Internet – (ne)poznati grad

mirjana_posavec

Osnovna škola Ivana Rangera Kamenica

Sat razrednika uvijek mi je bio veliki izazov. Činilo se kako u svom razredu trebam napraviti puno toga, a ne znam odakle početi. Možda je uvođenje suvremene tehnologije u nastavu jedan od načina kako je učiniti zanimljivijom i pristupačnijom. Ovaj sat razrednika zamislila sam kao početni korak k tom problemu. Za početak ćemo otvoriti svoj online dnevnik – blog i porazgovarati kako otvaranje bloga na internetu može biti veliki rizik …

Cilj sata: informirati i osvijestiti važnost zaštite identiteta na internetu, poticati učenike na primjenu stečenih znanja i sposobnosti u organiziranju i planiranju svojih aktivnosti na internetu.

Učenici će znati:

  • organizirati vlastiti blog
  • uočavanjem novog obrasca zastupati mišljenje i braniti svoj stav
  • objasniti važnost zaštite osobnih podataka na internetu
  • raspravljati o potrebi zaštite osobnog identiteta na internetu
  • razviti poštovanje prema drugima

Struktura sata:

1) Uvodni dio

1. Aktivnost za učenike – Okrugli stol

Imate li svoj blog? Znate li što je to blog?

Učenici rade u skupinama – svaki učenik svoj odgovor na papir piše drugom bojom, slijedi razmjena mišljenja s učenicima koji imaju blog ili izlaganje nastavnika ako ga nemaju. Učenici će nakon završene radionice vrjednovati svoj rad i zalaganje u skupini (samovrjednovanje).

DSC03865 DSC03866

Skupine od 4 člana zajedno formuliraju odgovore na pitanja. Pretpostavka je kako barem polovica učenika vodi nekakav internetski dnevnik, no pokazuje se netočnom. Samo dvije učenice pišu blog, nekolicina zna što je blog, dok veći dio razreda ne zna što to znači. Zanimljivo je kako većina učenika ne zna što je blog, ali ga smatra nepotrebnim i čistim gubljenjem vremena. Naišli smo na odgovore u kojima učenici navode kako zapravo ne žele da bilo tko čita njihova razmišljanja. I dok se činilo kako učenici razmišljaju vrlo mudro i zrelo, daljnji tijek sata me uvjerio u suprotno. Uz pomoć učenica koje pišu blog približila sam učenicima sam pojam. Pogledali smo blogove nekoliko poznatih osoba: spisateljice Julijane Adamović ZonaO’Zona, blogerice koja uređuje fotoblog Marinshe i blog koji vodi nekoliko blogera, a bavi se nasiljem među djecom.

2. Aktivnost za učenike – U kutovima


Je li pisanje bloga koristan hobi ili gubljenje vremena?

Blog – zanimljiv i koristan hobi – je tvrdnja koja se nalazi u kutu učionice zapisana na papiru, dok se u drugom kutu nalazi papir s tvrdnjom Pisanje bloga je gubitak vremena. Učenici izabiru tvrdnju koja odražava njihov stav prema pisanju bloga i odlaze u kut gdje je papir s njihovom tvrdnjom. Skupine međusobno raspravljaju o razlozima zašto su se priklonili toj tvrdnji, formuliraju nekoliko argumenata kojima pokušavaju dokazati svoj odabir i zapisuju ih na papir, a jedan učenik objašnjava mišljenje svoje skupine. 

DSC03867Učenici koji smatraju kako je Blog gubljenje vremena, navode argumente:

  • dosadno,
  • gubljenje vremena,
  • zašto bih pisao o sebi da to cijeli svijet zna,
  • glupo…

Skupina učenika koja blog smatra korisnim hobijem, navodi kako:

  • na blogu mogu slobodno pisati o svemu što žele ,
  • je to mjesto na kojem mogu biti „glavni“,
  • zabavno mjesto za pisanje, 
  • mjesto gdje mogu riješiti neke svoje probleme s ljudima koji pišu komentare – dobivaju povratne informacije od drugih blogera,
  • „volim vidjeti objavljen svoj tekst – osjećam se poput novinarke“ …

DSC03868I dok poštujemo različita mišljenja i raspravljamo kako nemamo svi afinitete prema istim stvarima, sve sam uvjerenija kako bloganje ima i pozitivne učinke: razvija neke socijalne vještine, zadovoljava potrebu za samodokazivanjem, veći dio učenika izgrađuje svoju sposobnost pisanja. U tijeku rasprave dolazi do vrlo zanimljivih trenutaka. Dok su učenici navodili svoje argumente „protiv pisanja bloga“ jer je gubitak vremena, učenice iz suprotnog kuta ih pitaju koliko vremena dnevno provode na Facebooku. Zaključak je kako učenici na društvenim mrežama provode jako puno vremena i smatraju ih vrlo zabavnima. U raspravi na argument „zašto da pišem pa da cijeli svijet zna za to“ učenice izvješćuju kako se blog piše pod nadimkom (vrlo mali broj ljudi otkriva svoj stvarni identitet), no ostaje činjenica kako nešto objavljeno na internetu tamo ostaje zauvijek, pa ako nešto ne želimo podijeliti s drugima, sasvim je opravdano, zar ne?

Iako sam taj trenutak planirala kasnije, otvorilo se pitanje sigurnosti: Jesu li učenici svjesni opasnosti objavljivanja svojih osobnih podataka jer je Facebook preplavljen njihovim osobnim fotografijama. Mogu li pretpostaviti da svi ljudi koje ne poznaju imaju dobre namjere? Neki učenici su spomenuli kako se na nekim servisima nalaze njihove fotografije i snimljeni filmovi, a oni to ne žele. Spominjale su se i pojedine skupine/grupe ljudi pod nazivom Idemo ubiti učenicu XY.

Neki učenici pokušavaju obraniti ovakve skupine navodeći kako se zapravo radi o igri, no postavlja se pitanje kako bi se oni osjećali kad bi se spomenulo njihovo ime i što bi o tome rekli roditelji. Upozoravam učenike kako je zapravo zakonski zabranjeno objavljivati fotografije maloljetne djece bez dopuštenja njihovih roditelja. Učenici su iznenađeni jer sve smatraju bezazlenom igrom. Osim toga, 95 % ih priznaje kako njihovi roditelji ne znaju ništa o njihovim aktivnostima na Facebooku. Znaju samo da imaju otvoreni profil što smatraju uobičajenom aktivnošću svog djeteta.

2)  Središnji dio sata

3. Aktivnost za učenike – Otvorimo vlastiti blog

Učenici se upoznaju s nekim blog servisima: bloger.hr, mojblog.hr, blog.hr. Odlučujemo kako ćemo otvoriti blog na servisu Bloger.hr (nudi mogućnost objave profila). Dajemo naziv svom blogu i ne ispunjavamo profil. Opet upozoravamo učenike kako objavom osobnih podataka u profilu mogu privući osobe s lošim namjerama. Neobjavljivanje našeg profila služi prvenstveno zaštiti identiteta, a ne kao paravan iza kojeg se skrivamo kako bismo vrijeđali kolege iz razreda i druge blogere.

4. Aktivnost za učenike Pišemo post

Učenici upisuju nekoliko rečenica – blog nam je alat, tj. bilježnica za pisanje dnevnika, pjesama, priča, razmišljanja… Ako nešto ne želimo objaviti, ne ćemo ni napisati. Vodimo računa o gramatičkoj i pravopisnoj pismenosti – jer tako šaljemo poruku o sebi, ali i na taj način poštujemo naše čitatelje.

5. Aktivnost za učenike – Umetanje fotografije

Možemo umetnuti fotografiju, ali nikako svoju, fotografije svojih prijatelja i obitelji. Kao što čuvamo svoje osobne podatke, isto vrijedi i za čuvanje tuđih. Možemo koristiti fotografije već objavljene na internetu, no internetski bonton traži od nas da navedemo izvor – odakle smo uzeli fotografiju koju koristimo.

3) Završni dio sata

6. Aktivnost za učenike – Dvostruki dnevnik

Na papir s lijeve strane učenici zapisuju informacije koje su im se činile važnima, a s desne strane svoj komentar, nedoumicu, pitanje… Neki učenici navode kako će skinuti svoje fotografije s Facebooka, neki navode kako je sve to ipak zafrkancija. Upozoreni su kako njihovi roditelji ipak! mogu imati pristup njihovom Facebook profilu. Ako je dijete mlađe od 13 godina i ima stvoren Facebook profil s osobnim podacima, roditelji mogu zatražiti pristup njegovom korisničkom računu na e-pošti privacy@facebook.com. Stekla sam dojam kako su mnogi učenici ostali iznenađeni ovom informacijom.

Vrjednovanje sata

Na sljedećem ćemo sati nastaviti rad na blogu o temama:

  • Komentari (internetski bonton),
  • Informacije s blogova u našim referatima – jesu li pouzdane i točne?,
  • Pravopisna pismenost na blogu.

Učenici koji žele, nastavljaju s pisanjem bloga, a ako ne žele, brišu postove. Obzirom da su radili u skupinama, slijedi samovrjednovanje i kratka evaluacija s anketnim pitanjem žele li još sličnih radionica.

 
 

SAMOVRJEDNOVANJE

1. Zadovoljan/a sam svojom aktivnošću. DA – NE

2. Moje su ideje doprinijele zajedničkom radu. DA – NE

3. Većinu poslova obavio/la sam sam/a. DA – NE

4. Za aktivnost u skupini koristila mi je suradnja s ostalim članovima. DA – NE

5. Dobro sam se osjećao/la radeći u skupini. DA – NE

  1. Naučila sam puno o sigurnosti na internetu. DA – NE – MALO
  2. Sat mi je bio zanimljiv. DA – NE
  3. Želim još radionica na temu Internet, sigurnost i internetski bonton. DA – NE

Rezultati

1. Zadovoljan/a sam svojom aktivnošću. DA (60 %) – NE (40 %)

2. Moje su ideje doprinijele zajedničkom radu. DA (65 %) – NE (35 %)

3. Većinu poslova obavio/la sam sam/a. DA (5 %) – NE (95 %)

4. Za aktivnost u skupini koristila mi je suradnja s ostalim članovima.

DA (100 %) – NE (0 %)

5. Dobro sam se osjećao/la radeći u skupini. DA (80 %) – NE (20 %)

  1. Naučila sam puno o sigurnosti na internetu. DA (90 %) – NE (5 %) – MALO (5 %)
  2. Sat mi je bio zanimljiv- DA (75 %) – NE (25 %)
  3. Želim još radionica na temu Internet, sigurnost i internetski bonton. DA (58 %) – NE (42 %)

Zaključak

Sat razrednog odjela je sat koji bi kao cilj trebao imati razvoj niz socijalizirajućih i komunikacijskih vještina. Pred nama je mnogo posla, mnogo zanimljivih tema – a kao vrući krumpir nameće se cyberbullyng. Nije točna pretpostavka kako trebamo krenuti od djece – čini se kako mene samu očekuje još obrazovanja na tom polju, ali i moje roditelje, pa je sljedeći roditeljski sastanak prigoda kako bismo zajedno krenuli u tom smjeru.

A za djecu tek poruka koju mi je jednom rekao dr. sc. Davor Moravek, psihijatar: Odlazak na internet isto je kao odlazak u grad, navečer, u nepoznato. U svakom slučaju, ako je netko pred računalom cijelo vrijeme – znači da ne zna ništa bolje. Probajte se natjecati s tim…

Prezentacije na temu sigurnijeg interneta za djecu u OŠ Popovača

darko_rakic

Osnovna škola Popovača

Osnovna škola Popovača tijekom veljače sudjelovala je u akciji „Sigurniji internet za djecu“. Učenici sedmih razreda su na satu informatike trebali napraviti prezentaciju u kojoj će opisati što, iz vlastitog iskustva, misle o opasnostima na internetu, kako se obraniti od njih i kako ih izbjeći.

Prije početka rada učenici su pogledali nekoliko filmova koji na vrlo zanimljiv način predstavljaju razne oblike zlostavljanja na internetu. Odlično su prihvatili ovakav oblik motivacije koji ih je trenutačno potaknuo na razgovor i diskusiju o temama koje se i njima događaju na internetu.

 OLYMPUS DIGITAL CAMERA         OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Slika 1. Učenici gledaju videisječke o sigurnijem internetu         Slika 2. Rad na prezentaciji

Nakon gledanja filmova učenicima je objašnjen zadatak i podijeljene su im upute za izradu prezentacije. Mogli su koristiti internet, ali je naglasak bio na korištenju vlastitog iskustva i primjera koje su doživjeli oni ili netko iz njihove okoline. Rad je protekao u ugodnoj atmosferi uz nekoliko pitanja u vezi PowerPointa.

Na kraju sata učenici su pokazali svoje prezentacije te smo još jednom ponovili osnovna pravila o pravilnom ponašanju na internetu i načinima zaštite.

Reakcije učenika na ovakav oblik rada su bile vrlo pozitivne i bili su zadovoljni rezultatima. U svojim su prezentacijama većinom obrađivali teme koje su pronašli na internetu, a rijetki su iskoristili vlastita iskustva. To može biti pokazatelj da se možda i nisu susreli s neugodnostima na internetu ili ne žele o tome razgovarati.

Upravo bi zbog tih učenika ova tema trebala biti zastupljenija u nastavi i trebalo bi se više govoriti o problemima koji se javljaju na internetu te kako ih izbjeći.

Smatram da je ovaj mali projekt uspješno odrađen i da su učenici barem nakratko razmislili što ih sve može dočekati na internetu te da se mogu osjećati sigurno ukoliko poštuju neka osnovna pravila. Svim kolegama zato savjetujem da odvoje sat ili dva nastave kako bi s učenicima obradili ovu temu.

Nikad dovoljno o sigurnosti

gordana_sokol

Osnovna škola Tužno

Tijekom cijele školske godine u radu sa svojim učenicima nastojim što češće spominjati važnost odgovornog ponašanja na internetu. No, uvijek me nanovo iznenade izjave pojedinaca. Primjerice, učenici ne vide problem u tome da otvore svoj račun na nekom od sveprisutnih servisa te da uz osobne podatke tamo postavljaju čak i svoje digitalne fotografije. Ove činjenice i ne začuđuju previše kad znate da i velika većina roditelja radi isto.
Stoga sam s učenicima sedmog razreda pokušala izvesti praktični pokus za što sam odabrala Čavrljanje (Chat), servis koji koristi gotovo 90 % učenika i koji učenici smatraju jako zabavnim, primjerenim njihovom uzrastu i gotovo bezopasnim. Upravo je zbog tog razloga potreban veliki angažman da bi im se ukazalo da uz zabavnu stranu čavrljanje može imati i opasnu stranu.

Čavrljanje ili „S kim ja to zapravo pričam?“

slika1Ideja je bila sljedeća: učenicima omogućiti slobodno vrijeme za pristup internetu kako bi svi isprobali mogućnosti koje pruža čavrljanje. Pomažući učenicima, saznati u kojim se sobama za čavrljanje nalaze te se u iste prijaviti pod nekim nadimkom, primjerice cat_candy_14. Navesti učenike na razgovor o Olimpijskim igrama u Vancouveru te kroz razgovor pokušati saznati što više detalja o samom učeniku.

Nakon nekog vremena, ponovo proći razredom i pomagati učenicima. Slučajno postaviti pitanje znaju li tko se krije iza nadimka cat_candy_14 i još nekih nadimaka iz njihovih soba za čavrljanje. Možda će se iza nekih nadimaka kriti upravo vaši učenici, no pravo je pitanje kako biti siguran tko se krije iza svakog pojedinog nadimka.

slika2

slika3Iako pokus nije uspio jer su učenici komunicirali između sebe i nisu željeli prihvatiti poziv cat_candy_14 (vrlo pohvalno!), na kraju je doveo do željenog rezultata. Učenici su osobu koja se krije iza nadimka cat_candy_14 opisali kao djevojčicu od četrnaest godina.
Nakon što sam im otkrila pravi identitet cat_candy_14, odnosno da se iza tog nadimka krije upravo njihova učiteljica, pokrenuta je burna rasprava na temu tko se stvarno krije iza nadimaka u sobi za čavrljanje. Njihov prvi dojam bio je daleko od istine. Sami su donijeli zaključak da je iza ovog nadimka isto tako moglo biti bilo tko dijete iz osnovne škole, srednjoškolac ili odrasla osoba. Dodatno sam ih šokirala s nekoliko slika koje opisuju slične situacije.

U nastavku sata pričali smo kako zaštititi svoju privatnost u sobi za čavrljanje. Zanimljivo je da su učenici nabrojili gotovo sva pravila lijepog ponašanja kojih se treba pridržavati u slika4mrežnoj komunikaciji. No, pitanje što mogu poduzeti da bi se zaštitili, nije dalo mnogo rezultata. Uz mnoštvo potpitanja uspjeli smo nabrojiti najvažnija pravila na temelju kojih su izradili plakat.

 

Kako odabrati nadimak za čavrljanje?

Najviše vremena proveli smo u razgovoru kako odabrati zgodan nadimak za čavrljanje koji neće otkriti naš pravi identitet. Nadimci koje su učenici dosad koristili bili su njihovi stvarni nadimci, najčešće skraćenice njihovog imena ili prezimena. Mnogi uz skraćeno ime navode i broj godina, kućni broj ili zadnje dvije znamenke godine rođenja. Nadalje, tu su i nadimci koji su njihova imena čitana slijeva udesno i sl. Sve u svemu, nadimci koji otkrivaju previše osobnih informacija.
Na kraju smo ipak došli do zaključka da bi nadimak trebao biti takav da lako može predstavljati kako dječaka, tako i djevojčicu (unisex nadimci), a umjesto nekog njima važnog broja, neka upotrijebe brojeve poznatih filmova: 101 Dalmatinac, James Bond 007, 20 000 milja pod morem i sl. Učenici su izradili i tablicu dobrih i loših nadimaka, no nju nismo spremili kako ne bismo ostavili trag prema nekim njihovim novim nadimcima smile .

Umjesto završnog ponavljanja zajednički smo riješili jedan kratki online kviz na engleskom jeziku. Napomenut ću da smo svako pitanje preveli kako bismo svim učenicima omogućili potpuno razumijevanje kviza.
Nadam se da će vam ovaj mali pokus dati ideju kako doprijeti do dječjih glava te im otvoriti nove poglede glede upotrebe interneta i sigurnosti na njemu.

Osviještenost učenika o sigurnosti interneta

natalija_stjepanek 

Ekonomska i upravna škola Osijek

Uvod

Za obilježavanje Dana sigurnog interneta, 9. veljače, odvojila sam dva školska sata za svaki razred. Pripremajući nastavni sat, odlučila sam se za metodu debate u kojoj se u razmjeni mišljenja o zadanoj temi sukobljavaju afirmacijska i negacijska skupina. Cilj je iznijeti što više argumenata i dokazati mišljenje skupine u kojoj se nalaziš, bez obzira na osobno mišljenje o toj tezi. Pripremom za debatu učenici stječu nova znanja i usustavljuju postojeće vještine i znanja (komunikacijske, prezentacijske te vještine vezane uz pretraživanje i prikupljanje informacija). Većina učenika kojima predajem nikada nije imala takvu metodu rada na nastavnom satu pa sam odlučila temu obraditi s učenicima trećih i četvrtih razreda.

Tijek rada

Na prvom su se satu učenici pripremali za postavljenu tezu: Internet je siguran medij bez da su znali tko će biti u afirmacijskoj, a tko u negacijskoj skupini. Svi su učenici trebali razmišljati o temi, istraživati preporučene mrežne stranice ili one koje im se čine zanimljivima i važnima za ovu temu, usustaviti znanja i iskustva te raspravljati među sobom.

Preporučene mrežne stranice:

  • www.dijete.hr (preporuke pravobraniteljice za djecu),
  • www.cert.hr (preporuke Hrvatskog nacionalnog središta za računalnu sigurnost),
  • Priručnik za računalnu sigurnost korisnika interneta, popularno nazvan „Borbeni komplet“ (koji uvijek obrađujemo kad je, po Nastavnom planu i programu, na satu tema sigurnosti interneta),
  • http://sigurnost.tvz.hr/ (zanimljive i poučne interaktivne priče te priručnik o sigurnosti),
  • http://www.saferinternet.org (sadržaji Europske mreže centara osviještenosti koji promiču sigurnu i odgovornu upotrebu interneta i mobilnih uređaja među mladima),
  • http://www.skole.hr/ (u tražilicu upisati „sigurnost na internetu“ kako bi se pristupilo člancima vezanim uz temu),
  • Portal Nikola Tesla (u online sadržajima Korištenje interneta nalazi se tema Osnove računalne sigurnosti na internetu),

Učenici su istražili i dodatne mrežne stranice:

http://www.sigurnostdjece.com/ te http://www.it-infonews.com/article.php?article=1018 i bilježili i ispisivali stranice za koje su smatrali da će im biti potrebne.

Drugi nastavni sat učenici su podijeljeni na afirmacijsku i negacijsku skupinu i u svakoj skupini bilo je sedmero učenika. Petero učenika bili su suci, a ostali promatrači s mogućnošću postavljanja pitanja.

Svima sam pročitala pravila komunikacije:

  1. Afirmacijska skupina brani i argumentira zadanu tezu na racionalan način, potkrjepljuje je logičkim razlozima i provjerenim znanstvenim informacijama.
  2. Negacijska skupina brani i argumentira suprotno mišljenje od zadane teze na racionalan način, potkrjepljuje ga logičkim razlozima i provjerenim znanstvenim informacijama.
  3. Vrijeme za repliku je ograničeno – 2 minute.
  4. Sudionici ne upadaju jedni drugima u riječ.
  5. Sudionici se javljaju za riječ dizanjem ruke.
  6. Sudionici ne drže duge monologe.
  7. Sudionici u debati ne zastupaju nužno vlastiti stav.
  8. Zabranjeno je vrijeđanje i nepoštovanje tuđeg mišljenja.
  9. Suci odlučuju tko je pobijedio ocjenjujući način na koji su argumenti izneseni od strane pojedine skupine te daju obrazloženje zašto je proglašena skupina pobijedila.
  10. Nastavnik je voditelj i daje riječ sudionicima tako da mu u ruku preda dogovoreni predmet. 

Artikulacija drugog nastavnog sata

  • uvodnih pet minuta o tezi i pravilima debate
  • trideset minuta rasprave između afirmacijske i negacijske skupine
  • pet minuta da suci donesu odluku o pobjedniku i obrazlože odluku
  • pet minuta za zaključak i ocjenjivanje učenika, njihove komentare i dojmove.

U jednom razredu negacijska grupa je prezentacijom pokazala pedofiliju, pornografiju i nasilje na internetu, drugi su napravili strip kojim će u uvodnom dijelu zastupati svoju tezu afirmacijske grupe: Internet je siguran medij.

U uvodnom izlaganju obih skupina učenici su se dotakli različitih karakteristika interneta: 

  • Danas se za posao i razonodu u svakodnevnom životu koriste računala.
  • Pomoću računala se možemo spojiti na internet.
  • Internet je najveća računalna mreža na svijetu.
  • Internet nema prirodne ni državne granice.
  • Internet ima nekoliko servisa i različite društvene mreže.
  • Na internetu možemo pronaći sadržaje iz različitih područja: poslovnog svijeta, obrazovanja, zabave i razonode.
  • Možemo čitati knjige u elektroničkom izdanju, obavljati online kupovinu, plaćati račune online bankarstvom, posjetiti turističke agencije…

Negacijska skupina iznijela je argumente zašto misli da je internet nesiguran medij:

  • Internet je ogromna mreža korisnih informacija i zabave. No, tu je i druga strana medalje – internet je izvor opasnosti za računalo te njegove korisnike. Pruža mogućnost kriminalnim aktivnostima protiv osobne sigurnosti kao što su zloba, osveta, terorizam, rasizam, nasilje, pedofilija…
  • Djeca se služe internetom za pričanje na različitim chatovima, pronalaženje različitih informacija iz svijeta glazbe, sporta ili znanosti. Kada trebaju napraviti referat, najbliži izvor znanja im je internet. Sve informacije na internetu nisu istinite.
  • Djecu jako privlače različite društvene mreže poput Facebooka, Twittera, Myspacea, Neopetsa, Miniclipa ili Guildwarsa. Jedna od negativnosti društvenih mreža je izlaganje vlastite privatnosti svakog korisnika. Osim toga, djeci na internetu može pristupiti bilo koja odrasla osoba koja nema poštene i časne namjere te ih emocionalno i psihički zlostavljati. Osim odraslih osoba, prisutno je i zlostavljanje od strane vršnjaka, ismijavanje, ruganje, prijetnje, vrijeđanje, laži i smicalice.
  • Na stranicama za nelegalno preuzimanje igrica kojima dječaci često pristupaju, ima dosta nepotrebnih stvari i poveznica koje vode na zaražene stranice pa se računalo može zaraziti virusom ili nekim drugim zlonamjernim programom koji može napraviti veliku štetu na računalu ili obrisati važne podatke. Zlonamjerni programi žele prodrijeti u naše računalo. Osim virusa, crva i trojanaca, postoje i drugi štetni programi: spyware (uhode nas i bilježe naše navike), adware (zatrpavaju nas reklamnim porukama), dialeri (neugodna iznenađenja na telefonskom računu). Internet nema prirodne ni državne granice i zato je lakše izložen različitim sigurnosnim napadima.
  • Puno različitih trgovina ima svoje mrežne stranice na kojima je moguće obaviti kupnju online. Takva kupovina ima velike prednosti zato što ima veći izbor nego u trgovinama, nema velikih gužvi i štedi vrijeme. Najčešće je takva kupovina čak i jeftinija, ali morate dati broj kreditne kartice tako da se kreditna kartica može zlouporabiti i iskoristiti na druge načine. Na internetu postoje brojni zlonamjerni ljudi pa djeca ne trebaju sama kupovati bez nadzora roditelja ili odraslih.

Negacijska skupina potkrijepila je svoje tvrdnje argumentima:

„Pedofilija, pornografija i nasilje na internetu u stalnom su porastu pa ne čudi da se gotovo 30 % djece korisnika susrelo s nepodobnim stranicama vezanim uz seks, a 8 % dobilo je ponudu da se nađe s nepoznatima“.

„U posljednjih 5 godina povećao se broj razvoda koji su povezani s internetom, tvrdi psihologinja Karen Moores“.

„Prema statistikama, polovica djece u svijetu od 9 do 16 godina posjećuje internetske stranice sa pornografskim sadržajima, a samo 20 % roditelja toga je i svjesno“.

„Internet je napravljen da bude slobodan, a ne siguran“…

Ovo su bile teme kojih su se učenici dotakli u uvodnom izlaganju negacijskih skupina.

Nakon toga su uslijedile replike i argumenti kojima su afirmacijske skupine branile tezu: Internet je siguran medij.

Internet je siguran koliko ga korisnik učini sigurnim:

  • Prema vlastitim željama, korisnik Facebooka može sakriti svoj profil i fotografije od nepoznatih ljudi.
  • Roditelj treba brinuti kada i koliko vremena njegovo dijete provodi na internetu. Treba nadzirati koje stranice dijete posjećuje. Računalo treba stajati u dnevnoj sobi i dijete treba ograničiti u vremenu koje provodi za računalom i internetom. Ovaj korak olakšava nadgledavanje djetetovih radnji. Treba obrazovati i roditelje i nastavnike o sigurnosnim pravilima na internetu.
  • Potrebno je upozoriti djecu i pridržavati se sljedećih pravila: nikada ne otkrivati osobne informacije, paziti kome šaljete svoje fotografije, ne razgovarati sa strancima (preko MSN-a, e-pošte…), povjeriti se roditeljima ili nastavnicima u slučaju problema.
  • Postoje programi koji automatski zaključavaju internet nakon određenog vremena. Isto tako, postoje programi koji blokiraju posjete nepoželjnim stranicama, a postoje i oni pomoću kojih se mogu vidjeti posjećene stranice.
  • Računalo se od zlonamjernih programa može zaštititi pravilnim postupcima tijekom rada: instalirati Firewal, instalirati antivirusni program, ažurirati antivirusni program,
    koristiti antispam, koristiti zaporke za prijavu korisnika na računalo kako bi pristup računalu imali samo članovi obitelji.
  • Ako su neki programi nesigurni (neki preglednici), postoje alternativni programi, svaka stranica vezana uz financije, online kupovinu i bankarstvo posjeduje certifikat te ga je potrebno provjeriti prije transakcija. Povjerljive podatke potrebno je slati šifrirane preko interneta te zaštićene zaporkom.

I afirmacijska skupina potkrijepila je svoje tvrdnje argumentima:

„Akcija je ujedno potvrdila opravdanost realiziranog projekta Za sigurni internet u osnovnim školama koji su zajednički proveli Centar za nestalu i zlostavljanu djecu, tvrtka SPAZ i Grad Osijek. Želeći zaštititi djecu u školi i kod kuće, Centar je počeo izrađivati originalni hrvatski program kakav ne postoji u ovom dijelu Europe. Završetak testne inačice za kućna računala očekuje se 21. prosinca, a roditelji će ga u siječnju 2010. moći besplatno „skinuti“ sa stranice www.cnzd.org.“.

„MasterCard SecureCode je nova usluga MasterCarda i izdavatelja vaše kartice koja vam pruža dodatnu sigurnost prilikom online kupovine“…

Zaključak

Učenici su srčano i argumentirano branili svoja stajališta. Učenici promatrači i suci su aktivno sudjelovali postavljajući pitanja afirmacijskoj i negacijskoj skupini. Suci su imali tešku odluku proglasiti pobjednika. Nastavni sat bio je ispunjen, učenici zadovoljni i motivirani za drugu debatu.

Cilj nastavnog sata bio je postignut. Učenici su u potpunosti pokazali svoju zrelost i ozbiljnost te kritičnost u promišljanju, a učiteljica je bila zadovoljna učinjenim.

Zaštita i sigurnost na internetu

ivana_svaljek

 

Osnovna škola Side Košutić, Radoboj

Uvod

Uključivši se u akciju „Sigurniji internet za djecu“, s učenicima sam na satovima informatike najprije razgovarala o internetu. Postoje li neželjeni sadržaji na mreži, pretražuju li internet i na koji način, što rade s pronađenim sadržajem, kako ga čuvaju te na koji način ispisuju sadržaj, samo su neke od tema kojih smo se dotakli. Odgovore smo zapisali i grupirali po sadržaju.

Neželjeni sadržaji

Iz razgovora sam saznala da je gotovo svaki učenik imao problema s nekim od računalnih virusa pa smo neželjene sadržaje podijelili u tri grupe:

  1. Zlonamjerni programi usmjereni prema računalu

Napravljeni su kako bi bez svjesnog pristanka korisnika ušli u računalo i načinili štetu. Učenici su naveli imena računalnih virusa s kojima su imali problema pa zaključujemo da u ovu skupinu spadaju: računalni virusi, crv (worm), trojanski konj, špijunski alat (spyware), oglasni alat (adware) .

  1. Neželjeni sadržaji usmjereni prema korisniku: spam, lažna obavijest (hoax), phishing, dialer.
  1. Neprovjereni ili neistiniti sadržaji.

Kako se zaštititi?

Na internetu se može pronaći mnoštvo informacija. Zbog neželjenih sadržaja i drugih opasnosti treba instalirati sigurnosne alate: vatrozid (firewall), antivirusni program, programske nadogradnje. Kako znati koje su stranice vrijedne i koju stranicu odabrati? Kao jedan od primjera pogledali smo stranicu naše škole na adresi http://www.os-skosutic-radoboj.skole.hr/ te prokomentirali savjete za djecu i roditelje, a pogotovo preporučen popis sigurnih i zanimljivih obrazovnih stranica.

Učenička iskustva

Učenici su zatim iznijeli svoja iskustva u samostalnom „surfanju“ gdje je bilo primjera navođenja osobnih podataka, a potom smo razgovarali koje antivirusne programe koriste kod kuće. Slijedili su zanimljivi odgovori poput: zeleno oko (Nod), kišobran (Antiwir), medo (Panda) i sl.

Jedan je učenik rekao da mu računalo „blokira“ jer mu se antivirusni programi „međusobno bore“ pa smo došli do zaključka da za održavanje računala treba imati jedan antivirusni program koji se može kombinirati s dodatnim programima kao što su Spybot-Search&Destroy.Ink ili Ad-Aware SE Personal. Ink.

Učeniku smo savjetovali da jedan antivirusni program deinstalira kako bi mogao nesmetano koristiti računalo i održavati postojeći antivirusni program.

Zaključak

Učenici su za domaću zadaću trebali napraviti umnu mapu o ovoj temi, a njihovi radovi bili su uvod u sljedeći sat jer smo zaključili da o temi treba još govoriti kako bi svi bili svjesni opasnosti koje sa sobom nosi internet.

IMG_6156 IMG_6157

Dan sigurnijeg interneta

darko_jurekovic

clip_image002

Obilježavanje Dana sigurnijeg interneta organizirano je  9. veljače 2010. godine u prostorijama Microsofta Hrvatska u Zagrebu s videokonferencijskom vezom sa Splitom, Osijekom i Varaždinom.
Događanje je organizirano u suradnji Agencije za odgoj i obrazovanje, Pravobraniteljstva za djecu, Hrvatske akademske i istraživačke mreže – CARNet i Microsofta Hrvatska u okviru programa „Suradnici u učenju“.

Obilježavanju Dana sigurnijeg interneta nazočili su učenici, učitelji, profesori, ravnatelji, stručni suradnici, roditelji i ostali sudionici obrazovne zajednice u Zagrebu, Osijeku, Splitu i Varaždinu. Prijenos programa ostvaren je korištenjem tehnologije Microsoft Office Live Meeting čime je omogućeno praćenje događanja i iz vlastitih domova.

Dan sigurnijeg interneta održava se svake godine u veljači s ciljem promoviranja odgovornog korištenja online tehnologija i mobilnih telefona, s posebnim naglaskom na korištenje tih tehnologija među dječjom populacijom i mladima. Istraživanje koje je proveo Microsoft, pokazalo je da je 79 % djece i tinejdžera aktivno na društvenim mrežama, 43 % vjeruje kako je posve sigurno ostavljati osobne informacije online, 44 % mladih u Europi spremno je online napisati u koju školu idu, dok jedan od osam učenika javno objavljuje svoju kućnu adresu. Unatoč ovim podacima, 59 % roditelja uvjereno je da njihova djeca čine sve što je potrebno kako bi bila sigurna na internetu. Istovremeno, 66 % tinejdžera tvrdi da roditelji ne ograničavaju njihovo korištenje interneta niti ga nadziru na bilo koji način, dok 40 % roditelja u Europi tvrdi da ne nadziru online aktivnosti svoje djece ili poruke koje ostavljaju na društvenim mrežama.

Ana Pezo iz Ureda Pravobraniteljice za djecu održala je predavanje „Na putu k stvarnoj zaštiti djece na internetu“.

Branko Mažar iz Hrvatske akademske i istraživačke mreže – CARNet govorio je o Sigurnosti na internetu.

 

Primjer dobre prakse – postignuća iz Nove Gradiške pokazala je Vesna Lončar-Cindrić čiji detaljniji članak možete pročitati u ovom broju Pogleda.

Igor Rukljač iz Agencije za odgoj i obrazovanje predstavio je studiju slučaja uz sudjelovanje učenika, nastavnika i roditelja.

Martina Vidaković iz Hrabrog telefona govorila je o Prevenciji nasilja nad djecom na internetu.

 

O privatnosti osobnih podataka i novim mrežnim servisima govorio je Slaven Crnjac s NetAkademije Tehničkog veleučilišta u Zagrebu.

 

Onlandia – Ukrajinski program za sigurniji internet

lidija

image

Onlandia je zajednička inicijativa više od 2 000 organizacija: Microsoftovog programa „Suradnici u učenju“, IT tvrtki, pružatelja internetskih usluga, nevladinih udruga, vladinih institucija (Ministarstva obrazovanja, Ministarstva unutarnjih poslova i dr.) potpomognuta sudjelovanjem slavnih osoba. Pokrenuta je prije dvije godine s ciljem rješavanja sve većeg problema sigurnosti djece na internetu.

Naziv Onlandia dolazi od riječi online i land, a predstavlja sigurnu online zemlju u kojoj djeca, roditelji, učitelji i svi ostali korisnici mogu naučiti sve potrebno o sigurnijem i odgovornijem ponašanju na internetu.

U prvoj fazi napravljene su mrežne stranice www.onlandia.org.ua na ukrajinskom i ruskom jeziku i na njima se mogu pronaći interaktivni obrazovni sadržaji, rječnici i pripreme za nastavu koji pomažu djeci da usvoje osnovna pravila sigurnijeg rada na internetu. Pripremljeni sadržaji daju jednostavne i primjenjive savjete kako djeca mogu sami sebe zaštititi od neželjenih online sadržaja.

Nakon toga slijedilo je obučavanje trenera – učitelja, tj. studenata koji su pripremljeni za držanje predavanja i radionica po školama i udrugama. Naime, preko stranica Onlandije svaka škola ili udruga može zatražiti takve besplatne radionice za učenike, učitelje ili roditelje. Do sada su proveli više od 1 480 radionica s više od 37 000 sudionika.

Za ovogodišnji Dan sigurnijeg interneta organizirali su događanja u 300 gradova diljem Ukrajine. Oko 11 200 sudionika, od kojih više od 5 000 roditelja, sudjelovalo je na 750 radionica, predavanja, natjecanja i ostalih događanja. U Kijevu je održana posebna konferencija za roditelje: “Children and the Internet: Real Dangers of the Virtual World” na kojoj su stručnjaci iz ministarstava, neprofitnih udruga i poslovnih tvrtki govorili o različitim primjerima opasnosti s kojima se ukrajinska djeca i mladi susreću na internetu. Materijale o sigurnom ponašanju na internetu dijelili su čak i uz McDonaldsove Happy Mealove. 

O projektu Onlandia razgovarali smo s Courtney Zukoski, direktoricom akademskih i CSR programa u Microsoftu Ukrajina, začetnicom cijelog projekta.

http://www.youtube.com/p/512D31184C67860C&hl=en_US&fs=1

Pogledajte i videoisječak kojim se predstavlja projekt Onlandia.

Kolegijalno poučavanje

prva-lidija

Od 22. do 25. veljače 2010. godine u Bratislavi je održana radionica o programu Peer Coaching (kolegijalno poučavanje). Radionicu je organizirao Microsoft za područje središnje i istočne Europe, a domaćin je bio Roman Baranović, menadžer slovačkog Microsoftovog akademskog programa. Ovom događanju prisustvovali su obrazovni stručnjaci iz dvadesetak zemalja, a iz Hrvatske Viktorija Hržica i Željka Knezović, više savjetnice za informatiku i računalstvo iz Agencije za odgoj i obrazovanje, Lidija Kralj, profesorica savjetnica te Darko Jureković, menadžer Microsoftovog akademskog programa.

P1120314

Radionicu je održao Les Foltos, Ph.D. direktor obrazovnih inovacija grupe EdLab te glavni pokretač i voditelj programa Peer Coaching koji je dosad održao predavanja i radionice o tom programu u 47 zemalja na svim kontinentima.

Prevedemo li Peer Coaching na hrvatski, dobit ćemo jedan poprilično nepoznat, a možda i nerazumljiv naziv. Odabrali smo prilagođeni naziv „kolegijalno poučavanje“ vjerujući kako najbolje odražava smisao i cilj programa Peer Coaching. Odgonetnimo najprije što je Peer Coaching, odnosno „kolegijalno poučavanje“.

 

Program kolegijalnog poučavanja pomaže učiteljima i nastavnicima u stjecanju i razvijanju vještina i strategija neophodnih za korištenje tehnologija u učionici kroz:

  • planiranje i ostvarivanje aktivnosti sa svrhovitim korištenjem tehnologija,
  • prepoznavanje izvora ili strategija neophodnih za uspješne aktivnosti učenja,
  • grupno (integrirano, timsko) poučavanje koje integrira tehnologiju i različite strategije učenja,
  • promišljanje i razmjenu iskustava o aktivnostima.

Osnovna zamisao programa kolegijalnog poučavanja je: „Ako želite dobre učitelje, trebate dobre učitelje – poučavatelje da im u tome pomognu“.

Postupci u poučavanju učitelja u programu kolegijalnog poučavanja:

  • Poučavatelji promatraju postupke u učionici, daju svoje mišljenje, pokazuju bolji model nastave i pomažu drugim učiteljima da promišljaju o svojim vlastitim postupcima.
  • Učiteljima omogućuju da uče jedni od drugih.
  • Učitelji ne rade sami, zajednički planiraju nastavne jedinice, promatraju jedni druge u radu i pomažu jedni drugima u napredovanju.


Ciljevi programa kolegijalnog poučavanja
(Peer Coaching) su:

  • Pomoći učiteljima – voditeljima da razviju vještine koje su neophodne za poučavanje njihovih kolega.
  • Učenike uključiti u učinkovito učenje uz često korištenje tehnologija koje će ih pripremiti za budućnost.
  • Poticati sustavno usvajanje strategija i načina učenja i poučavanja dvadeset i prvog stoljeća.
  • Pomoći školama da udovolje vlastitim potrebama za profesionalnim razvojem.

Pogledajte što o programu kolegijalnog poučavanja kaže njegov autor Les Foltos, Ph.D.

 

Radionice programa kolegijalnog poučavanja bile su interaktivne i vrlo dinamične, korištene su različite metode za suradnju i raspravu i time je sam program predstavljen kroz pravo kolegijalno poučavanje. Održan je niz vrlo aktivnih vježbi, primjerice Chalk Talk Protocol u kojoj svi sudionici istovremeno pišu po ploči (papiru) i povezuju svoje bilješke s bilješkama ostalih članova grupe, ali bez razgovora te vježba 60 seconds to sell u kojoj morate osmisliti kako ćete u 60 sekundi „prodati“ ideju kolegijalnog usavršavanja ministru obrazovanja.

 

Preveli smo prezentaciju s radionice tako da možete i sami više saznati o programu Peer Coaching.

 

Osvrti sudionica radionice

 

Viktorija Hržica, viša savjetnica za informatiku i računalstvo

P1120432        
Tijekom skupa nam je, na primjerima iz američkog obrazovnog sustava, predstavljen novi uspješni model stručnoga razvoja učitelja i nastavnika, temeljen na stručnome usavršavanju u samoj školi. Primjenom modela usavršavanja na ovakav način, postiže se osnaživanje pojedinca te se razvija timski duh, čime škola postaje zajednica koja potiče pojedince u osobnom rastu i razvoju. Iz primjera koje nam je pokazao gospodin Foltos, mogli smo vidjeti razvijanje suradništva i poticanja razvoja pojedinih učitelja i nastavnika, ali i cijele škole – kao zajednice koja uči.
U zadnjem dijelu skupa radili smo na razvijanju ideje kako ovakav način stručnoga usavršavanja prenijeti u Hrvatsku te kako ga primijeniti u našem obrazovnom sustavu. Na nama je sada prenijeti stečena znanja u svoje sredine te raditi na osmišljanju i pronalaženju mogućnosti primjene Peer Coachinga u stručnom usavršavanju i razvoju hrvatskih učitelja i nastavnika te osnaživanju škola kako bi postale zajednice koje uče.
Tijekom skupa vladala je izuzetno ugodna radna atmosfera koju je vrlo uspješno poticao naš predavač. Ovom prilikom upoznali smo se s obrazovnim sustavima zemalja CEE regije što je doprinijelo i stvaranju kontakata za buduću suradnju.

 

Željka Knezović, viša savjetnica za informatiku i računarstvo

         Tijekom radionice o Microsoftovom programu Peer Coaching pod vodstvom izuzetnog američkog stručnjaka, trenera, voditelja, gospodina Lesa Foltosa, imali smo priliku izgraditi nove ideje, ali i kritički razmotriti i raspraviti o idejama ovakvog načina podučavanja uvođenjem trenera (engl. coach) koji bi u svojim školama motivirali i poticali nastavnike s ciljem poboljšanja obrazovanja. Interaktivnim razgovorom s kolegama u skupini i predavačem, upoznali smo međusobne različitosti obzirom na kulturu i obrazovni sustav, ali i doznali neke nove ideje primjenjive u obrazovanju. Radionica je ostvarila svoj cilj.
Predstavnici svih zemalja su na kraju donijeli zaključak kako ostvariti cilj te koji je strateški plan uvođenja ideje obrazovanja trenera, disperzije znanja kako bi ideja učitelja -poučavatelja bila ostvariva u postojećim obrazovnim sustavima te način na koji bi se taj plan realizirao.
I mi smo stvorili plan, imamo ideju i sada nam ostaje realizacija. Nadamo se uspješnom ostvarenju programa kolegijalnog poučavanja u Hrvatskoj čime bi se poboljšali rezultati učenja kod učenika te povećala motiviranost i inovativnost kod nastavnika.

 

Primjer iz Slovačke

S Microsoftovim menadžerom akademskih programa PaeDr. Romanom Baranovičem, Academic Program Manager, razgovarali smo o uvođenju programa Peer Coaching u Slovačkoj.

 

Više informacija o programu kolegijalnog poučavanja potražite na ovim mrežnim stranicama EdLab Group.

 

Darko Jureković, menadžer akademskih programa u Microsoftu Hrvatska, je tijekom radionice predstavio program webinara (Live Meeting seminari) koji se u Hrvatskoj koristi za stručna usavršavanja učitelja i nastavnika. Pogledajte snimku tog predstavljanja.

Glogster, Ning, Wiki, Twitter i još ponešto

arjana_blazic 

Uvod

Sigurno se sjećate da su početkom 2009. godine Ashton Kutcher i Demi Moore preko Twittera zabavljali cijeli internetski svijet kratkim postovima od 140 znakova u kojima bi se ponekad znala naći i poveznica direktno na filmski set. CNN se s Kutcherom natjecao tko će prvi skupiti nekoliko milijuna pratitelja. Pobijedio je Kutcher i plahtu sa svojim twitterskim imenom (aplusk) objesio na zgradu CNN-a u Atlanti. Na početku je sve izgledalo neobično, neuobičajeno i nestvarno, ali ubrzo je postalo jednolično pa sam već htjela odustati od twitanja. Međutim, sasvim sam se slučajno zatekla u jednom drugom svijetu na Twitteru – svijetu profesora raznih predmeta iz raznih zemalja. Ta velika grupa ljudi punih bezgraničnog entuzijazma i želje da nove tehnologije upotrijebe u nastavi, ubrzo je postala moj PLN – Personal Learning Network – jedna velika zbornica u kojoj svi međusobno razmjenjujemo nova znanja, poveznice, alate, blogove, a ponekad i učenike.  

 
Početak

Sve se to nekako poklopilo s početkom školske godine i s jednim satom izborne nastave iz engleskog jezika u III. razredu IX. gimnazije u Zagrebu. Učenici, ravnateljica Svea Bielen, prof. te nastavnica informatike prof. Sonja Lušić Radošević prihvatili su moju ideju da uz klasičnu uvedemo i online nastavu. Moja je zamisao bila da u našem virtul anom razredu na zatvorenoj i sigurnoj društvenoj mreži Ning učenici vježbaju pisanje blogova i konstruktivnih komentara kako bi u II. polugodištu svoje vještine pisanja mogli podijeliti s učenicima iz drugih dijelova svijeta.

Širenje

No, web 2.0 funkcionira brzo i nepredvidivo pa je fleksibilnost jedna od poželjnih karakteristika virtualnog učitelja. Naš smo zatvoreni virtualni razred uskoro otvorili učenicima iz Colorada koje smo na Voicethreadu podučavali hrvatski, s kojima smo izmjenjivali postove, komentare, gledali film „Freedom Writers”, raspravljali o promjenama u svijetu, uspoređivali školske sustave na Wallwisheru pa čak i organizirali videokonferenciju na Adobe Connect Pro Meetingu uz svesrdnu pomoć kolega iz CARNeta. Ubrzo su nam se pridružili učenici iz Ugande i Iowe. Ovaj vid međusobne komunikacije našim je učenicima pružio izvanrednu priliku da unaprijede svoja shvaćanja različitih kultura, razviju kvalitetnije odnose s drugima i prošire granice svakodnevnog života.

Glogster

Početkom listopada učenike sam upoznala s novim alatom za stvaranje multimedijalnih postera. Glogster me neodoljivo podsjećao na hamer papir i postere koje naši učenici često izrađuju. Neki od tih postera zaista su sjajni i neko vrijeme stoje izloženi u učionici, a onda i oni završe u starom papiru. Glogster je donio kraj ovakvim neekološkim navikama. Jednom stvoreni, multimedijalni posteri zauvijek ostaju na internetu, a osim slike i teksta, moguće je dodati poveznice te zvučne i videozapise.

Edu.glogster je obrazovna verzija Glogstera koja učiteljima omogućuje otvaranje računa za stotinu učenika, tako da učenici mogu izrađivati postere u sigurnom okruženju bez nepoželjnih i opasnih sadržaja i uz učiteljevu kontrolu i nadzor. Posteri mogu ostati privatni, ali mi smo naše željeli pokazati cijelom svijetu jer su prikazivali različite dijelove Hrvatske, bliske svakom pojedinom učeniku, opisane na način na kako ih oni vide i koji ne možemo naći u turističkim vodičima. U tu sam svrhu otvorila wiki pod nazivom Greetings from the world na koji je svaki učenik ugradio svoj poster.

Projekt je ubrzo postao globalan zahvaljujući Twitteru. Prvi su nam se pridružili gimnazijalci iz Santa Catarine u Brazilu i njihova profesorica španjolskog, Viviana Alayo, porijeklom Peruanka. Postavili su tridesetak postera na španjolskom jeziku o zemljama španjolskog govornog područja. Ubrzo iz Owassa u Oklahomi stižu dvanaestogodišnjaci iz nadarenog razreda (da, u američkim školama postoje tzv. „gifted classes“ za nadarenu djecu) i njihova profesorica Candace Townsley. Slijede ih učenici i profesori iz Portugala, Turske, Velike Britanije te iz Louisiane, Colorada, Iowe i Sjeverne Karoline sa svojim posterima, onoliko različitima i sličnima koliko to i sami jesmo.

Nagrada Edublog Awards

glogsterbadgeedublogawardbadgePočetkom prosinca započeo je proces dodjele obrazovnih nagrada Edublog Awards za razne vrste obrazovnih sadržaja na internetu.  Edublogs, obrazovna institucija iz Australije, već šest godina nagrađuje učitelje i njihove učenike koji svojim radom promoviraju upotrebu najnovijih tehnologija s ciljem unaprjeđivanja i osuvremenjivanja nastave, dokazujući pritom da se nove tehnologije mogu koristiti na pozitivan, inovativan i siguran način.

Prijedlozi za nominacije u 19 različitih kategorija stizali su iz cijelog svijeta. Naš projekt Greetings from the world nominiran je u kategoriji najboljih obrazovnih wikija. Već i sama nominacija bila je veliko priznanje za naš rad i trud. Glasovanje je trajalo osam dana i upravo je činjenica da smo bili jedini predstavnici iz Hrvatske doprinijela velikom broju osvojenih glasova. Prva nagrada donijela nam je prestižnu titulu Best Educational Wiki 2009. i jednogodišnju pretplatu na Edublog Campus i Elluminate videkonferenciju. 

U međuvremenu mi je Glogster odao priznanje imenovavši me svojim petim po redu Glogster ambasadorom, dok je wikispaces u svom biltenu u veljači prikazao tri najbolja obrazovna wikija u 2009. godini pa su nam se pridružili profesori i učenici čije ćete glogstere o Kanadi, Australiji, Novom Zelandu, Indiji i Argentini uskoro moći naći na našim wiki stranicama.

wikispacesblog

Pogled unaprijed

Dok na naš wiki i dalje stižu pozdravi iz svijeta, mi nastavljamo i s drugim projektima. Pred nama su Skype čavrljanje s gimnazijom iz Istanbula, Skype sviranje s učenicima iz Colorada, Južnoafričke Republike i Ugande, blogovi u našoj nagradnoj učionici kao i bezbroj novih web 2.0 alata koje treba isprobati i primijeniti u nastavi, a koje imam priliku svakodnevno upoznati zahvaljujući marljivim članovima moje Twitter zajednice.

Budući da na Twitteru ima malo učitelja iz Hrvatske, sve te nove alate želim podijeliti s njima na svom blogu Twitterova družina gdje pišem o aplikacijama koje se jednostavno, besplatno i sigurno mogu upotrijebiti u nastavi. Još samo kad bi dan trajao bar 36 sati….

 twitterovadruzina

Portal mojamatura.net

sonja_lusic

Početak

image001Sve je počelo kad su moje kolegice Arjana Blažić i Nataša Leko u neformalnom razgovoru spomenule da s učenicima gotovo svakodnevno komuniciraju preko Facebooka tako da objavljuju poveznice na besplatne interaktivne zadatke koji se nalaze na internetu. Moja komunikacija s učenicima odvijala se nešto formalnijim alatima – preko Carnetovog CMS sustava za e-učenje – Moodlea. Svaka smo na svoj način svoje podučavanje htjele osuvremeniti i osvježiti novim tehnologijama i na taj način učenicima približiti izvore znanja.

Danas većina naših učenika posjeduje računalo i pristup internetu te su sudionici raznih društvenih mreža. Na žalost, vrijeme namijenjeno učenju često provedu u brbljaonici ili besciljno surfaju internetom jer ne znaju kako iskoristiti besplatne resurse za stjecanje znanja. Zato smo odlučile objediniti naše aktivnosti, znanja i sposobnosti te nastupiti zajednički. I to ne samo za maturante IX. gimnazije, već za sve maturante diljem Lijepe Naše pa i šire.

Besplatna online priprema za Državnu maturu

Vjerujemo da pomoću udaljenog učenja možemo pridonijeti raznovrsnijim aktivnostima u pripremi za Državnu maturu te na taj način dati svoj doprinos uspjehu njenog provođenja. Ovakav način pripreme za Državnu maturu jednako je pristupačan učenicima koji žive i u većim i u manjim sredinama, a zbog besplatnih resursa dostupan je svim učenicima koji imaju pristup internetu. Smatramo da se pomoću interneta, uz upotrebu brojnih mogućnosti koje pružaju današnje web 2.0 tehnologije, možemo obratiti svim učenicima na njima blizak način koji, prema našim vlastitim iskustvima, ali i iskustvima naših kolega u drugim zemljama, sigurno dovodi do željenog rezultata.

Na našem mrežnom portalu mojamatura.net učenici se mogu pripremati za ispite iz matematike, informatike, engleskog i njemačkog jezika, ali cilj nam je uključiti i ostale predmete. Na taj bi način svim učenicima bila omogućena besplatna priprema za sve ispite Državne mature.

Za sad samostalno izrađujemo materijale iz matematike. Primjenjujemo različite tehnologije za različite tipove materijala:

  • kvizove – stvorene u Hot Potatoesu

image002 

  • radne listiće u .pdf formatu s rješenjima

image003 

  • videouratke – u kojima profesori objašnjavaju postupak rješavanja zadataka.

Na Portalu imamo i nekoliko poveznica na interaktivne i dinamičke matematičke sadržaje izrađene u Geogebri.

image005

Priprema za Državnu maturu iz engleskog jezika uključuje, osim vlastitih zadataka, i pregršt poveznica koje su raspoređene u grupe sukladno cjelinama ispita iz engleskog jezika.

image006

Svakodnevno se učenicima obraćamo i preko Twittera s @mojamatura, Ning mreže mojamatura.net i Facebook stranice na kojoj se nalazi i diskusijska grupa za učenička pitanja. Objavljujemo najnovije informacije sa svih službenih i raznih javnih portala u cilju što brže informiranosti maturanata.

image007image009  image008

image010Surađujemo s Udrugom Normala na čijem forumu Arhimedes učenici mogu potražiti odgovore na pitanja u vezi matematike.

Naš sljedeći zadatak je potaknuti profesore iz šire zajednice da zajedničkim snagama povećamo količinu sadržaja i to ustupanjem poveznica do već postojećih, kvalitetnih materijala ili izradom i objavom novih materijala prema obrazovnim ishodima Državne mature. S obzirom na uzlaznu putanju posjećenosti našeg Portala, nadamo se dobrom odazivu. Želja nam je i pokretanje videokonferencija, chata i/ili foruma koji bi na različite načine doprinijeli našem radu.

Alati koje koristimo

Mrežni portal smo samostalno izradili u Joomli – poznatom Open Source CMS sustavu. Svakodnevno ga nadograđujemo i prilagođavamo potrebama. Svi alati koje koristimo su u kategorijama programa otvorenog koda ili su besplatni – Geogebra, PaintNet, Gadwin PrintSccreen, ScreenJelly i sl.

Sadržaj je lako dostupan svima i bez registracije!

Projekt su prihvatili maturanti gimnazija i strukovnih škola, ali i učenici nižih razreda srednjih škola koji se počinju pripremati za ispite Državne mature. Prihvatili su ga i učitelji iz svih dijelova Hrvatske tako da upućuju učenike na mrežnu stranicu mojamatura.net ili da u sklopu kombinirane nastave rješavaju zadatke.

To potvrđuje i broj posjeta i obožavatelja koji se svakodnevno povećava. Naša statistika pokazuje da je i broj poveznica na portal mojamatura.net sve veći.

Sonja, Arjana i Nataša

SAN tri profesorice se ostvaruje!

CARNetove vijesti

CARNet

Objavljena demoverzija Državne mature

Na internetskoj stranici http://ispiti.skole.hr/ objavljena je demoverzija Državne mature kojoj slobodno mogu pristupiti svi zainteresirani i online vježbati polaganje ispita. Demoverzija je elektronička simulacija rješavanja ispita Državne mature koja učenicima omogućuje testiranje znanja iz svih obaveznih (viša i osnovna razina) i izbornih predmeta obuhvaćenih Državnom maturom. Više

Sporazum o poslovno-tehničkoj suradnji između Središnjeg državnog ureda za e-Hrvatsku, Grada Rijeke i CARNeta

26. siječnja 2009. godine potpisan je Sporazum o poslovno-tehničkoj suradnji između Središnjeg državnog ureda za e-Hrvatsku, Grada Rijeke i Hrvatske akademske i istraživačke mreže – CARNet.
Više

CARNet i Grad Opatija potpisali Sporazum o poslovno-tehničkoj suradnji

Ravnatelj Hrvatske akademske i istraživačke mreže (CARNet) Zvonimir Stanić i opatijski gradonačelnik Ivo Dujmić potpisali su 21. siječnja 2010. godine u Opatiji Sporazum o poslovno-tehničkoj suradnji. Oba partnera grade svoje optičke mreže – CARNet za obrazovne i znanstveno-istraživačke ustanove, a Grad Opatija za povezivanje lokalnoga javnog sektora i potreba građana. Više

Otvorene prijave na online tečajeve uz podršku mentora za svibanj 2010. godine

CARNetov obrazovni centar poziva sve zainteresirane da se prijave na posljednje grupe online tečajeva uz podršku mentora u školskoj/akademskoj godini 2009./2010. koji će započeti 5. svibnja 2010. godine. Online tečajevi uz podršku mentora traju 4 tjedna, a održavaju se tijekom akademske/školske godine prve srijede u mjesecima listopadu, studenom, siječnju, ožujku i svibnju. Više

Prezentacija Registry – Registar sustava

U prostorijama Hrvatske akademske i istraživačke mreže – CARNet 15. veljače 2010. godine održana je prezentacija Registry – Registar sustava. Cilj spomenute prezentacije bio je upoznavanje budućih registrara s Registry – Registar sustavom te dogovor s registrarima koji su voljni surađivati u testiranju sustava. Više

 

Sa stranica CERT-a prenosimo naslovnicu priručnika za sigurno surfanje.

Sigurno surfanje

Naslovnica

Zašto je potrebno voditi računa o sigurnosti prilikom surfanja?
Danas se jako veliki broj korisnika služi Internetom. Nažalost, velik postotak navedenih korisnika nije upoznat s temeljnim stavkama sigurnosne prakse prilikom korištenja internetskih usluga. To nažalost dovodi do širokog raspona problema, koji uključuje zarazu računala, krađu povjerljivih informacija, krađu identiteta i sl. U ovom tekstu se korisnicima daje pregled sigurnosnih komponenti i savjeta za korištenje usluga na Internetu, kako bi se izbjegle navedene neugodnosti i Internet koristio efikasno i sigurno.
Pregled tema:

  • Zaštita osobnog računala – prvi korak za sigurno korištenje Interneta. Iako zaštita računala nema neposredne veze sa samim činom korištenja Interneta, uloga zaštite je neprocjenjiva jer zaraženo računalo najčešće korisniku onemogućuje efikasno i sigurno korištenje Interneta.
  • Internetski preglednici – ulazna točka korištenja usluga na Internetu. Preporuke i sigurnosna praksa vezana uz odabir i korištenje internetskih preglednika.
  • Stranice s osobnim sadržajem – stranice s osobnim sadržajem su podijeljene na dva dijela. Prvi dio se odnosi na popularne internetske usluge i njihovo sigurno korištenje, dok se drugi dio odnosi na privatnost i anonimnost korisnika u kojima se navode česte metode ugrožavanja korisnikovih povjerljivih informacija.
  • Preuzimanje sadržaja – preuzimanje sadržaja u sebi krije opasnosti. U ovom poglavlju su opisane potencijalne opasnosti za korisnika te efikasni načini za prevenciju zaraze preuzimanjem sadržaja.
  • Pametno korištenje Interneta – poglavlje koje opisuje poželjno ponašanje korisnika na Internetu i rukovanje informacijama.
  • Deset pravila za sigurno surfanje – deset najvažnijih pravila koje će korisniku znatno olakšati sigurno korištenje Interneta.

Microsoft Office OneNote dostupan za škole

lidija

Na stranicama Centra za preuzimanje Microsoftovih programa za škole u Republici Hrvatskoj objavljena je nova inačica paketa Microsoft Office 2007 – Enterprise.
Ta inačica na hrvatskom jeziku donosi programe: Access, Excel, OneNote, Outlook, PowerPoint, Publisher i Word. Dok su ostali programi i ranije bili dostupni u okviru paketa Office Professional, sada je i program OneNote dostupan za korištenje u školama.

Obzirom na mogućnosti tog programa, vjerujemo da će vrlo brzo biti prihvaćen u školama i od strane učitelja/nastavnika i od strane učenika.
Ukoliko tek počinjete otkrivati mogućnosti OneNotea, predlažemo vam da pročitate obrazovne sadržaje i članke iz Pogleda te pogledate snimku webinara na www.ucitelji.org.

Želimo vam ugodno isprobavanje mogućnosti programa OneNote 2007.

Podsjećamo da na stranice Download Centra ulazite korištenjem AAI podataka školskog administratora resursa te da na istom mjestu možete pronaći i ključeve potrebne za instalaciju programa.