Osviještenost učenika o sigurnosti interneta

natalija_stjepanek 

Ekonomska i upravna škola Osijek

Uvod

Za obilježavanje Dana sigurnog interneta, 9. veljače, odvojila sam dva školska sata za svaki razred. Pripremajući nastavni sat, odlučila sam se za metodu debate u kojoj se u razmjeni mišljenja o zadanoj temi sukobljavaju afirmacijska i negacijska skupina. Cilj je iznijeti što više argumenata i dokazati mišljenje skupine u kojoj se nalaziš, bez obzira na osobno mišljenje o toj tezi. Pripremom za debatu učenici stječu nova znanja i usustavljuju postojeće vještine i znanja (komunikacijske, prezentacijske te vještine vezane uz pretraživanje i prikupljanje informacija). Većina učenika kojima predajem nikada nije imala takvu metodu rada na nastavnom satu pa sam odlučila temu obraditi s učenicima trećih i četvrtih razreda.

Tijek rada

Na prvom su se satu učenici pripremali za postavljenu tezu: Internet je siguran medij bez da su znali tko će biti u afirmacijskoj, a tko u negacijskoj skupini. Svi su učenici trebali razmišljati o temi, istraživati preporučene mrežne stranice ili one koje im se čine zanimljivima i važnima za ovu temu, usustaviti znanja i iskustva te raspravljati među sobom.

Preporučene mrežne stranice:

  • www.dijete.hr (preporuke pravobraniteljice za djecu),
  • www.cert.hr (preporuke Hrvatskog nacionalnog središta za računalnu sigurnost),
  • Priručnik za računalnu sigurnost korisnika interneta, popularno nazvan „Borbeni komplet“ (koji uvijek obrađujemo kad je, po Nastavnom planu i programu, na satu tema sigurnosti interneta),
  • http://sigurnost.tvz.hr/ (zanimljive i poučne interaktivne priče te priručnik o sigurnosti),
  • http://www.saferinternet.org (sadržaji Europske mreže centara osviještenosti koji promiču sigurnu i odgovornu upotrebu interneta i mobilnih uređaja među mladima),
  • http://www.skole.hr/ (u tražilicu upisati „sigurnost na internetu“ kako bi se pristupilo člancima vezanim uz temu),
  • Portal Nikola Tesla (u online sadržajima Korištenje interneta nalazi se tema Osnove računalne sigurnosti na internetu),

Učenici su istražili i dodatne mrežne stranice:

http://www.sigurnostdjece.com/ te http://www.it-infonews.com/article.php?article=1018 i bilježili i ispisivali stranice za koje su smatrali da će im biti potrebne.

Drugi nastavni sat učenici su podijeljeni na afirmacijsku i negacijsku skupinu i u svakoj skupini bilo je sedmero učenika. Petero učenika bili su suci, a ostali promatrači s mogućnošću postavljanja pitanja.

Svima sam pročitala pravila komunikacije:

  1. Afirmacijska skupina brani i argumentira zadanu tezu na racionalan način, potkrjepljuje je logičkim razlozima i provjerenim znanstvenim informacijama.
  2. Negacijska skupina brani i argumentira suprotno mišljenje od zadane teze na racionalan način, potkrjepljuje ga logičkim razlozima i provjerenim znanstvenim informacijama.
  3. Vrijeme za repliku je ograničeno – 2 minute.
  4. Sudionici ne upadaju jedni drugima u riječ.
  5. Sudionici se javljaju za riječ dizanjem ruke.
  6. Sudionici ne drže duge monologe.
  7. Sudionici u debati ne zastupaju nužno vlastiti stav.
  8. Zabranjeno je vrijeđanje i nepoštovanje tuđeg mišljenja.
  9. Suci odlučuju tko je pobijedio ocjenjujući način na koji su argumenti izneseni od strane pojedine skupine te daju obrazloženje zašto je proglašena skupina pobijedila.
  10. Nastavnik je voditelj i daje riječ sudionicima tako da mu u ruku preda dogovoreni predmet. 

Artikulacija drugog nastavnog sata

  • uvodnih pet minuta o tezi i pravilima debate
  • trideset minuta rasprave između afirmacijske i negacijske skupine
  • pet minuta da suci donesu odluku o pobjedniku i obrazlože odluku
  • pet minuta za zaključak i ocjenjivanje učenika, njihove komentare i dojmove.

U jednom razredu negacijska grupa je prezentacijom pokazala pedofiliju, pornografiju i nasilje na internetu, drugi su napravili strip kojim će u uvodnom dijelu zastupati svoju tezu afirmacijske grupe: Internet je siguran medij.

U uvodnom izlaganju obih skupina učenici su se dotakli različitih karakteristika interneta: 

  • Danas se za posao i razonodu u svakodnevnom životu koriste računala.
  • Pomoću računala se možemo spojiti na internet.
  • Internet je najveća računalna mreža na svijetu.
  • Internet nema prirodne ni državne granice.
  • Internet ima nekoliko servisa i različite društvene mreže.
  • Na internetu možemo pronaći sadržaje iz različitih područja: poslovnog svijeta, obrazovanja, zabave i razonode.
  • Možemo čitati knjige u elektroničkom izdanju, obavljati online kupovinu, plaćati račune online bankarstvom, posjetiti turističke agencije…

Negacijska skupina iznijela je argumente zašto misli da je internet nesiguran medij:

  • Internet je ogromna mreža korisnih informacija i zabave. No, tu je i druga strana medalje – internet je izvor opasnosti za računalo te njegove korisnike. Pruža mogućnost kriminalnim aktivnostima protiv osobne sigurnosti kao što su zloba, osveta, terorizam, rasizam, nasilje, pedofilija…
  • Djeca se služe internetom za pričanje na različitim chatovima, pronalaženje različitih informacija iz svijeta glazbe, sporta ili znanosti. Kada trebaju napraviti referat, najbliži izvor znanja im je internet. Sve informacije na internetu nisu istinite.
  • Djecu jako privlače različite društvene mreže poput Facebooka, Twittera, Myspacea, Neopetsa, Miniclipa ili Guildwarsa. Jedna od negativnosti društvenih mreža je izlaganje vlastite privatnosti svakog korisnika. Osim toga, djeci na internetu može pristupiti bilo koja odrasla osoba koja nema poštene i časne namjere te ih emocionalno i psihički zlostavljati. Osim odraslih osoba, prisutno je i zlostavljanje od strane vršnjaka, ismijavanje, ruganje, prijetnje, vrijeđanje, laži i smicalice.
  • Na stranicama za nelegalno preuzimanje igrica kojima dječaci često pristupaju, ima dosta nepotrebnih stvari i poveznica koje vode na zaražene stranice pa se računalo može zaraziti virusom ili nekim drugim zlonamjernim programom koji može napraviti veliku štetu na računalu ili obrisati važne podatke. Zlonamjerni programi žele prodrijeti u naše računalo. Osim virusa, crva i trojanaca, postoje i drugi štetni programi: spyware (uhode nas i bilježe naše navike), adware (zatrpavaju nas reklamnim porukama), dialeri (neugodna iznenađenja na telefonskom računu). Internet nema prirodne ni državne granice i zato je lakše izložen različitim sigurnosnim napadima.
  • Puno različitih trgovina ima svoje mrežne stranice na kojima je moguće obaviti kupnju online. Takva kupovina ima velike prednosti zato što ima veći izbor nego u trgovinama, nema velikih gužvi i štedi vrijeme. Najčešće je takva kupovina čak i jeftinija, ali morate dati broj kreditne kartice tako da se kreditna kartica može zlouporabiti i iskoristiti na druge načine. Na internetu postoje brojni zlonamjerni ljudi pa djeca ne trebaju sama kupovati bez nadzora roditelja ili odraslih.

Negacijska skupina potkrijepila je svoje tvrdnje argumentima:

„Pedofilija, pornografija i nasilje na internetu u stalnom su porastu pa ne čudi da se gotovo 30 % djece korisnika susrelo s nepodobnim stranicama vezanim uz seks, a 8 % dobilo je ponudu da se nađe s nepoznatima“.

„U posljednjih 5 godina povećao se broj razvoda koji su povezani s internetom, tvrdi psihologinja Karen Moores“.

„Prema statistikama, polovica djece u svijetu od 9 do 16 godina posjećuje internetske stranice sa pornografskim sadržajima, a samo 20 % roditelja toga je i svjesno“.

„Internet je napravljen da bude slobodan, a ne siguran“…

Ovo su bile teme kojih su se učenici dotakli u uvodnom izlaganju negacijskih skupina.

Nakon toga su uslijedile replike i argumenti kojima su afirmacijske skupine branile tezu: Internet je siguran medij.

Internet je siguran koliko ga korisnik učini sigurnim:

  • Prema vlastitim željama, korisnik Facebooka može sakriti svoj profil i fotografije od nepoznatih ljudi.
  • Roditelj treba brinuti kada i koliko vremena njegovo dijete provodi na internetu. Treba nadzirati koje stranice dijete posjećuje. Računalo treba stajati u dnevnoj sobi i dijete treba ograničiti u vremenu koje provodi za računalom i internetom. Ovaj korak olakšava nadgledavanje djetetovih radnji. Treba obrazovati i roditelje i nastavnike o sigurnosnim pravilima na internetu.
  • Potrebno je upozoriti djecu i pridržavati se sljedećih pravila: nikada ne otkrivati osobne informacije, paziti kome šaljete svoje fotografije, ne razgovarati sa strancima (preko MSN-a, e-pošte…), povjeriti se roditeljima ili nastavnicima u slučaju problema.
  • Postoje programi koji automatski zaključavaju internet nakon određenog vremena. Isto tako, postoje programi koji blokiraju posjete nepoželjnim stranicama, a postoje i oni pomoću kojih se mogu vidjeti posjećene stranice.
  • Računalo se od zlonamjernih programa može zaštititi pravilnim postupcima tijekom rada: instalirati Firewal, instalirati antivirusni program, ažurirati antivirusni program,
    koristiti antispam, koristiti zaporke za prijavu korisnika na računalo kako bi pristup računalu imali samo članovi obitelji.
  • Ako su neki programi nesigurni (neki preglednici), postoje alternativni programi, svaka stranica vezana uz financije, online kupovinu i bankarstvo posjeduje certifikat te ga je potrebno provjeriti prije transakcija. Povjerljive podatke potrebno je slati šifrirane preko interneta te zaštićene zaporkom.

I afirmacijska skupina potkrijepila je svoje tvrdnje argumentima:

„Akcija je ujedno potvrdila opravdanost realiziranog projekta Za sigurni internet u osnovnim školama koji su zajednički proveli Centar za nestalu i zlostavljanu djecu, tvrtka SPAZ i Grad Osijek. Želeći zaštititi djecu u školi i kod kuće, Centar je počeo izrađivati originalni hrvatski program kakav ne postoji u ovom dijelu Europe. Završetak testne inačice za kućna računala očekuje se 21. prosinca, a roditelji će ga u siječnju 2010. moći besplatno „skinuti“ sa stranice www.cnzd.org.“.

„MasterCard SecureCode je nova usluga MasterCarda i izdavatelja vaše kartice koja vam pruža dodatnu sigurnost prilikom online kupovine“…

Zaključak

Učenici su srčano i argumentirano branili svoja stajališta. Učenici promatrači i suci su aktivno sudjelovali postavljajući pitanja afirmacijskoj i negacijskoj skupini. Suci su imali tešku odluku proglasiti pobjednika. Nastavni sat bio je ispunjen, učenici zadovoljni i motivirani za drugu debatu.

Cilj nastavnog sata bio je postignut. Učenici su u potpunosti pokazali svoju zrelost i ozbiljnost te kritičnost u promišljanju, a učiteljica je bila zadovoljna učinjenim.

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Sigurnost na internetu i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.