Tema broja – Office 2010 sustav – Novi poslovni modeli

ratko_mutavdzic

Kako kupujemo softver?

Office 2010 donosi nove i zanimljive poslovne modele kao što je iznajmljivanje kroz uslugu ili kroz prepaid kartice. Naravno, klasična licenca ostaje kao opcija. Znači li to da je licenca kao takva mrtva i da se svi selimo u oblak?

fightIako bi podnaslov možda vukao na temu tipa “Windows vs. Linux”, daleko smo prošli to vrijeme ratovanja po pitanju što je bolje, a što lošije i posvetili smo se specifičnim scenarijima (o rezultatima kasnije, uz večernju zabavu). Nasuprot tome, ovo je zapravo pitanje: može li nešto što danas košta, sutra biti besplatno, a ipak donijeti nekakav prihod? Iako zvuči oksimoronski, pitanje je zapravo jednostavno: može li Microsoft Office biti besplatan, a zapravo i dalje donositi prihod kompaniji? Pitanje od nekoliko milijardi dolara, zar ne? Iako bismo na prvu loptu odmahnuli glavom, odgovor je jasno – da. No, to traži značajnu inovaciju u poslovnom modelu i odmak od dosadašnjeg, gotovo unikatno jednostavnog modela naplate putem licence.

Tko će pobijediti: desktop ili cloud? Odgovor je: nijedan!  

 

Što je, zapravo, licenca? Razjasnimo jednu stvar (iako bih očekivao da ljudi koji na WinDaysima čitaju ovaj tekst razumiju u potpunosti ove detalje, ipak su Microsoftovi korisnici): vi nikada ne posjedujete softver. Vlasništvo nad softverom uvijek i zauvijek ostaje u korporaciji Microsoft i ona svoje vlasništvo i intelektualni kapital povezan s njim čuva vrlo pažljivo (osim ako je to neki besplatni oblik softvera koji jednako tako proizvodi ova tvrtka, ali se o tome daleko manje zna). Krajnji korisnik uvijek (po raznim modelima) samo licencira uporabu softvera – na određeno ili neodređeno vrijeme i prema tome dobiva pravo na uporabu licenciranog softvera u trenutnoj ili budućim verzijama. Moderni svijet pun je licencnih modela – i to ne samo u području informatičkog softvera – a oni su ponekad vrlo dobro skriveni od vas kao krajnjeg korisnika i provlače se pod nazivom „usluga“. Ako odete u dobar restoran i naručite odrezak, jedino čime raspolažete je – sâm odrezak. Ne nosite sa sobom pribor i tanjure. Ne zapakirate si glavnog kuhara za po doma. Ne možete donijeti svoj stol i stolice i inzistirati na pogledu na jezero. No, odrezak, kao proizvod usluge, vaš je – možete ga pojesti, spakirati ili baciti, baš kao i dokument koji ste napravili koristeći licencirani softver.

Razni oblici besplatnog koji… možda i nisu besplatni

Proizvodi li Microsoft besplatan (free) softver? Ovo je jedan od zgodnih detalja koje susrećem svaki put kada neki naš vrli informatički časopis ima temu broja „besplatni softver”. Zanimljivo, nikada se u pregledu tog softvera ne spominje Microsoft iako ima vrlo veliki broj besplatnog softvera na raspolaganju, ali eto – vrli urednici i novinari često miješaju izraze „besplatan” i „otvoren”. Što bi u Microsoftovim terminima bio besplatan softver? Pa… sve što ne morate platiti. Na primjer, Microsoft Live proizvodi ili cijela Express linija poslužiteljskih proizvoda. Ili… hrpa toga što možete pronaći na stranicama za download.

Microsoft Office jedan je od doajena licencnog biznisa Microsofta – do danas je prodano, onako od oka, nekoliko stotina milijuna licenci, ali ako gledamo kumulativno sve tipove licenci kroz vrijeme, vrlo vjerojatno preko jedne milijarde. Microsoft Office je prošao nekoliko „licencnih” pakiranja – od zasebnih verzija u kojima ste kupovali pojedinačne proizvode koji su danas upakirani u Office pa sve do današnjih nekoliko verzija paketa, ali uvijek je riječ bila o licenci kojom dobivate softver na kutijauporabu. Na našim, ali i susjednim prostorima termin „uporabe” i „licence” nije baš najsretnije zaživio – primarno jer mi volimo posjedovati, ali i zbog vrlo visoke stope piratstva pa smo ne jednom sudjelovali u raspravi tipa „ali ja sam to kupio s računalom i mogu s tim što mi je volja”. Valja priznati da ni Microsoftovi licencni dokumenti ne pomažu previše u odgonetavanju ovoga – nekoliko stranica sitnog teksta pod nazivom EULA (End User Licence Agreement) štivo je koje je gotovo svaki korisnik preskočio („da, da, sve je jasno, kliknem Accept, OK… što me gnjavi”), ali koji vrlo čvrsto definira prava i obaveze koje imate po pitanju softvera. Dakle, na licencu smo se navikli i za očekivati je da neće samo tako nestati – jednostavno jer su ljudi dijelom prihvatili licencu kao nešto što dolazi uz softver. Ako softver rješava onaj korisnički scenarij koji korisnik ima, onda je licenca tu samo… nužni Next na wizardu postavke.

Može li Microsoft Office i na drugačiji način? Recimo da se pitanje ovdje mora pretvoriti u generičko pitanje – ima li licencni softver svoju budućnost koristeći i druge oblike „pružanja usluge”? Razmotrimo nekoliko trenutnih mogućnosti.

Odlazi li kutija u povijest?

 

Softver kao usluga

Ako malo bolje pogledate oko sebe – danas to već imate u ogromnim količinama. Software as a Service trenutno je najpopularniji oblik pružanja usluge kroz web, odnosno tehnologija dostave rješenja do krajnjeg korisnika. Često danas miješamo cloud computing i SaaS iako postoje i drugi modeli, ali ovo je zasigurno jedan od najpopularnijih. Može li Microsoft Office zaživjeti u ovom modelu? Već živi, i to kao Microsoft Office Web Apps, aplikacije koje se pokreću u oblaku. Ako ste korisnik Live servisa i, recimo, koristite SkyDrive, mogli ste primijetiti da bilo koju Office datoteku možete otvoriti u browseru (i to u bilo kojem novijem browseru) bez potrebe da imate instaliran Microsoft Office. No ako ga imate, imate i dodatnu mogućnost da datoteku otvorite lokalno te koristite sve blagodati rada na klijentu na koji ste navikli. Koliko će me to koštati? Za sada se Office WebApps veže uz postojeću licencu – da biste to koristili, morate imati klijentski Office. Ali u budućnosti ćete možda plaćati po broju ili veličini dokumenata. Ili ćete plaćati mjesečno (kao u Business Productivity Office Suiteu BPOS), recimo 8 USD mjesečno po korisniku, kao što to već možete napraviti u nekim zapadnijim zemljama.

 owa-skydriveZnači li to da možemo očekivati masovni egzodus korisnika na taj model? Ne vjerujem – barem je ova generacija previše navikla na brzinu koju donosi klijent. Uzmimo na primjer iPhone (iako nerado pišem o konkurenciji, ali ipak…) – iako možete bilo koji servis pokrenuti putem ugrađenog web preglednika, tržište aplikacija koje ovdje možemo promatrati kao klijentske aplikacije, naprosto cvjeta. Ljudi žele lijepe, brze i mogućnostima bogate aplikacije – latenciju koju donosi internet ipak ne mogu svi podnijeti. AppStore je jedan od najboljih marketinško-poslovnih koraka koje smo vidjeli u posljednje vrijeme, a što nam on isporučuje? Samo gomilu fat client aplikacija. Prema tome, web aplikacija je mrtva, živio klijent – ili to možda i nije bitno jer su to samo popune različitih korisničkih scenarija, kao što sam već gore negdje ustvrdio.

Softver kao prepaid usluga

Vjerujem da ćete vidjeti različite devijacije od napisanog u prethodnom poglavlju. Za početak, varijante stvarno već postoje. U određenim zemljama u razvoju (Brazil, Indija…) već postoji mogućnost da se kupuje vrijeme – na primjer, možete kupiti karticu kojom kupujete Microsoft Office sa 100 ili 200 sati rada. Što ćete pokrenuti, relativno je svejedno, ali ukupno trošite svoje vrijeme i ono vam se skida na samoj kartici. Naravno, karticu možete i nadopuniti, baš kao i kod klasične prepaid kartice – no za razliku od uporabe u telekomunikacijama, u licencnim pričama ovo zahtijeva određene preinake modela. Kao što znate, dio licenci vezan je uz stroj, a ne uz osobu. Na primjer, ako ste kupili računalo u trgovini, velika je vjerojatnost da ste s njim dobili OEM licencu – možete provjeriti vidite li naljepnicu koja to tvrdi ispod ili iza vašeg računala (ona sjajna s hologramom). Nasuprot tome, licenca Microsoft Officea u principu je vezana uz tvrtku ili osobu (osim ako je i to OEM licenca, tj. softver je došao prekonfiguriran uz računalo). Kartica koja sadrži pretplatu prema tome jednostavno se može transferirati između računala, ali i između osoba jer je prilično jednostavno posuditi svoju karticu prijatelju ako treba koristiti Office neko vrijeme.

Ovakav scenarij uporabe nije toliko jednostavno primijeniti na starim modelima softvera, ali uz novije modele kao što je SaaS ta kartica zapravo postaje samo oblik identifikacije, a potom i autorizacije jer je većina logike „koliko-još-imamo-vremena” skrivena negdje u backofficeu sustava. Jednako tako, računala su i dalje prilično osobna za sve: iako, recimo, u zemljama Azije većina ljudi pristupa internetu kroz web caffe okruženja, a ne kroz svoja osobna računala, u većini ostalih zemalja ljudi još uvijek koriste osobna računala kako bi odradili svoj dio posla ili kako bi se informirali i zabavljali. Naravno, postoje i zemlje trećeg svijeta, koje, nažalost, i ne koriste tehnologiju onako kako je mi vidimo, ali to je već pitanje digitalne podijeljenosti (digital divide) koje poslovni model uporabe softvera teško može riješiti.

Softver kao… skoro besplatni softver

Ovu ste opciju već dobro upoznali – koristite „skoro” besplatan softver koji vas usput gnjavi reklamama određenih tvrtki koje misle da imaju nešto što vam mogu ponuditi. Ponekad su te reklame stvarno vezane uz određeni kontekst koji koristite, ali su ujedno većinu vremena prilično beskorisne – ili me ne zanima njihova ponuda ili nemaju veze s kontekstom. Ali tu su – i tu će i ostati. Ovo je zanimljiva nagodba između mene i tvrtke koja mi daje besplatan softver: iako ja neću plaćati ništa, oni će se već naplatiti od drugih zainteresiranih strana.

Microsoft Office je djelomično blizu ovog modela. Microsoft već ima značajna iskustva u ovome – to ćete primijetiti svaki put kada koristite neki od Microsoft Live programa (npr. Instant Messenger). Program jest besplatan, ali to ne znači da je neprofitabilan ili da gomila gubitke – prihode možete razumjeti gledajući sve silne reklame koje se vrte u dijelu tog programa. Tako i „besplatni” Microsoft Office (bilo to web, standardno ili koje drugo izdanje) koristi usluge i prodaje svoj prostor, ostvarujući svoju profitabilnost. Tipičan ćete primjer pronaći u Google ili Microsoft Advertisingu. Vas ne košta ništa, ali vjerujte da to netko znakovito plaća.

Slično je i s drugim modelima – na primjer „in-place advertising”. Igrate se na Xboxu koristeći Xbox Live servis, igrate Forza Motorsport 3, kad gle – reklama pored automobilske piste reklamira T-HT. Kako? Jednostavno: poznat nam je kontekst lokacije, odnosno odakle ste se spojili. Geolociranje i nije neka novost, spajanje s oglašavanjem također pa… sve je jasno. 

Moram priznati da me unutar ovog modela već odavno gnjavi jedna misao: zašto naši telekom provideri ne pružaju uslugu besplatnog pristupa na internet? Rekao bih da su oni u idealnoj poziciji da me serviraju marketinškim kućama koje opet moje informacije (o tome kuda najčešće surfam ili što me zanima) jednostavno stavljaju u kontekst prodaje. Na primjer, ako marketinška kuća primijeti da već nekoliko mjeseci vrlo redovno gledam automobile i njihove ocjene, bilo bi realno očekivati da me zanima kupovina auta – i rekao bih da bi to zastupnike pojedinih modela itekako moralo interesirati. Privatnost, začuo sam? Pa kako telekom može raspolagati mojim podacima? Pitanje je na mjestu. Ali ako vam telekom pošalje ponudu tipa „besplatni flat-rate u zamjenu za praćenje što se surfate”, znam neke koji bi rekli – a zašto ne?

Softver kao… besplatni softver

Kao što sam već zabilježio, besplatni softver nije nepoznata kategorija u Microsoftu. Ali nije ni dominantna; to će vam potvrditi bilo koja organizacija koja prodaje intelektualni kapital, odnosno znanje. Osim čistog „besplatnog” modela, ovdje postoji i cijeli niz skrivenih „podmodela” koji vam se čine besplatnima, ali to zapravo nisu. Znam cijeli niz tvrtki koje guraju besplatni (i otvoreni) softver samo kao potporu za prodaju svojih daleko skupljih rješenja ili izrazito skupog hardvera. No, tu su u pravu: koriste se filozofijom kako bi prodali tehnologiju.

Ima li budućnosti koja povezuje potpuno besplatni softver i Microsoft Office? Dijelom je ovo teorijsko pitanje, a dijelom se odgovor povezuje s istraživanjem: gornji pasusi objašnjavaju kako postoje „verzije” besplatnog koje su besplatne krajnjem korisniku, ali ipak negdje vežu svoje postojanje uz poslovni model. Kratkoročno, teško je očekivati da će se cijeli klijentski paket Microsoft Office prebaciti u besplatni model – downloadajte po volji, instalirajte po volji (naravno, u jednu od mogućnosti ne ubrajam torrente i podvarijante). No, to ne znači da neće možda i to postati jedna od opcija – no to će tražiti vrijeme i razmišljanje o tome kako to napraviti. S druge strane, promjene koje se vide u Microsoftu nagovješćuju da je možda moguć i taj model – sve u oblak pa je klijent relativno upitan, ali dok do nas ne budu dosezale n-gigabitne bežične mreže, teško da će stari informatičari poput mene pristati na latenciju koju nam donosi internet. No, živi bili pa vidjeli.

Softver kao kruh naš svakidašnji

Za kraj, recimo da ovdje ne želim brkati što postoji i što bismo eventualno mogli napraviti. Softver je ogromna mašina na kojoj živi 2.500 tisuće IT tvrtki u Hrvatskoj (prema zadnjim HGK-ovim statistikama). U tom stroju radi i živi preko 40.000 ljudi, a kad ubrojite članove obitelji i one koji posredno sudjeluju u tome, dolazimo do nezanemarive brojke. Samo se malen dio toga temelji na „besplatnom” softveru – dominantni postotak softvera ovdje se kreira putem vlasničkog softvera – i to ima svoju težinu. Softverska industrija, a pogotovo industrija vlasničkog softvera, i dalje će ostati dominantna, ali je upravo ona koja će odlučiti o promjenama i pokrenuti novi val, ako je to potrebno.

xbox 
                Primjer različitih poslovnih modela u Xboxu

 

Napomena: Članak je preuzet iz posebnog izdanja WinDays Mreža 2010, objavljenog u travnju 2010., izdavač BUG d.o.o.