik – ključ uspješne komunikacije

elena_kovacic

Elena Kovačić

Biti razrednik je najsloženije zaduženje svakog učitelja.

Za tu dužnost nije dovoljno da učitelj bude izvrstan stručnjak u svojem području, već mora biti čovjek s ljubavlju za učenike, sa smislom za komunikaciju i organizaciju, mora posjedovati sposobnost empatije, imati neograničenu strpljivost, fleksibilnost, biti otvoren za nove ideje i stalno imati na umu da rukovodi razredom gdje postoje individualne razlike među učenicima.

Razrednik, kao duša razrednog odjela, ima odgovornu ulogu za uspješnost pojedinca i razreda kao cjeline. Da bi u tome uspio, mora demokratski voditi razredni odjel, otvoreno komunicirati, usmjeriti zajedničke aktivnosti prema svrsi i sustavno motivirati sve subjekte u odgojno-obrazovnom procesu.

Razrednik se treba dobro pripremiti za razredništvo, proučiti literaturu, razgovarati s ostalim razrednicima o njihovim iskustvima, polaziti organizirano stručno usavršavanje za razrednike (ako postoji) i tada će uspostaviti dobru komunikaciju s učenicima, roditeljima, ravnateljem, članovima razrednog i učiteljskog vijeća pa i ljudima iz lokalne i šire društvene zajednice.

Kako postići da škola bude mjesto u kojem učenici rado borave?

slika_1 Svaki bi se učenik u školi trebao dobro osjećati, a da bi to mogao, treba znati komunicirati, prije svega s razrednikom, ostalim učiteljima i učenicima u razrednom odjelu. Učeniku treba usaditi stav da je svako dijete dobro i želi takvime biti, da svatko ima potencijal i vrijednost, a o njima samima ovisi kako će to iskoristiti za svoj napredak i koje će moralne vrjednote usvojiti. Djecu treba učiti da prepoznaju ljepotu u različitostima, da prepoznaju opasnost, pomognu drugima koji su u nevolji, da je potrebno surađivati s drugim ljudima u svakodnevnom, običnom životu, da je ljepše raditi u slozi, učiti u skupini, treba ih naučiti da poštuju sebe i druge jer je na taj način moguće postići kvalitetno zajedništvo.

Komunikacija

Prema Wikipediji je komunikacija proces razmjene informacija preko dogovorenog sustava znakova. Komunikacija je proces slanja informacija sebi ili bilo kojem drugom entitetu, najčešće pomoću jezika. Doslovno znači: učiniti nešto općim ili zajedničkim.

Komunikacija je u razredu vrlo važna jer uvjetuje kakvo će biti ozračje u cijeloj školi. U mnogim školama uloga učitelja razredne nastave je da, uz obrazovnu ulogu, svoje učenike upozna s načinima komuniciranja: da im mogući da upoznaju sebe, da znaju razgovarati, slušati, opažati, da se međusobno bolje upoznaju i uvažavaju. Takvi učenici pri dolasku u 5. razred međusobno surađuju, naučeni su raditi u skupinama i timski jer su suradničko učenje primjenjivali od nižih razreda.

U nekim se osnovnim školama u 5. razredu formiraju novi razredni odjeli. Za neke je učenike to vrlo stresno razdoblje jer više ne idu u razred s dotadašnjim prijateljima, nema više učiteljice koja ih „poznaje u dušu“, odjednom imaju mnoštvo predmeta i mnoštvo novih učitelja. Sada na scenu ulazi razrednik – čovjek koji i sam treba upoznati novu djecu te omogućiti da se i sami bolje međusobno upoznaju kako bi mogli djelovati kao razred.

Razrednik – ključ uspješne komunikacije

slika_2 S obzirom da i sama radim u jednoj takvoj školi, bio mi je izazov kako upoznati učenike, a da to predstavlja zabavu, a ne stres. Uvijek su mi bile zanimljive nove ideje pa sam na satovima razrednika i u redovnoj nastavi počela primjenjivati mnogo toga što sam čula, vidjela, pročitala ili iskusila. Mnoge igre o kojima ću govoriti proizašle su iz rada u dramskoj grupi u kojoj su socijalne vještine ponekad važnije od talenta pojedinaca da bi rad bio kvalitetan. Sve je više literature o dramskom odgoju, a pomoć kako dramske igre uvrstiti u svakodnevni rad, nudi i http://www.hcdo.hr.

Za upoznavanje sam odabrala jednostave igre u kojima smo morali zapamtiti tuđa imena pri čemu je meni bilo puno teže nego učenicima (neki su se poznavali od prije). Posebno je bilo zabavno kad su neki zamijenili imena učenika (osobito ja, i dan–danas ih ponekad prozovem krivim imenom). Igra „A i B biografija“ bila je većini učenika zabavna jer su bili netko drugi. Nešto je teže bilo učenicima koji imaju problema s usmenom komunikacijom jer svojeg suigrača nisu predstavili baš onako kako bi on to napravio sam, ali su se trudili.

Za razvijanje suradničkoh odnosa i međusobnog povjerenja odabarala sam neke igre koje radim u dramskoj grupi, a cilj im je da učenici budu spontani, opušteni i otvoreni te da se razvija potreba za radom u skupini. U pozitivnoj klimi učenici su upoznavali ostale suučenike, uočavali međusobne sličnosti i razlike pa su često iz tih aktivnosti proizašla i nova prijateljstva.

Uskoro su se učenici počeli navikavati na rad u skupinama, znali dobro rasporediti uloge u timskom radu, međusobno si pomagali i počeli primjenjivati pravila koja su sami donijeli. Većina učenika je prihvatila ovakav način rada jer im je zanimljiv i rado u njemu sudjeluju, ali neki su učenici, unatoč našim naporima, ostali „individualci“ kojima je sve glupo i dosadno. Kako nisu nikad bili prisiljavani da rade aktivnosti koje im se ne sviđaju ili one u kojima se ne osjećaju ugodno, nakon nekog su im vremena naše aktivnosti ipak postale zanimljivije pa su se počeli pridruživati igrama.

Uglavnom, cilj je postignut – razred je počeo djelovati kao cjelina.

 

Izvori:

  1. Ivanek, A. Kreativni razrednik/razrednica. Zagreb : Profil, 2003.
  2. Ajduković, M.; Pečnik, N. Nenasilno rješavanje sukoba. Zagreb : Alinea , 2002.
  3. Janković, J. Sukob ili suradnja. Zagreb : Alinea, 2002.
  4. Klippert, H. Kako uspješno učiti u timu. Zagreb : Educa, 2001.
  5. Glasser, W. Nastavnik u kvalitetnoj školi. Zagreb : Educa, 1999.
  6. Dijete škola obitelj: časopis za odgoj i obrazovanje djece osnovnoškolske dobi namijenjen stručnjacima i roditeljima (http://www.korakpokorak.hr/)
  7. http://www.hcdo.hr
  8. http://www.dadalos.org
Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Psihologija i označen sa , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.