Ana Ivaković
Uskoro počinje nastava i mnogi učitelji, nastavnici, profesori, a naročito razrednici imaju opsežne psihofizičke pripreme za nove učenike.
Sama pomisao na novu generaciju učenika koji prvi put dolaze u srednju školu, kod nekih izaziva blagu nelagodu jer sve počinje iz početka. Ponovno treba upoznavati učenike, objašnjavati im pravila ponašanja i pravila ocjenjivanja. Toliko toga im treba objasniti i ponoviti. Sama pomisao da im se prvi dan mora toliko toga pročitati, od Statuta škole do Pravilnika o ocjenjivanju, pojačava napetost kod svakog razrednika/-ce.
Mi smo napeti i uzbuđeni, a kako li je tek njima – učenicima koji prvi put ulaze u novu školu i novi razred? Većina nikoga ne poznaje i ništa ne zna o običajima koji vladaju u školi. Informacije koje su dobili ili pokupili s raznih strana mogu biti istinite, ali i ne moraju. Uloga razrednika/-ce je, između ostaloga, da ih upozna ne samo s pravilima koja su negdje zapisana, već i s onim nepisanima koja, htjeli mi to priznati ili ne, postoje u svakoj sredini. Razrednici su, na neki način, nova majka ili otac koji usmjeravaju nove učenike kako bi se na najprimjereniji način prilagodili na novu sredinu.
Pokušajte se sjetiti sebe u trenutku kada ste krenuli u srednju školu. Možete li se sjetiti koja su vam pitanja bila u glavi? Što vas je mučilo? Ako ne, tada se pokušajte sjetiti svog prvog radnog dana – kada ste ušli u zbornicu i morali upamtiti puno novih lica i spojiti ih s imenima, zapamtiti gdje se nalazi koja učionica, kabinet, što se gdje upisuje u imenik i dnevnik. Sjetite se svog prvog dolaska u učionicu i znatiželjnih pogleda učenika koji vas procjenjuju. Mnogi se mogu sa smiješkom sjetiti tih prvih trenutaka, ali ima i onih kojima se stisne želudac ili se barem toga ne žele sjećati.
Ako i danas, i nakon godišnjeg odmora, imalo osjećate neugodu zbog skorog ulaska u razred, budite svjesni da je vašim novim učenicima puno, puno gore. Vi znate što vas očekuje, a oni su potpuno nesigurni i imaju osjećaj potpune neizvjesnosti. Istina je da nove generacije pokazuju svoju nesigurnost na vama možda neprimjeren način (smiju se, dovikuju, možda po vašoj prosudbi bezobrazno reagiraju). Međutim, većina učenika je pristojna, primjerenog ponašanja i napeta u prvom kontaktu s novom školom.
Pokažite razumijevanje, ohrabrite ih i uvjerite da početni neuspjesi u novoj sredini ne znače ništa jer su u novoj sredini primijenili stare strategije ponašanja koje ne daju rezultat. Dakle, ako poslušaju vaš dobronamjerni savjet kako učiti, kada učiti i kako se ponašati – tada će početni neuspjesi uz dovoljno angažiranja i upornosti uroditi očekivanim uspjehom. Pri tome je izuzetno važno da vam adolescent vjeruje jer ukoliko niste autentični, iskreni, dobronamjerni i konzistentni u svom ponašanju, oni to brzo osjete i, zbog karakteristika svoje dobi, počinju iskazivati svoje najgore oblike ponašanja.
Imate li vlastitu djecu u adolescenciji ili su ta djeca tek nedavno izašla iz adolescencije, znate koliko je sumnji, nesigurnosti i neprimjerenih oblika ponašanja inače dobrog i voljenog djeteta trebalo preživjeti. Sjetite se i kako ste trebali primjereno reagirati kako bi vaše dijete bilo mlad i uspješan čovjek. Vi, zapravo, imate sreću jer razumijete mlade ljude puno više nego što ih u ovom periodu mogu razumjeti njihovi roditelji. Imate znanja, iskustvo i vještine koje vam omogućuju da to dijete vidite, ne samo kako se ono sada ponaša, nego kako bi se moglo najbolje ponašati . Sve ovo vam u početku daje prednost koju ne trebate prokockati.
Svaki adolescent odrasta na svoj način i svojim individualnim ritmom. Svako od njih je svijet za sebe, sa svojim nadama, čežnjama, dilemama i strahovima koji su odraslim osobama u pravilu nerazumljivi i smiješni. Svi smo mi bili u njihovoj koži. Upitajte se: kad bi bilo moguće da se vratite u neki period svog života – u koji biste se period vratili? Ako ste iskreni prema sebi, tada će se malo tko poželjeti vratiti u svoju adolescenciju. Nijedno razdoblje u životu i razvoju čovjeka kao osobe nije toliko turbulentno i naporno kao razdoblje adolescencije. Ako smo toga svjesni, tada samo moramo paziti da ne upadnemo u zamku tzv. halo efekta, kada nas naša sjećanja na podsvjesnoj razini usmjeravaju da se prema nekom novom učeniku ponašamo prestrogo ili previše popustljivo samo zato što nas podsjeća na nekoga koga smo poznavali i tko je očigledno na nas ostavio trajan dojam.
Svaki naš pokret, gesta, boja glasa i sadržaj onoga što govorimo ima utjecaj na naše učenike, iako to možda nije odmah vidljivo. Istina je da svi na isti način ili na način na koji bismo mi to željeli – ne pamte niti razumiju ono što radimo, što je upravo i vezano uz individualne karakteristike dobi učenika s kojima radimo. Moramo biti svjesni da smo u razredu cijelo vrijeme na pozornici, a mlada bića odlučuju, gledajući nas i slušajući, kako će se ponašati ili kako se nikada neće ponašati kada budu odrasli. Kakvi su učenici sada i kakvi će biti, ovisi i o našem utjecaju na njih. Ne smijemo zatvarati oči pred tom činjenicom. Najlakši način da budete sigurni da je istina ovo što čitate, jest da se sami sjetite nekog svog učitelja ili nastavnika kojemu ste se divili ili koga ste voljeli.
Naša su očekivanja velika, ali i očekivanja učenika su isto velika, iako su njihovi ciljevi u ovoj dobi zamagljeni i nejasni. Možda smo zbog životnog iskustva smanjili svoj entuzijazam i optimizam, ali naši mladi učenici nemaju to iskustvo. Njih ne brinu naši životni problemi. Pred njima je život u koji još mogu gledati kroz svoje ružičaste naočale jer ih trenutno njihovo stanje odrastanja itekako muči i žalosti.
Zato je to nama ponovni susret s novim učenicima, a njima je novo, neponovljivo životno iskustvo. Potrudimo se da im taj novi susret s potpuno novom sredinom i okolinom bude lakši i jednostavniji. Zašto? Zato što ima jako puno razloga za to, a jedan je i sebičan – želimo da i nama bude lakše.
Novi početak
Pred nama je nova školska godina. Kako i sebi i svojim novim učenicima pomoći da početak protekne sa što manje stresa? Pred vama se nalaze upute za učenike koje i odrasli mogu pročitati i iskoristiti na najbolji mogući način. Kako? Već i samo osvješćivanje i podsjećanje na probleme s kojima se učenici mogu susresti na početku školske godine odraslima može pomoći da bolje razumiju učenike i smanje tenzije i stres. Neki se dijelovi mogu parafrazirati ili … Pročitajte i iskoristite svoju kreativnost.
Dakle, pred vama je tekst namijenjen učenicima koji su završili osnovnu školu i kreću u srednju.
Prelazak iz osnovne u srednju školu s jedne strane izaziva ponos, a s druge se istovremeno javlja strepnja od novog početka u novoj sredini. Ponosni smo jer je jedan dio odrastanja iza nas i upis u srednju školu upravo to dokazuje – da smo zreli i odgovorni za izazove koje nosi srednjoškolsko obrazovanje. Je li to uistinu tako?
Sam upis u srednju školu ne govori koliko ćemo i hoćemo li i dalje biti uspješni. Neizvjesnost koju donosi budućnost u novoj sredini može izazvati napetost, strepnju i strah koji ne želimo priznati niti sami sebi. Kako taj mali strah i neizvjesnost prepoznati kod sebe? Ako ne želite misliti o novoj školi, ako ne želite zamišljati kako ćete se osjećati u novoj sredini, ako na sam spomen nove školske godine dobijete „bodlje“ i počinjete se neugodno osjećati – tada imate simptome, kako bi to rekli stručnjaci, koji pokazuju kako je tjeskoba (anksioznost ) kod vas našla svoj novi dom. Nikome nije ugodno biti i funkcionirati u nekoj sasvim novoj situaciji, bilo da se radi o učeniku ili odrasloj osobi.
Prilagodba ili adaptacija na novu sredinu prema nekim istraživanjima traje od 3 do 6 mjeseci. U zavisnosti od individualnih karakteristika, neke osobe se prilagođavaju brže, a neke sporije. Već dovoljno poznajete sami sebe da biste mogli procijeniti u koju grupu se možete svrstati – u prilagodljive ili one koji se tako ne mogu nazvati. Za svaki problem postoji rješenje ili barem mogućnost da se on umanji. Ljudi razvijaju različite strategije koje mogu pomoći da se u novoj situaciji osjećaju i reagiraju dobro. Isto tako, samo trajanje prilagodbe možemo skratiti ako znamo što se očekuje u novoj sredini, ako znamo koje su naše mogućnosti i naši ciljevi.
Sada je, kada još traju praznici, pravo vrijeme da neke stvari dogovorimo sami sa sobom, saznamo još neke informacije koje nam nedostaju kako bismo u novu školsku godinu u novoj sredini krenuli sa što manje strepnje, opušteniji i spremniji na prilagodbu koja je nužna.
Pokušajte sada zamisliti sebe u novom razredu u kojemu ne poznajete nikoga. Gdje ćete sjesti? Što ako na mjestu na kojem želite sjediti, već sjedi netko drugi? Što reći kada te nova razrednica ili razrednik prozove? Kako se predstaviti?
Ono što je veliko olakšanje kod davanja odgovora na ova pitanje je spoznaja da se i drugi nalaze isto tako po prvi put u novoj situaciji, u novoj školi i novom razredu. Dakle, ako smo svjesni te spoznaje, pokušajmo zamisliti tu novu situaciju. Najlakše je, zapravo, samog sebe zapitati što bismo mislili o svom vršnjaku ili vršnjakinji kada bi se prema nama ponašao/la onako kako zamišljamo. Ako su odgovori takvi da ih ni sami ne bismo dobro prihvatili – potrebno je pronaći bolji način. Ponekad nam može pomoći tuđe iskustvo, a i razgovor sa starijim učenicima koji idu u sličnu školu može dati neko zanimljivo i prihvatljivo rješenje. Čak i roditelji, kada ih se pita kako im je bilo prvi dan u njihovoj srednjoj školi, mogu dati dobre ideje. Istina je da će možda malo razvući priču o tome kako je to bilo nekad i kako je to danas, ali ako pažljivo slušate (onako pažljivo kako želite i da vas slušaju), možete naći odgovore na svoja pitanja i nedoumice.
Olakšanje je i činjenica da sutradan možda možete sjediti na nekom drugom mjestu, a većina razrednika tijekom prvog polugodišta pokušava pronaći raspored sjedenja koji će odgovarati i učenicima i profesorima.
Ako su već svi negdje sjeli ili na željenom mjestu sjedi netko drugi, kako ga upitati možemo li tu sjesti? U našim prostorima još je uvijek najbolje razgovor započeti na službenom jeziku škole u koju smo upisani, a to je za većinu hrvatski jezik. Dakle, „Je li slobodno?“ je sasvim dovoljno za početak. Ako je pitanje postavljeno sa smiješkom, možemo očekivati i pozitivan odgovor. Ali, ako je odgovor negativan, to ne znači da nam mora biti užasno neugodno i da mislimo kako je to užasan početak jer možda ta osoba čuva mjesto za svoga prijatelja ili prijateljicu (blago njemu). Sigurno će svatko naći svoje mjesto u razredu jer naše škole imaju dovoljno klupa i sjedalica s obzirom da su broj upisanih učenika prilagodili svojim objektivnim okolnostima. Kada sjednete u klupu, razbijanje početne napetosti i neugode najlakše se počinje predstavljanjem. Rečenica „ Ja sam … (kažeš svoje ime i prezime )“ je sasvim dovoljna za početak.
Kada se napokon svi smjeste u klupe i razrednik/razrednica se predstavi, u većini škola dolazi do trenutka kada se svaki učenik treba osobno predstaviti cijelom razredu. Predstavljanje pred cijelim razredom za pojedince je živa muka, ali i većini učenika to nije ugodno. Kako nadvladati tu nelagodu?
Za početak trebamo znati da kod svakog predstavljanja drugim ljudima govorimo ono što želimo da znaju o nama. Dakle, svoje ime i prezime te eventualno iz koje osnovne škole dolazimo. Ako razrednik /ca postavi pitanje : „Kako se osjećate?“, što mislite, bi li druge stvarno zanimalo da vam je sada muka od tog pitanja i da bi rado bili kod kuće? Od vas se u srednjoj školi očekuje ponašanje srednjoškolca koji je spreman vidjeti malo dalje od svojih trenutnih potreba te reagirati u skladu s dogovorenim društvenim očekivanjima, dakle pristojno i smireno. Ako je neka odrasla osoba postavila pitanje, to u pravilu nije nikakva provokacija, već jednostavno želja da se dobije određena informacija. Dakle, na pitanje „Kako se osjećate?“, iskren i dovoljno pristojan i distanciran odgovor može biti: uzbuđeno, znatiželjno, zanimljiva mi je ova nova sredina, sretan sam što sam u ovoj školi/razredu. Bilo koji od ovih odgovora omogućuje razvoj komunikacije u smjeru koji će biti prihvatljiv.
Nakon upoznavanja sa Statutom škole, Pravilnikom o školskom redu i svime onim što razrednik/ca smatra da je potrebno znati te čitanjem rasporeda za sljedeći dan, većina škola završava svoj službeni prvi školski dan.
Kada se svlada ovaj prvi i najteži početak, sve drugo će ići svojim tijekom. Neke stvari će se više puta ponoviti na različite načine, ali to ne znači da su profesori dosadni, već im je važno da upravo one stvari koje ponavljaju budu i dobro zapamćene.
Korisne poveznice:
http://poliklinika-djeca.hr
http://www.budi.in/1462-clanak-adolescencija–psiholoske-promjene-i-problemi.aspx
http://www.bebe-i-mi.com/muke-po-pubertetu/43-muke-po-pubertetu/393-pubertet-adolescencija-borba-za-neovisnost.html
Pogled kroz prozor 