Ljeto za učenje

arjana_blazic

Arjana Blažić

Na portalu http://www.stipendije.info/ prošle sam godine uočila zanimljiv natječaj za nastavnike engleskoga jezika pod nazivom „E-Teacher Scholarship Program” koji je objavilo Američko veleposlanstvo u Zagrebu. Program se sastoji od sedam međusobno nevezanih online tečajeva koji se održavaju na Sveučilištu Maryland Baltimore County i Sveučilištu Oregon kako bi nastavnici usavršili metode podučavanja engleskoga jezika pomoću udaljenog učenja.

Tečajevi traju 10 tjedana i održavaju se u zimskom, proljetnom i ljetnom periodu, a fokusirani su na sedam područja akademskog podučavanja engleskog jezika kao stranog jezika:

  • Kritičko mišljenje u kurikulumu engleskoga kao stranog jezika
  • Engleski za mlađu populaciju
  • Upotreba interaktivnog weba u podučavanju engleskoga jezika
  • Engleski za posebne potrebe
  • Ocjenjivanje i testiranje u engleskom jeziku
  • Metodologija podučavanja engleskoga kao stranog jezika
  • Razvijanje vještina čitanja i pisanja pomoću projektnoga učenja.

Tečaj Upotreba interaktivnog weba u podučavanju engleskog jezika činio mi se izuzetno zanimljivim jer za cilj ima uvođenje inovativnih online metoda rada. Nastavnicima se omogućuje upoznavanje s najnovijim teorijskim i praktičnim znanjima o primjeni računala u nastavi engleskoga jezika kako bi novostečeno znanje primijenili u svom svakodnevnom radu u razredu. Kad su mi iz Sveučilišta Oregon poslali obavijest da sam dobila željenu stipendiju, objasnili su da tečaj, koji traje od 21. 6. do 27. 8. 2010., zahtijeva internetsku dostupnost od 2-3 sata tjedno za proučavanje literature te 3-4 sata tjedno za pisanje postova, blogova i projekata. Sedam sati tjedno, pomislila sam, zašto ne? Ja to mogu! Znajući da ću veći dio tog vremena provesti na Jadranu, opskrbila sam se mobilnim internetom i započela svoju ljetnu avanturu.

Prvi tjedan je počeo vrlo jednostavno: trebalo je otvoriti blog i predstaviti se. Koliko teško to može biti, pomislila sam naivno, no pokazalo se da je čak i taj naizgled lagani dio zahtijevao puni angažman stipendista/ica na četiri „fronta”:

  • svaki tjedan sudjeluje se u 3-5 diskusija u virtualnoj učionici nicenet.org s barem dva posta u svakoj i nekoliko konstruktivnih komentara na postove kolega,
  • tjedni zadatak se sastoji od praktične primjene tjedne teme na zajedničkom wikiju,
  • projektni zadatak služi kao priprema za završni projekt,
  • na blogu je potrebno napisati minimalno jedan post tjedno uz barem jedan konstruktivni komentar na blogu jednog od polaznika.

 

Što konstruktivni komentar mora sadržavati, naučili smo na samom početku tečaja. Naime, za takav komentar rečenica „Da, sviđa mi se clip_image002tvoj post” ili „U potpunosti se slažem” nije dostatna, već uz nju mora stajati i suvislo objašnjenje. Osim toga, obavezno je dodati dobro potkrijepljene kontrargumente. Ponekad je to jednostavno, naročito kad se ne slažete sa stajalištem kolege, no problem nastaje kad imate identično mišljenje kao i vaš kolega, ali morate kritički sagledati i drugu stranu te o tome argumentirano pisati. Kako je tečaj odmicao, tako smo svi postajali sigurniji u izražavanju naših stavova, s pregrštom ideja, savjeta i preporuka jedni drugima.

Polaznici tečaja, nas 21, profesori su engleskog jezika u osnovnim i srednjim školama i fakultetima u raznim krajevima svijeta, od Kanade i Hondurasa preko Maroka i Makedonije do Pakistana i Kazahstana. Dok su neki bili početnici s tek nekoliko godina staža, drugi su imali dugogodišnje iskustvo u nastavi engleskog jezika, neki s površnim znanjem o računalima, drugi računalni stručnjaci. Neki u svojim učionicama imaju najnoviju računalnu opremu s prijenosnim računalima za svakog učenika, drugi nemaju niti jedno računalo, a kamoli pristup internetu. Vrlo šaroliko društvo sa zajedničkim ciljem: kako nastavu engleskog jezika osuvremeniti pomoću najnovijih tehnologija?

clip_image003

Tijekom deset tjedana trajanja tečaja detaljno smo analizirali deset različitih tema koje su se ticale učenja i podučavanja engleskog jezika, od čitanja s razumijevanjem i učeničke autonomije do interaktivne nastave u učionici s jednim računalom i projektne nastave. Između ostalog, izrađivali smo interaktivne PowerPoint prezentacije, pripremali rubrike za ocjenjivanje, planirali nastavne sate u računalnoj učionici kao i one u učionici sa samo jednim računalom i osmislili Webquest – potragu na Webu. Nova školska godina u mom razredu zasigurno će obilovati raznim inovativnim sadržajima.

Sve tjedne zadatke morali smo završiti, odnosno predati na ocjenjivanje, do nedjelje u ponoć po oregonskom vremenu (ponedjeljak u 9:00). Naša mentorica je svakog utorka e-poštom slala detaljno obrazložene ocjene. Naime, da bismo „položili” tečaj i dobili certifikat, morali smo imati 70 % riješenosti svih zadatka tijekom deset tjedana. Svaki sudionik je imao svoju stranicu „imenika” na Snapgrades gdje smo uz ocjene mogli pročitati obrazloženje i komentare koje nam je uputila mentorica. Naravno, svatko od nas mogao je vidjeti samo vlastite ocjene. Ne moram niti naglasiti da sam svakog utorka s velikim nestrpljenjem iščekivala poruku e-pošte s ocjenama te sam se ponovo osjećala kao studentica koja čeka rezultate ispita. Naša mentorica ocjene nije dijelila „šakom i kapom”, već smo ih morali zaraditi predanim radom. Štoviše, bila je vrlo stroga i nepopustljiva, ali pravedna, a ono što sam kod nje najviše cijenila, bila je njena konstanta prisutnost na blogu, wikiju ili u virtualnoj učionici kao i stalna i nesebična podrška koju nam je svima u svakom trenutku nastojala pružiti.

Naravno, kako bih mogla redovito ispunjavati tražene obaveze, onih 7-8 sati tjedno se pretvorilo u nekoliko sati dnevno. No, zahtjevnost tečaja svakako opravdava njegova zanimljivost, inovativnost, kreativnost i raznolike mogućnosti praktične primjene u razredu.

Kao što sam već spomenula, svakog tjedna predstavljena je nova tema, ali se tijekom desetotjednog tečaja provlačila zajednička nit završnog projekta koji je svatko od nas bio dužan provesti u razredu. Mi koji tijekom ljeta nismo imali nastavu, morali smo napraviti projektni plan koji ćemo naknadno realizirati. Planiranje projekta odvijalo se u odlično pripremljenim fazama tijekom svakog pojedinačnog tjedna. Započeli smo s raspravama o problemima koje susrećemo u svakodnevnom radu, diskutirali o tome kako nam tehnologija može pomoći ili odmoći, međusobno se savjetovali kako bismo naše probleme mogli riješiti i upoznavali se s alatima koji bi nam pritom mogli biti korisni. Dva tjedna prije predaje završnog rada naš je zadatak bio pronaći jednog partnera za međusobno ocjenjivanje (peer review). Bilo je to vrlo korisno iskustvo jer smo jedno drugome objektivno pregledali projektni nacrt i ukazali na moguće pogreške te dali savjete za poboljšanja i time direktno utjecali na uspješnost završnog projekta.

Tako smo, vođeni nevidljivom, ali sigurnom rukom naše mentorice, došli do kraja tečaja u kojem smo se upoznali ne samo s novim tehnologijama, nego i s nastavnicima iz raznih dijelova svijeta. Uz današnje jednostavne načine komuniciranja, uvjerena sam da ću s nekima od njih započeti suradnju na nekom od budućih projekata. Trenutno s iščekivanjem krećem u novu školsku godinu i primjenu planiranog projekta sa svojim učenicima kojima ću predstaviti nešto sasvim novo. Bit će to Webquest pod nazivom Cultural Profiles, u kojem će učenici proučavati i izlagati o zemljama engleskog govornog područja, no više o tome u nekom od sljedećih Pogleda kroz prozor.

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Online tečajevi i označen sa , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.