ePex – sustav potpomognute komunikacije

antun_vanja

Ovim smo radom pokušali prikazati kako se potpomognuta komunikacija uporabom informacijskih tehnologija može transformirati za olakšavanje komunikacije djece s autizmom i drugim teškoćama u razvoju.

Rad je prvi put predstavljen na 1. ITF SNE međunarodnoj virtualnoj konferenciji u lipnju 2009. godine.

Potpomognuta komunikacija (AAC – Augmentative and Alternative Communication) predstavlja primjenu pomoćnih tehnologija kroz vizualne sustave kako bi se stvorili ili podržali komunikacijski modaliteti u osoba s teškoćama. U komunikaciji su mogući digitalni i analogni modaliteti. Digitalni se odnose na razmjenu informacija znakovima, pri čemu je predmetni ili pojmovni temelj jednoznačan (primjerice, jezični simboli koje svi sudionici razumiju na isti način) i na toj razini se najčešće razmjenjuje sadržaj poruke. Analogni modalitet čine neverbalna (mimika, gesta, pogled) i paraneverbalna komunikacija (naglasak, stil govora).

U posljednjih desetak godina AAC se posebice koristi u radu s osobama s autizmom. Rani pokazatelji autizma, uključujući i teškoće u održavanju kontakta očima i isprekidanu pozornost, otežavaju razvoj komunikacije. No, jaka strana osoba s autizmom leži u dobroj sposobnosti obrade vizualnih podataka (Cafiero, J., 2008.). Ta osobina, kao i težnja za rutinom i interes za nepokretne objekte, predstavljaju izvrstan temelj za građenje komunikacije pomoću simbola.

Osim teškoća u komunikaciji, još neke teškoće u osoba s autizmom mogu biti ublažene primjenom pomoćnih tehnologija. To su, prije svega, teškoće s razumijevanjem složenih uputa. Tehnologija u tom slučaju nudi mogućnost stvaranja spektra simbola koji se kreću od jednostavnih i jednostrukih do višestrukih i složenijih.

Za ovu su populaciju karakteristične i teškoće afektivnog i socijalnog učenja. I ovdje tehnologija može poslužiti kao most između komunikacijskih partnera (dvije ili više osoba koje komuniciraju). Pojam komunikacijskih partnera u ovom se slučaju odnosi na osobu ili osobe koje komuniciraju pomoću sustava potpomognute komunikacije.

Iako su ove karakteristike učenja prikazane kao zasebni elementi, one su u praksi nerazdvojne. Primjerice, teškoće u obradi višestrukih uputa utječu i na akademsko i na socijalno učenje. Socijalna interakcija uključuje obradu višestrukih uputa – verbalni govor, govor tijela, facijalnu ekspresiju, ton glasa i slično (Cafiero, 2008.).

PECS sustav potpomognute komunikacije

Picture Exchange Communication System (PECS) je sustav potpomognute komunikacije razvijen kako bi se djeci s ograničenim sposobnostima socijalne komunikacije pomoglo u učenju komunikacijskih vještina (Bondy, Frost, 2001.). U PECS sustavu djeca razmjenjuju vizualne simbole u komunikacijsku svrhu.

IZVORNI MENI PECS se sastoji od četiri pažljivo strukturirane faze koje djetetu omogućuju da:

  • nauči sam koristiti sustav,
  • aktivno pronađe komunikacijskog partnera (osobu kojoj će pokazati simbol ili sliku kao zahtjev),
  • razlikuje različite slike ili simbole,
  • nauči sastavljati jednostavne rečenice u smislu zahtjeva i komentara.

Uobičajena materijalna osnova ovog sustava su tiskane kartice sa slikama ili simbolima koje dijete pričvršćuje na tzv. PECS ploču pomoću traka s čičkom.

Budući da PECS oponaša razvoj govora u djece, može se koristiti i kao most k razvoju verbalne komunikacije kod neke djece s autizmom.

izbornik objekata sastavljanje rečenice

Najveće su prednosti PECS sustava kratko vrijeme potrebno za njegovo učenje (nekoliko tjedana ili mjeseci) te što se može koristiti u velikom broju situacija i s velikim brojem ljudi jer njegovo razumijevanje ne zahtijeva posebnu obuku (simboli su svima razumljivi).

Korištenja PECS e-kioska (e-Pexa)

Koncept e-kioska zasniva se na korištenju standardnog osobnog računala na koje je priključen zaslon osjetljiv na dodir. Kako računalo ne bi odvraćalo pažnju djeteta (kućište, zvučnici, tipkovnica, miš), potrebno ga je smjestiti u ormar (ili izraditi jedan prema zadanim mjerama standardnih e-kioska) kako bi bio vidljiv samo zaslon. Prezentaciju s PECS sustavom pokrenutu na e-kiosku nazvali smo e-Pex.

Programsku podršku e –Pexu čini PowerPoint prezentacija u koju su umetnute slike/simboli PECS kartica, dok je za funkcioniranje e-kioska potreban Windowsov operacijski sustav.

Slikovni sustav PECS-a može se sastojati od simbola (crteža ili slika) ili fotografija. Hoćemo li koristiti simbole ili fotografije, ovisi o osobinama svakog pojedinog djeteta i to je potrebno definirati u prvoj fazi učenja korištenja sustava.

U početku korištenja e-kioska svako dijete koristi prezentaciju koja se sastoji od sedam slajdova. Prvi slajd sadrži šest osnovnih simbola kojima se izražavaju osnovne potrebe. Svaka slika je poveznicom vezana na jedan od sljedećih 6 slajdova. Na svakom od tih sljedećih 6 slajdova se nalazi po jedna slika/simbol s prvog slajda. Svaka slika/simbol ima poveznicu za izvođenje zvučne datoteke – izgovora riječi koji opisuje sliku. Na svakom od 6 slajdova nalazi se tipka koja omogućava vraćanje na početni slajd (izbornik djeteta).

Koristi li e-kiosk više od jednog djeteta, izbornik omogućava da početni slajd prezentacije sadrži fotografije djece koja ga koriste.

clip_image002 Struktura prezentacije s poveznicama

Zaključak

Svatko tko je uključen u rad s osobama s autizmom treba biti stalno otvoren za mogućnosti istraživanja načina na koje možemo pomoći njihovoj komunikaciji i društvenim vezama. Svi ljudi imaju pravo na komunikaciju korištenjem postupaka koje su sami odabrali te koje su u mogućnosti primijeniti i takvu komunikaciju svi ostali moraju poštovati. Komunikacija je pravo i temelj za sva ostala prava koja imamo, a ne privilegij koju nam netko može dati ili oduzeti.

U slučaju da vas zanima ovaj koncept, obratite se autorima ovog rada na adrese elektroničke pošte:

azupanc@windowslive.com

vanja@mrklimrak.hr

Literatura:

  1. Cafiero, J., Increasing Communication Skills in Students with Autism Spectrum Disorders: The AAC Technology Solutions
  2. Bondy, A., Frost, L., The Picture Exchange Communication System, Behavior Modiication, 2001; 25: 725-744