Imate li profil na Fejsu?

ana_marinic

Osnovna škola Škurinje, Rijeka

Koje se posljedice vežu uz korištenje interneta?

Razna su istraživanja pokazala da korištenje interneta ima niz dobrih strana (razvoj pamćenja i izbora informacija, stjecanje osjećaja sposobnosti i samopouzdanja, vježbanje koordinacije, razvoj komunikacijskih sposobnosti, poticanje informiranosti i obrazovanja, zabava i sl.), ali i loših strana (izloženost neprimjernim sadržajima, općem ili vršnjačkom nasilju i zlostavljanju, medijskoj manipulaciji, povećanje otuđenosti i fizičke pasivnosti i sl.). Kakve će biti posljedice i kakve će imati učinke, ovisi o njegovoj primjeni.

Je li internetska komunikacija pandan „odrastanju na ulici“?

Potaknuti sve većom prisutnošću djece na internetu i „epidemijom“ internetske komunikacije koja u zabrinjavajućoj mjeri prelazi odgovarajuće odgojne i obrazovne aspekte, proveli smo kratku anketu s učenicima četvrtih i osmih razreda u tri osnovne škole na području grada Rijeke.

U anketi smo pitali kako i koliko se učenici služe internetskom komunikacijom. Rezultati pokazuju da 71 % ispitanika koristi neku od ponuđenih vrsta internetske komunikacije, od toga Facebook koristi 52 %, e-poštu 47 %, chat 32 %, dok preko nekog od foruma komunicira razmjerno malo ispitanika – 16 % (Graf 1. i Graf 2.).
 

slika1 slika2
Graf 1.                                                           Graf 2.

Na upit o učestalosti komuniciranja, 46 % ispitanika izjavljuje da komunicira često, 31 % povremeno, a 23 % rijetko (Graf 3. i Graf 4.).

slika3 slika4
Graf 3.                                                           Graf 4.

Za komunikaciju najčešće biraju Facebook 65 %, zatim e-poštu 21%, chat 16 % i naposljetku forum 9 % (Graf 5. i Graf 6.).

slika5 slika6
Graf 5.                                                            Graf 6.

Oko polovice učenika (49 %) pritom razmjenjuje informacije o školi (Graf 7. i graf 8.).

slika7 slika8
Graf 7.                                                             Graf 8.

Ovi se podatci u glavnim crtama poklapaju s rezultatima istraživanja Hrabrog telefona i poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba iz 2008. godine. Do veće razlike u rezultatima dolazi kod odabranog načina internetske komunikacije, kao i u postotku učenika koji komuniciraju o školi. Obje razlike bile su očekivane. Do razlike u rezultatima unutar načina internetske komunikacije dolazi zbog promjene popularnosti pojedine vrste komunikacije, trenutno visoko mjesto zauzima Facebook. Razlika u rezultatima koja podrazumijeva komunikaciju o školi također je očekivana u tom smjeru jer u ovoj anketi nije definirana komunikacija o školi u smislu korištenja interneta za svladavanje obrazovnih sadržaja.

Na upit bi li primjenjivali internetsku komunikaciju s učiteljima, 68 % ispitanika se izjasnilo negativno (Graf 9. i Graf 10.).

slika9 slika10
Graf 9.                                                            Graf 10.

Ukoliko si dopustimo slobodu tvrditi da je obrazovna motivacija naših učenika na vrlo niskom mjestu i ukoliko tome pridodamo najčešće teme kojima se naši učenici bave na internetu, postotak zainteresiranosti za prisutnost učitelja u toj domeni potpuno je očekivan.

Tko djecu obrazuje o korištenju interneta?

Bez obzira na bilo čije preferencije, internet je današnjoj djeci sastavni dio života i ona rastu usporedo s njim, a to nužno formira i njegovo značenje u našim životima (bilo kao roditelja ili kao prosvjetnog djelatnika).

Razna istraživanja pokazuju da je većina roditelja svjesna opasnosti, no da ipak potiču djecu da internet koriste kao alat koji će im pomoći u obrazovanju i razvijanju kreativnih sposobnosti. Istraživanja ujedno pokazuju i da roditelji imaju vrlo malo utjecaja na to kako se njihova djeca koriste internetom, odnosno da je to nikad ili samo ponekad tema njihovih razgovora. Ni druge osobe, primjerice prosvjetni radnici, uglavnom ne razgovaraju s djecom o toj temi. Doduše, školska odgojno-obrazovna zadaća u svom opisu ima poticanje informatičke pismenosti, dok se u okviru UNICEF-ovih programa „Za sigurno i poticajno okruženje u školi“ i/ili „Prekini lanac“ u uključenim školama sustavno radi na uspostavljanju sigurnijeg okružja za djecu te poticajnije i humanije odnose u školi, pri čemu se u novije vrijeme u isti program uključuje i internetsko okružje. No, to je uglavnom početak i kraj cijele priče što se škole tiče jer se aktivnost korištenja interneta najčešće događa izvan školskog okružja. Drugim riječima, razgovor o upotrebi interneta prepušta se najčešće utjecaju šire okoline.

Međutim, djecu je važno naučiti, bilo u ulozi roditelja ili učitelja, kako se sigurno koristiti internetom (znanja, vještine, motivacija), kako prepoznati i reagirati na moguću zlouporabu interneta te da za svoje ponašanje preuzmu odgovornosti i posljedice određenih postupaka. Pritom je potrebno poštovati njihovu neovisnost, interese i aktivnosti.

Kako praktično djelovati?

Možemo li mi kao učitelji predmetne ili razredne nastave sudjelovati u tom usmjeravanju?

Računalo kao medij omogućuje iskustveno, istraživačko i otvoreno učenje. Prednosti integracije računala u redovno obrazovno okruženje su nebrojene ako ih se primijeni na adekvatan način, no u današnjim uvjetima i stanju školstva, govoriti o kompjuteriziranoj nastavi je kao pričanje bajki. Pa ipak:

  • što češće primjenjujte računala u svojoj nastavi, bez obzira hoćete li vi stajati iza njega kao učitelj ili kao učenik,
  • povežite se zajedno s učenicima na internet ili im zadajte definirane adrese da to sami učine,
  • umjesto prezentacije radova pred publikom, upitajte učenike za tijek istraživačkog rada, pozitivna i negativna iskustva na internetu,
  • ponudite im svoju adresu e-pošte i komunicirajte tako s njima tijekom nekog istraživanja, ako ništa drugo, sačuvat ćete ono malo zelenila na našem planetu.

Dodatak – Iz pera jednog geografa…

Budite li se i vi s osjećajem gušenja uzrokovanog poplavom “wikipedijskih referata”, najčešćeg načina primjene interneta u nastavi većine predmetnih učitelja?

Kako tome stati na kraj? Koji god da način odaberemo, mora biti plansko i ciljano.

Prema mišljenju učenika ispitivanima na ispitu vanjskog vrednovanja u šk. god. 2007./2008., samo 17,65 % učenika izjavljuje da geografiju uči istražujući. Odlično. Evo načina: dajmo im priliku da istražuju. Odvojite jedan nastavni sat pod nazivom „Istraživački radovi i projekti“. Naši učenici u pravilu iz škole izlaze bez osnovnih znanja o pisanju samostalnog rada ili izradi projekta. Tko je tome kriv? Uputite ih na mogućnost pisanja samostalnih radova i izradu projekata, zasnovanu na nekoj sekvenci iz udžbenika koja ih je zainteresirala. Ukoliko se usuđujete ići toliko daleko, zadajte ih kao obavezu (npr. vrlo dobrim i odličnim učenicima). Objasnite im svrhu (umijeće izrade samostalnih radova i projekata) i cilj (proširene spoznaje o temi). Definirajte potrebne elemente i pravila izrade rada. Uputite ih na internetske adrese (vrlo je važno zadati im osnovne adrese) s kojih mogu krenuti u daljnje istraživanje. Zadajte im rokove u kojima moraju predočiti radove u tijeku izrade. I zatražite ih da to učine pomoću interneta. I komunicirajte.

Umjesto zaključka

Nedvojbeno je da je virtualnost djeci postala stvarnost koja simulira nama još (uvijek) dobro poznatu društvenost. Čak da spomenute društvene internetske mreže postoje samo u ovoj anketi, već bi ih bilo previše umjesto premalo jer je njihova osnovna svrha – razmjena korisnih informacija – našim učenicima u globalu nepoznata.
Mnoge američke škole zabranile su pristup takvim sadržajima, međutim neosporno je da internetska komunikacija ima i pozitivne i negativne aspekte. Sputavanje korištenja društvenih mreža gotovo je loše kao i nereagiranje jer time onemogućujemo adekvatno učenje komunikacije u doba interneta, tj. modernog svijeta.

16. 9. 2009. na svom je službenom blogu osnivač Facebooka, Mark Zuckerberg, javnosti objavio podatak da je najpopularnija društvena mreža probila granicu od 300 milijuna korisnika, od čega je 70 % internacionalnih. Možda je vrijeme da i mi otvorimo svoj profil?

Nemojmo svijet internetske komunikacije samo prepustiti djeci, radi njih samih.

Literatura:

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Sigurnost na internetu i označen sa , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.