Tko se usudio ukrasti naše srce?

ana_dukaric 

Osnovna škola Izidora Poljaka Višnjica

Uvod

Učenici četvrtog razreda PŠ Julijane E. Drašković su zajedno sa svojom učiteljicom uoči Valentinova izradili veliko srce i u njega upisali svoja imena. Srce su ponosno izložili na izložbenoj ploči u svojem razredu. No, nakon dan – dva, školom se proširila vijest: Slika srca je na Facebooku! Kako? Zašto? Tko se usudio ukrasti njihovo „srce“?

Istraga

Odjednom su svi postali detektivi i istraga je počela. U maloj školi sa samo pedeset učenika nije bilo teško otkriti „krivca“. Učenica sedmog razreda srce je slikala svojim mobitelom i objavila na Facebooku kao svoju fotografiju. Ali, tu priči nije kraj jer, istražujući još malo, otkrilo se još neprimjerenih fotografija i videouradaka koje su učenici objavili na Facebooku i to ne samo učenici Područne škole, već i Matične škole Izidora Poljaka Višnjica.

Poziv

U to je vrijeme stigao poziv za uključivanje u akciju „Sigurniji internet za djecu“. Bez razmišljanja se krenulo u akciju po planu koji su zajedno izradili ravnatelj Đuro Jelović, pedagoginja Ankica Džalto te učiteljica informatike Ana Dukarić.

Akcija – Pamet u glavu!

Na nastavi informatike sam sve učenike od 5. do 8. razreda podsjetila na CERT-ov Priručnik za računalnu sigurnost korisnika interneta, popularno nazvan „Borbeni komplet“, na preporuke pravobraniteljice za djecu, tj. 7 zlatnih pravila za sigurno chatanje i SMS dopisivanje – poruke djeci te smo zajedno pregledali četiri interaktivne priče (Beskonačna šuma, Anini novi prijatelji, Rimska grupa i Peripetije na mreži). Učenicima su se veoma svidjele priče te su se uživjeli u uloge pojedinih likova, iznosili svoja mišljenja, ali i zauzimali stavove prema negativnim stranama interneta. Zaključak je bio jedinstven – pamet u glavu. No, ako sve baš nije tako jednostavno, zatražit će pomoć roditelja ili nastavnika u školi.

Anketa

Unatoč svemu, htjeli smo ipak vidjeti čime trenutno raspolažemo. Anonimnom anketom obuhvatili smo sve učenike od 5. do 8. razreda postavivši im deset pitanja:

  1. Koliko vremena dnevno provode za računalom,
  2. Kako provode vrijeme za računalom (igranje igrica, traženje i proučavanje raznih sadržaja vezanih uz nastavno gradivo, društveni servisi – Facebook…),
  3. Gdje su im smještena računala (u njihovoj sobi ili u dnevnoj sobi vidljiva roditeljima),
  4. Imaju li računala odgovarajuću zaštitu (vatrozid, antivirusne programe …),
  5. Interesiraju li se njihovi roditelji o stranicama koje posjećuju,
  6. Jesu li preko Facebooka sudjelovali u skupinama „mrzitelja nekoga ili nečega“,
  7. Je li im netko prijetio preko Facebooka,
  8. Jesu li bili povrijeđeni objavljenim sadržajem o sebi bilo na Facebooku ili na neki drugi način i koje je njihovo mišljenje o potajnim snimanjima nezgodnih situacija,
  9. Koliko prijatelja imaju preko Facebooka i poznaju li ih sve osobno,
  10. Jesu li im draža virtualna druženja ili stvarne igre s prijateljima.

Zaključak

Odgovore na sva pitanja iz ankete obradili smo i grafikonima prikazali roditeljima na zajedničkom roditeljskom sastanku 18. veljače 2010. u matičnoj školi.

Roditelji su bili zadovoljni odgovorima svoje djece jer pokazuju da djeca ipak nisu otišla predaleko i da smo na vrijeme krenuli u akciju o sigurnosti i pravilima ponašanja na internetu. Roditelji su se upoznali s opasnostima kojima djeca mogu biti izložena „surfajući“ bez kontrole te s problemima koje djeca mogu prouzročiti. Na kraju smo im savjetovali da neznanje nikoga ne opravdava te da su i oni odgovorni za nedopušteno ponašanje svoje djece na internetu.