Nekoliko ideja za interesantniju nastavu

vesna_pavkovic_doncevic

Vesna Pavković-Dončević

Sažetak

Informatika je nastavni predmet vezan uz računala i njihovu primjenu pa se i većina nastavnih sadržaja obrađuje korištenjem računala. Međutim, postoje i sadržaji koji se obrađuju izvan informatičkih učionica. Kako takvu nastavu, u klasičnoj učionici, poboljšati i učiniti što interesantnijom i atraktivnijom?

Ideje o možda malo neuobičajenom pristupu obradi takvih sadržaja dobila sam pripremajući s kolegicom Blaženkom Urh poduzetničku radionicu „4 skoka do poduzetnika“ [1]. Mnogi metodički elementi koje sam čula na seminarima vezanim uz poduzetništvo i vježbeničke tvrtke mogu se iskoristiti i u nastavi informatike.

Ova četiri primjera predstavila sam na Županijskom stručnom vijeću za učitelje informatike Bjelovarsko-bilogorske županije.

Pojmovi: Informatko, planina, moj kofer, informatička činkvina

Ideja 1.

Informatko

Za metodu organigrama prvi sam put čula na skupu za nastavnike koji su bili uključeni u izobrazbu za rad u vježbeničkim tvrtkama u projektu ECO NET koji je organizirao Kultur Kontakt Austria. Metodu je izložila gospođa mag. Susanne Spangl (autor metode je Axel Rachow, izdavač Spielbar). Njena je ideja bila povezati dijelove ljudskog tijela s odjelima vježbeničke tvrtke kako bi se što bolje uočila važnost pojedinog odjela u radu tvrtke te predvidjele moguće slabosti u radu.

Moja je ideja bila povezati ljudsko tijelo s dijelovima računala, primjerice:

glava – mozak – procesor,

kralježnica – matična ploča,

srce – operacijski sustav,

lijeva ruka – ulazne jedinice,

desna ruka – izlazne jedinice,

pluća – napajanje…

Mogućnosti su raznolike.

Metoda se može upotrijebiti nakon što su obrađene nastavne jedinice vezane uz dijelove računala – kao sinteza obrađenog gradiva ili kao ponavljanje. Cilj je da učenici bolje shvate kako funkcionira računalo, da mogu pojasniti funkcije i nadležnosti pojedinih dijelova računala i otkriti im slabe točke ili predvidjeti moguće pogreške ukoliko sustav ne funkcionira ispravno.

Učenici se organiziraju u parove ili grupe do 4 člana i dobivaju predložak ljudskog lika nacrtan na papiru. Nazvala sam ga Informatko. Pojedinim dijelovima tijela trebaju pridružiti dijelove računala. Prema vlastitim željama i potrebama lik mogu nadopuniti pojedinim organima. Mogu navesti bolesti koje napadaju pojedine organe i povezati ih s virusima ili kvarovima na računalu. Mogu biti vrlo kreativni, a ponekad su rezultati njihova rada i vrlo šaljivi. Lik Informatka je lik bez spolnih obilježja, ali ga svi obično (djelomično zbog imena) doživljavaju kao mušku osobu. U praksi je bilo dosta slučajeva i da su liku dodijeljene osobine ženskog spola.

Rad učenika treba kontrolirati jer su u „žaru“ izrade zadatka i želji da se bude što originalniji moguće pogreške u raspodjeli elemenata po čovječuljku. Obvezno treba planirati vrijeme za prezentaciju učeničkih zamisli kako bi se, u slučaju da učenici nisu logički dobro povezali pojedine dijelove tijela, ispravile pogreške i dodatno pojasnio problem.

Sve aktivnosti mogu se provesti u jednom školskom satu, a za izradu su potrebni samo lik čovječuljka i upute za izradu.

Ideja 2.

Planina ili kako napraviti dobru prezentaciju

Prije izrade ovog zadatka učenici trebaju obraditi barem neke elemente dobrog prezentiranja. Treba ih upoznati s osnovnim pravilima prezentiranja:

  • što raditi s rukama,
  • kamo gledati,
  • ne čitati sa slajdova,
  • izbjegavati poštapalice,
  • izbjegavati neprimjerene šale,
  • ne biti uvredljiv,
  • ne omalovažavati publiku …

To se može učiniti korištenjem „Male početnice retorike“ ili na neki drugi interesantan način.

Cilj je ovog zadatka učenike naučiti koracima koje trebaju proći u pripremi prezentacije te objediniti novostečena s prethodno stečenim znanjima o prezentiranju.

Zadatak se može upotrijebiti za sintezu elemenata dobre prezentacije i učinkovitog prezentiranja čime prelazi okvire informatike i predstavlja korelaciju sa svim drugim predmetima u kojima se javlja potreba za prezentiranjem.

Na papir treba nacrtati planinu u čijem je podnožju zadatak izrade prezentacije, a na vrhu uspješno izvedena prezentacija. To su zadane vrijednosti. Duž planine postavljena su odmorišta – kontrolne točke na koje će učenici upisati korake koji vode do uspješne prezentacije, a koje će pronaći na priloženom radnom tekstu. Po potrebi mogu dodavati dodatna odmorišta. Radni tekst može napisati svaki nastavnik prema vlastitim željama. Ja sam svoj sastavila pomoću tekstova koje sam pronašla na internetu, a poveznice na stranice s tim tekstovima nalaze se na dnu radnog teksta tako da ih svaki učenik kasnije kod kuće može pregledati i proširiti svoje znanje. Planina sadrži i dvije velike strelice, jednu prema gore i jednu prema dolje. Na strelice će učenici upisati prethodno naučene činjenice koje utječu na uspješnost prezentacije: one koje povećavaju uspješnost upisuju na strelicu prema gore, a one koje čine opasnost da prezentacija bude loša – na strelicu prema dolje. Nekoliko učenika treba prezentirati svoje uratke kako bi se proanalizirali tako da ostali poprave možebitne propuste.

Praktična strana ovog zadatka je da svaki učenik svoju planinu može spremiti u bilježnicu i koristiti kao bilješku sa sata.

Za provedbu zadatka potrebno je pripremiti sliku planine, radni tekst i upute za rad.

Ideja 3.

Moj kofer

Ideja kofera potječe iz seminara u sklopu ECO NET projekta. Može se primijeniti na bilo koju nastavnu jedinicu i u bilo kojem predmetu. Ne mora se uvijek zvati kofer, može biti kovčeg, „culo“, „ceker“, torba, škrinjica, ormar ili nešto slično. Primjenjuje se na kraju nastavnog sata u kojemu smo nastavnu jedinicu obrađivali metodom grupnog rada i na kojem su grupe izrađivale plakate i prezentirale ih preostalom dijelu razreda. Izrađeni plakati moraju ostati vidljivi cijelom razredu i nakon prezentiranja.

Svaki učenik dobije papir s nacrtnim rastvorenim koferom i u njemu naznačenim prostorom za pisanje. Učenici obilaze prezentirane plakate i u svoj kofer prepisuju važne pojmove, definicije i sl. s plakata, tj. sve što bi trebalo znati i zapamtiti. Taj papir spremaju u svoju bilježnicu kao zabilješku o nastavnoj jedinici pa je prilikom davanja uputa grupama o izradi plakata potrebno napomenuti da se naročito važne činjenice i definicije na plakatu trebaju posebno istaknuti.

Cilj je da učenici samostalno stvaraju svoje bilješke i na taj način provedu objedinjavanje svega što se na satu radilo.

Za provedbu je potrebna slika kofera i uputa.

Ideja 4.

Informatička činkvina

Ideja potječe sa seminara Foruma za slobodu odgoja – „Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje”. Činkvina je naziv za pjesmu od pet stihova, a dolazi od talijanske riječi za broj pet.

Na osnovi uputa sastavlja se kratka pjesma o pojmu koji želimo obraditi. Učenici se prisjećaju onoga što o tom pojmu već znaju i ispisuju osjećaje koje u njima pojam budi ili ono na što ih pojam podsjeća.

Cilj je učenike na početku sata potaknuti na razmišljanje o pojmu koji se želi obraditi i na taj ih način uvesti u nastavni sat. Za pisanje same činkvine ne treba više od 4-5 minuta. Narednih par minuta neki od njih čitaju svoje činkvine i iz pročitanih se radova izdvajaju zajednički osjećaji i asocijacije koje nastavnik može ispisati na ploču.

Tu sam metodu iskoristila prilikom obrade nastavne jedinice o računalnim virusima i drugim štetnim softverima te opasnostima s interneta. Učenici su na početku sata trebali napisati činkvinu na temu virusa. Dobili su upute za pisanje činkvine:

  1. prvi red je opis pojma u jednoj riječi (imenica)
  2. drugi red je opis teme u dvije riječi (dva pridjeva)
  3. treći red sadrži riječi koje opisuju radnju (tri glagolske imenice)
  4. četvrti je red fraza od četiri riječi koje izražavaju osjećaje u vezi s temom
  5. peti je red istoznačnica (jedna riječ) koja ponovno sažima bit pojma.

Kao rezultat sam dobila više ili manje uspješne i domišljate pjesme koje su sadržavale iste ili slične asocijacije na riječ virus: bolest, nevolje, zaraza, zatim dosađivanje, resetiranje, gnjavaža, gubitak vremena, nerješiv. Dakle, nešto što je negativno i od tuda smo krenuli dalje sa satom.

Zaključak

Opisala sam nekoliko ideja koje svatko može primijeniti u svojoj nastavi prilagođavajući ih svojim potrebama. Napominjem da metode i ideje nisu moja umotvorina, nego su skupljene na različitim seminarima i edukacijama koje sam pohađala. Moja je ideja kako ih primijeniti u nastavi informatike, uz izuzetak Planine koja je u potpunosti moja zamisao.


„Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje – metode za promicanje kritičkog mišljenja“, vodič kroz projekt II, hrvatsko izmijenjeno izdanje, Forum za slobodu odgoja, veljača 2004.

Radionica je održana 12. prosinca 2010. godine za Hrvatski pedagoško-književni zbor, ogranak Bjelovar

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Primjeri dobre prakse i označen sa , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.