Internet – (ne)poznati grad

mirjana_posavec

Osnovna škola Ivana Rangera Kamenica

Sat razrednika uvijek mi je bio veliki izazov. Činilo se kako u svom razredu trebam napraviti puno toga, a ne znam odakle početi. Možda je uvođenje suvremene tehnologije u nastavu jedan od načina kako je učiniti zanimljivijom i pristupačnijom. Ovaj sat razrednika zamislila sam kao početni korak k tom problemu. Za početak ćemo otvoriti svoj online dnevnik – blog i porazgovarati kako otvaranje bloga na internetu može biti veliki rizik …

Cilj sata: informirati i osvijestiti važnost zaštite identiteta na internetu, poticati učenike na primjenu stečenih znanja i sposobnosti u organiziranju i planiranju svojih aktivnosti na internetu.

Učenici će znati:

  • organizirati vlastiti blog
  • uočavanjem novog obrasca zastupati mišljenje i braniti svoj stav
  • objasniti važnost zaštite osobnih podataka na internetu
  • raspravljati o potrebi zaštite osobnog identiteta na internetu
  • razviti poštovanje prema drugima

Struktura sata:

1) Uvodni dio

1. Aktivnost za učenike – Okrugli stol

Imate li svoj blog? Znate li što je to blog?

Učenici rade u skupinama – svaki učenik svoj odgovor na papir piše drugom bojom, slijedi razmjena mišljenja s učenicima koji imaju blog ili izlaganje nastavnika ako ga nemaju. Učenici će nakon završene radionice vrjednovati svoj rad i zalaganje u skupini (samovrjednovanje).

DSC03865 DSC03866

Skupine od 4 člana zajedno formuliraju odgovore na pitanja. Pretpostavka je kako barem polovica učenika vodi nekakav internetski dnevnik, no pokazuje se netočnom. Samo dvije učenice pišu blog, nekolicina zna što je blog, dok veći dio razreda ne zna što to znači. Zanimljivo je kako većina učenika ne zna što je blog, ali ga smatra nepotrebnim i čistim gubljenjem vremena. Naišli smo na odgovore u kojima učenici navode kako zapravo ne žele da bilo tko čita njihova razmišljanja. I dok se činilo kako učenici razmišljaju vrlo mudro i zrelo, daljnji tijek sata me uvjerio u suprotno. Uz pomoć učenica koje pišu blog približila sam učenicima sam pojam. Pogledali smo blogove nekoliko poznatih osoba: spisateljice Julijane Adamović ZonaO’Zona, blogerice koja uređuje fotoblog Marinshe i blog koji vodi nekoliko blogera, a bavi se nasiljem među djecom.

2. Aktivnost za učenike – U kutovima


Je li pisanje bloga koristan hobi ili gubljenje vremena?

Blog – zanimljiv i koristan hobi – je tvrdnja koja se nalazi u kutu učionice zapisana na papiru, dok se u drugom kutu nalazi papir s tvrdnjom Pisanje bloga je gubitak vremena. Učenici izabiru tvrdnju koja odražava njihov stav prema pisanju bloga i odlaze u kut gdje je papir s njihovom tvrdnjom. Skupine međusobno raspravljaju o razlozima zašto su se priklonili toj tvrdnji, formuliraju nekoliko argumenata kojima pokušavaju dokazati svoj odabir i zapisuju ih na papir, a jedan učenik objašnjava mišljenje svoje skupine. 

DSC03867Učenici koji smatraju kako je Blog gubljenje vremena, navode argumente:

  • dosadno,
  • gubljenje vremena,
  • zašto bih pisao o sebi da to cijeli svijet zna,
  • glupo…

Skupina učenika koja blog smatra korisnim hobijem, navodi kako:

  • na blogu mogu slobodno pisati o svemu što žele ,
  • je to mjesto na kojem mogu biti „glavni“,
  • zabavno mjesto za pisanje, 
  • mjesto gdje mogu riješiti neke svoje probleme s ljudima koji pišu komentare – dobivaju povratne informacije od drugih blogera,
  • „volim vidjeti objavljen svoj tekst – osjećam se poput novinarke“ …

DSC03868I dok poštujemo različita mišljenja i raspravljamo kako nemamo svi afinitete prema istim stvarima, sve sam uvjerenija kako bloganje ima i pozitivne učinke: razvija neke socijalne vještine, zadovoljava potrebu za samodokazivanjem, veći dio učenika izgrađuje svoju sposobnost pisanja. U tijeku rasprave dolazi do vrlo zanimljivih trenutaka. Dok su učenici navodili svoje argumente „protiv pisanja bloga“ jer je gubitak vremena, učenice iz suprotnog kuta ih pitaju koliko vremena dnevno provode na Facebooku. Zaključak je kako učenici na društvenim mrežama provode jako puno vremena i smatraju ih vrlo zabavnima. U raspravi na argument „zašto da pišem pa da cijeli svijet zna za to“ učenice izvješćuju kako se blog piše pod nadimkom (vrlo mali broj ljudi otkriva svoj stvarni identitet), no ostaje činjenica kako nešto objavljeno na internetu tamo ostaje zauvijek, pa ako nešto ne želimo podijeliti s drugima, sasvim je opravdano, zar ne?

Iako sam taj trenutak planirala kasnije, otvorilo se pitanje sigurnosti: Jesu li učenici svjesni opasnosti objavljivanja svojih osobnih podataka jer je Facebook preplavljen njihovim osobnim fotografijama. Mogu li pretpostaviti da svi ljudi koje ne poznaju imaju dobre namjere? Neki učenici su spomenuli kako se na nekim servisima nalaze njihove fotografije i snimljeni filmovi, a oni to ne žele. Spominjale su se i pojedine skupine/grupe ljudi pod nazivom Idemo ubiti učenicu XY.

Neki učenici pokušavaju obraniti ovakve skupine navodeći kako se zapravo radi o igri, no postavlja se pitanje kako bi se oni osjećali kad bi se spomenulo njihovo ime i što bi o tome rekli roditelji. Upozoravam učenike kako je zapravo zakonski zabranjeno objavljivati fotografije maloljetne djece bez dopuštenja njihovih roditelja. Učenici su iznenađeni jer sve smatraju bezazlenom igrom. Osim toga, 95 % ih priznaje kako njihovi roditelji ne znaju ništa o njihovim aktivnostima na Facebooku. Znaju samo da imaju otvoreni profil što smatraju uobičajenom aktivnošću svog djeteta.

2)  Središnji dio sata

3. Aktivnost za učenike – Otvorimo vlastiti blog

Učenici se upoznaju s nekim blog servisima: bloger.hr, mojblog.hr, blog.hr. Odlučujemo kako ćemo otvoriti blog na servisu Bloger.hr (nudi mogućnost objave profila). Dajemo naziv svom blogu i ne ispunjavamo profil. Opet upozoravamo učenike kako objavom osobnih podataka u profilu mogu privući osobe s lošim namjerama. Neobjavljivanje našeg profila služi prvenstveno zaštiti identiteta, a ne kao paravan iza kojeg se skrivamo kako bismo vrijeđali kolege iz razreda i druge blogere.

4. Aktivnost za učenike Pišemo post

Učenici upisuju nekoliko rečenica – blog nam je alat, tj. bilježnica za pisanje dnevnika, pjesama, priča, razmišljanja… Ako nešto ne želimo objaviti, ne ćemo ni napisati. Vodimo računa o gramatičkoj i pravopisnoj pismenosti – jer tako šaljemo poruku o sebi, ali i na taj način poštujemo naše čitatelje.

5. Aktivnost za učenike – Umetanje fotografije

Možemo umetnuti fotografiju, ali nikako svoju, fotografije svojih prijatelja i obitelji. Kao što čuvamo svoje osobne podatke, isto vrijedi i za čuvanje tuđih. Možemo koristiti fotografije već objavljene na internetu, no internetski bonton traži od nas da navedemo izvor – odakle smo uzeli fotografiju koju koristimo.

3) Završni dio sata

6. Aktivnost za učenike – Dvostruki dnevnik

Na papir s lijeve strane učenici zapisuju informacije koje su im se činile važnima, a s desne strane svoj komentar, nedoumicu, pitanje… Neki učenici navode kako će skinuti svoje fotografije s Facebooka, neki navode kako je sve to ipak zafrkancija. Upozoreni su kako njihovi roditelji ipak! mogu imati pristup njihovom Facebook profilu. Ako je dijete mlađe od 13 godina i ima stvoren Facebook profil s osobnim podacima, roditelji mogu zatražiti pristup njegovom korisničkom računu na e-pošti privacy@facebook.com. Stekla sam dojam kako su mnogi učenici ostali iznenađeni ovom informacijom.

Vrjednovanje sata

Na sljedećem ćemo sati nastaviti rad na blogu o temama:

  • Komentari (internetski bonton),
  • Informacije s blogova u našim referatima – jesu li pouzdane i točne?,
  • Pravopisna pismenost na blogu.

Učenici koji žele, nastavljaju s pisanjem bloga, a ako ne žele, brišu postove. Obzirom da su radili u skupinama, slijedi samovrjednovanje i kratka evaluacija s anketnim pitanjem žele li još sličnih radionica.

 
 

SAMOVRJEDNOVANJE

1. Zadovoljan/a sam svojom aktivnošću. DA – NE

2. Moje su ideje doprinijele zajedničkom radu. DA – NE

3. Većinu poslova obavio/la sam sam/a. DA – NE

4. Za aktivnost u skupini koristila mi je suradnja s ostalim članovima. DA – NE

5. Dobro sam se osjećao/la radeći u skupini. DA – NE

  1. Naučila sam puno o sigurnosti na internetu. DA – NE – MALO
  2. Sat mi je bio zanimljiv. DA – NE
  3. Želim još radionica na temu Internet, sigurnost i internetski bonton. DA – NE

Rezultati

1. Zadovoljan/a sam svojom aktivnošću. DA (60 %) – NE (40 %)

2. Moje su ideje doprinijele zajedničkom radu. DA (65 %) – NE (35 %)

3. Većinu poslova obavio/la sam sam/a. DA (5 %) – NE (95 %)

4. Za aktivnost u skupini koristila mi je suradnja s ostalim članovima.

DA (100 %) – NE (0 %)

5. Dobro sam se osjećao/la radeći u skupini. DA (80 %) – NE (20 %)

  1. Naučila sam puno o sigurnosti na internetu. DA (90 %) – NE (5 %) – MALO (5 %)
  2. Sat mi je bio zanimljiv- DA (75 %) – NE (25 %)
  3. Želim još radionica na temu Internet, sigurnost i internetski bonton. DA (58 %) – NE (42 %)

Zaključak

Sat razrednog odjela je sat koji bi kao cilj trebao imati razvoj niz socijalizirajućih i komunikacijskih vještina. Pred nama je mnogo posla, mnogo zanimljivih tema – a kao vrući krumpir nameće se cyberbullyng. Nije točna pretpostavka kako trebamo krenuti od djece – čini se kako mene samu očekuje još obrazovanja na tom polju, ali i moje roditelje, pa je sljedeći roditeljski sastanak prigoda kako bismo zajedno krenuli u tom smjeru.

A za djecu tek poruka koju mi je jednom rekao dr. sc. Davor Moravek, psihijatar: Odlazak na internet isto je kao odlazak u grad, navečer, u nepoznato. U svakom slučaju, ako je netko pred računalom cijelo vrijeme – znači da ne zna ništa bolje. Probajte se natjecati s tim…

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Sigurnost na internetu i označen sa , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.