Peripetije na mreži – što su rekli učenici III. OŠ Čakovec?

natasa_boj

III. Osnovna škola Čakovec

image 
„Nikad ne možeš znati tko je s druge strane“
Nacrtala Klara Bilić 8. a

Uvod

U sklopu obilježavanja Dana sigurnog interneta u III. OŠ Čakovec od 1. do 10. veljače 2010. godine na satovima informatike proveli smo akciju „Sigurniji internet za djecu“ u kojoj su sudjelovala tri sedma i dva osma razreda (120 učenika) pod vodstvom učiteljice informatike Nataše Boj.

Za radionicu „Budite pametni na internetu“ trebala su nam 2 školska sata po razredu, a korišteni su materijali Peripetije na mreži.

Način rada

Učenici su radili u skupinama od četiri člana. Svaka je skupina dobila materijale s jednom pričom: Čija je fotografija?, Koga briga?, Lovrina svijeća za uši i Sastanak – kako se upoznajemo na mreži? Zadatak za skupni rad glasio je:

Pročitati priču i analizirati je, odgovoriti na postavljena pitanja i obrazložiti svoje odgovore, zapisati odgovore i razmišljanja na papir, po želji ih ilustrirati, donijeti i zapisati zaključak, navesti sličan primjer iz prakse ukoliko je učenicima poznat, ali bez spominjanja imena osoba te rezultate rada prezentirati ostalim učenicima u razredu.

Cilj radionice

  • Osvijestiti važnost dobrog ponašanja na internetu kako bi se izbjegle moguće neželjene posljedice suprotnog ponašanja. Upozoriti učenike na opasnosti kojima se mogu izložiti komunikacijom na internetu ako se ne pridržavaju određenih pravila.
  • Osvijestiti podjednaku snagu direktne i indirektne komunikacije (pomoću interneta) u smislu da je ono što nekome kažu u lice ili mu napišu na internetu – jednakovrijedno.

Potrebno vrijeme

  1. Uvod – formiranje grupa, podjela materijala, objašnjenje što i kako raditi – 10 minuta (učiteljica)
  2. Rad na pričama – 30 minuta (učenici)
  3. Izlaganje i rasprava po grupama – 10 minuta (ukupno 40 minuta – 4 grupe) – učenici
  4. Završni zaključak – 10 minuta – učiteljica

Rezultat rada – razmišljanja o komunikaciji na internetu

Učenicima se sviđa ovakav način rada jer mogu iznijeti svoja iskustva, razmišljanja i stavove. Ova radionica im je bila tim više zanimljiva jer se odnosila na područje gdje su „doma“ i imaju puno reći o komunikaciji na internetu:

  • Kupnja preko interneta je rizik i mi, djeca, ju ne bismo smjeli obavljati bez dozvole naših roditelja.
  • Ako naručujemo nešto preko interneta, tada moramo imati sve potrebne informacije o proizvodu i prodavaču kako bismo obavili pouzdanu kupnju i bili zadovoljni, u protivnom možemo biti prevareni.
  • Stavljanje pogrdnih komentara i tuđih slika na internet nije dobro ni odraslo, time narušavamo nečiju privatnost.
  • Ako nas netko ugrožava na bilo koji način na Fejsu, možemo kliknuti na „prijavi“.
  • Nikada ne stavljaj na internet osnovne stvari: adresu, broj mobitela, zaporke.
  • Nemoj se dati lako nagovoriti na spoj s nepoznatom osobom.
  • Prije objavljivanja svoje fotografije na internetu moramo dobro razmisliti jer nikada ne možemo biti 100 % sigurni da ju netko neće iskoristiti na nedopušten način i tako nas povrijediti.
  • Smijemo stavljati svoje fotografije na internet, ali sami snosimo posljedice za to.
  • Osvetom ne rješavamo probleme, samo ih možemo dodatno zakomplicirati, bolje je probati razgovarati.
  • Nitko ne smije nigdje objavljivati tuđe fotografije bez njegova dopuštenja.
  • Razgovor na mreži se uvelike razlikuje od razgovora uživo i nama, curama, je teško razlikovati „lošeg dečka – prevaranta“ od „dobrog“ dečka. Prevaranti će se sigurno složiti s našim razmišljanjima i pokušati nam na bilo koji način ugoditi, dok će netko naših godina biti vjerojatno iskren i ne mora se uvijek složiti s nama u nekim razmišljanjima.
  • Moramo biti oprezni na internetu, paziti s kim se upuštamo u razgovore, ne smijemo slati svoje slike ili bilo koje druge informacije nepoznatim osobama.
  • Mislimo da odrasli koji se pretvaraju da su mladi i traže poznanstvo mladih na mrežama za mlade, vjerojatno imaju nekih osobnih problema, osjećaju se izostavljeno i usamljeno, nesretno, pod pritiskom i da se zapravo na mreži pokušavaju sakriti jer se boje sami svoje osobnosti.
  • Nikada ne znaš tko je s druge strane i što smjera.
  • S nepoznatom osobom na mreži ne bismo smjeli ni razgovarati ni dogovarati sastanke uživo.
  • Na Facebooku, Twitteru i drugim mrežama nemojte (ne)prijatelje prihvaćati za prijatelje.
  • Ne smijemo se koristiti internetom kao sredstvom uvreda i ponižavanja drugih.

Iz razgovora s učenicima saznala sam da su učenici svakodnevni korisnici interneta, pogotovo puno vremena provode na Facebooku. Znaju za različite nepovoljne slučajeve (uglavnom iz medija) koji su proizašli kao posljedica nepažnje i neodgovornog ponašanja njihovih vršnjaka.

Ono što je zabrinjavajuće je da o svojim lošim iskustvima s interneta ne govore roditeljima, niti učiteljima. Povjere se jedino prijateljima ili sami pokušavaju riješiti problem.
Priznaju da ima pogrdnih komentara na njihove fotografije na Fejsu ili na same komentare i slično, ali to rješavaju tako da ih jednostavno ignoriraju, dok im je u početku to smetalo.
Dobro su upoznati s pravilima lijepog ponašanja na internetu i opasnostima koje na njemu vrebaju s obzirom da smo već ranije u školi govorili o tome i već im to ide pomalo na živce: što smiju, a što ne smiju jer sve to dobro znaju.

Ova radionica dobro je poslužila da na zanimljiv način sve to opet ponovimo.

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Sigurnost na internetu i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.