Braća Grimm i sigurnost na internetu

maja_cvitkovic

Športska gimnazija, Zagreb

Svijet, općenito gledano, nije osobito sigurno mjesto. Zlih i poremećenih ljudi je bilo i bit će ih, mijenjaju se samo njihove metode. Načini zlostavljanja koje učenici susreću u lektiri čak i odraslima danas djeluju nevjerojatno, a nove metode, uporabom moderne tehnologije, učenicima su sasvim uobičajene. Ta ovogodišnji su učenici prvih razreda srednjih škola rođeni u vrijeme kad je nternet već stigao u Hrvatsku!
Dociranje o opasnostima na internetu učenicima djeluje kao što su nama djelovala upozorenja naših baka koja smo slušali svaki put kad smo izlazili iz kuće: „… i dobro pogledaj lijevo i desno prije nego što prijeđeš cestu… Nemoj razgovarati s neznancima, čak ni ako ti nude bombone… I dođi nakon škole ravno kući!“

Često djeci u kontekstu sigurnosti na internetu dajemo slične, općenite, savjete. Bolje im je ukazati na konkretan problem, mogućnosti prepoznavanja problema te porazgovarati o raznim putovima rješavanja problema – i dobrim i lošim.
Ove sam školske godine izabrala drugo rješenje: pustila sam učenike da govore o opasnostima na internetu. Zanimalo me koje će opasnosti uočiti i opisati…

Kontekst i zadatak

Prije nego što se ozbiljno pozabave radom u programu za pisanje, učenici trebaju prihvatiti neka očigledna pravila, prije svega brigu o pravopisu (uključujući i velika i mala slova) te ispravno pisanje razmaka oko rečeničnih znakova. Osim toga, trebaju naučiti svjesno spremati svoje uratke na željeno mjesto pod željenim imenom.

Pisanje treba uvježbati, dakle rad s gotovim tekstovima ne pomaže, jednako kao ni kopiranje tekstova s interneta. Budući da teme uobičajene u nastavi učenicima obično izazivaju „refleks“: referat – Wikipedijacopypaste, potražila sam neku jednostavnu temu, neku o kojoj će moći samostalno pisati što znaju bez puno opterećenja – sigurnost na internetu.
Zadana tema je bila „Vuk, sedam kozlića i internet“. Priča je trebala ostati u obliku vur_i_7_kozlica_400priče za djecu, što jednostavnija, takva da je mogu prepričati mlađoj braći i sestrama. Da bi to postigli, učenicima je savjetovano da se ograniče na samo jednu opasnost s interneta.

Pročitajte četiri učenička rada. Riječ je o učenicima prvog razreda Športske gimnazije u Zagrebu.

Ilustracija: Vladimir Kirin

Nekoliko izabranih radova

Majka koza imala je sedam kozlića. Radila je svaki dan kako bi ih prehranila i omogućila im sve što su imali ostali kozlići u susjedstvu. Kako je došlo opasno vrijeme, koze su branile kozlićima igranje na ulici dok su one na poslu. Kozlićima je bilo dosadno i nedostajalo im je društvo njihovih vršnjaka pa su tražili majke koze da im kupe računala kako bi se dopisivali.

Koze su nabavile kozlićima računala, oni su napravili svoj profil na Facebooku. Postavili su svoje sličice i skupili mnoštvo prijatelja. Nikoga od tih prijatelja nisu baš osobno poznavali, odnosno nisu bili sigurni da li su to ti kozlići s kojima su se družili. Naravno, mali kozlići nisu znali da na internet ne smiju stavljati podatke o sebi i svoju adresu. Svaki dan su provodili na Faceu, među svim njihovim prijateljima iza slike jednog lijepog kozlića krio se zločesti vuk, zvao se Kozlić Vu. Kako su mali kozlići bili neiskvareni, stalno su s njim chatali.
Kozlić Vu im je bio jako zanimljiv sa svojim prijedlozima i poželjeli su ga pozvati na igranje. Idealno im je vrijeme bilo kad je majka koza bila na poslu. Kozlići su pripremili sok, sendviče i čekali svojeg prijatelja. Zvono je zazvonilo, jedan od sedam kozlića potrčao je otvoriti vrata, a da nije provjerio tko je pred vratima.
Zločesti vuk ušao je u stan, nastala je panika, kozlići su bježali i skrivali se. Iznervirani vuk je lovio kozliće i trpao ih u vreću. Majka koza je dobila gripu i tog dana loše se osjećala na poslu, pustili su je kući.
Kad je došla kući, imala je što za vidjeti. Brzo je otjerala zločestog vuka i spasila svoje kozliće. Mali kozlići su naučili da na Facebooku ne daju svoje stvarne podatke, a ukoliko se s nekim žele naći, obavezno to moraju učiniti u prisustvu odrasle osobe.

Borna Blagojević

Koza je imala sedam kozlića. Jednoga dana ode ona u HG spot i reče kozlićima da nikome ne otvaraju vrata dok se ona ne vrati i kozlići joj obećaju da neće.
Ubrzo se pojavi vuk na prozoru i počne lagati da je njihova majka, ali kozlići mu nisu povjerovali jer su tvrdili da njihova majka ima bijele, a ne crne noge.
Vuk odluči potražiti na Googleu što da radi sljedeće i nađe da bi sad trebao otpuhati njihovu kuću. Učini on tako, ali kozlićima se ništa ne dogodi i tako se vuk razbjesni i pošalje poruku e-poštom braći Grimm da im kaže kako im priča ne ide kako treba.

Nakon nekog vremena dobije njihov odgovor kako se trenutačno zbog problema u prepisivanju njihovih priča na raznim stranicama na internetu javljaju neželjene promjene, ali da su oni napravili forum koji će likovima iz bajki pomoći riješiti probleme. Na tom forumu vuk pročita savjet da umoči noge u brašno i zavara kozliće. Tako on i učini i uspije mu.
Sav sretan, s punim trbuhom kozlića, ode se odmoriti ispod stabla, no, na njegovu nesreću, mama koza sazna što se dogodilo njezinim kozlićima i dok je vuk spavao, ona mu učini nešto o čemu ne bi trebali pisati u bajkama, ali kozlići su slobodni i svi su dobro… Osim vuka, koji je doživio operaciju bez anestetika.

Luka Barišić

Prije nekoliko mjeseci netko mi je ispričao ovu priču. Svi se sjećate priče o vuku i sedam kozlića? U ovoj priči ima malih dodataka pa zato sad lijepo slušajte kako je išla.
Strašni vuk sjedio je u svojoj radoj sobi i dopisivao se. Pričao je s curom, sa sestrom, ali i sa sedam kozlića. Pričali su o tome kako im mame nema te da ih je jako strah, na što im je vuk rekao da će ih on doći čuvati. Vuku nije bilo samo to na pameti – imao je više zamisli, a jedna od njih je bila i ta da pojede kozliće.
Kozlići su se složili s vukom da dođe kod njih. Vuk je došao te pokucao i javilo se sedam glasića: “Tko je?” Vuk je odgovorio: “Ja sam Vuk, došao sam vas pričuvati!”. Mališani su otvorili vrata.

Vuk je ušao i počeo trčati za njima i jesti ih. Samo se najmanji kozlić uspio sakriti. Vuk se najeo i izašao van te se sakrio u grm. Tako sit, zaspao je.
Kada se mama koza vratila, bila je u šoku jer nije znala što se desilo s njenom djecom, počela je plakati, a onda je izašao najmanji kozlić te joj objasnio kako je sve ostale pojeo vuk. Mama je počela trčati po dvorištu kako bi pronašla vuka. Pronašla ga je u grmu kako spava.
Otvorila mu je trbuh i izvadila svu svoju djecu te mu napunila trbuh kamenjem. Mama je nakon toga zabranila svojoj djeci da idu na Facebook i da se dopisuju s nepoznatim ljudima te da ih puštaju u kuću. Što se vuka tiče, ne znam je li izašao iz bunara ili se još kupa u njemu, ali bio je žedan i znate kako dalje ide. Smiješak

Leona Kazić

Prije nekoliko mjeseci u novinama je bilo izvješće o smrti šest kozlića…
E, pa priča je počela ovako.
Mama Kozlić i tata Kozlić svojim su kozlićima nabavili pristup na internet i dali im stroga pravila i upute kojih se moraju držati. Upozorili su ih na moguće opasnosti i manijake koji vrebaju na djecu i skrivaju se iza raznih chat programa. Internet su kozlići prvenstveno dobili kako bi se mogli javljati mami i tati koji stalno putuju…

Prvih tjedan-dva sve je bilo super i svi su se držali pravila, a jedno takvo je bilo i da se najmlađi član obitelji, zbog svoje nezrelosti, ne smije služiti računalom. Kako je jedne večeri mali kozlić ostao sam kod kuće, stariji su bili na treninzima, a roditelji na putu, odlučio se poslužiti internetom. Gledajući TV, naučio je neke stvari i jako se zainteresirao za Facebook. I tako je on napravio svoj profil, dodao prijatelje, ali nažalost i nepoznate osobe. Malo po malo, svaki petak, kad je bio sam, on je učio raditi na računalu i služiti se Facebookom. Jedne lijepe večeri, isto petak, na chatu se upoznao s nekim stričekom. Nije mali kozlić znao tko je to, ali bio je radoznao i na zahtjev stričeka dao mu je svoj broj i adresu.

Dogovor je pao za subotu, na gradskom igralištu. I tako su se mali kozlić i nepoznati striček sreli. Striček se predstavio kao otac dječaka s kojim se kozlić dopisivao i zamolio ga da ga upozna sa svojom familijom kako bi imao evidenciju s kim mu se sin druži. Mali kozlić je pristao. Bila je to velika pogreška. Došavši u kuću, kozlić je braći predstavio stričeka. Braća su bila sumnjičava, ali bilo im je drago da kozlić ima nove prijatelje pa su primili gosta na ručak. Gost je, vidjevši kako doma nema roditelja, odlučio ostati dok kozlići ne zaspu. Braća i mali kozlić nisu željeli da striček ode jer im se činio zanimljivim i obećao da će ih upoznati sa svojim sinom. Kako je on stariji od njih i, po svom “izmišljenom” sinu zna što djeci treba prije spavanja, ponudio se da im ispriča priču za laku noć. Svi su se poslagali u svoje krevetiće i čvrsto zaspali.

Tu ćemo stati i prebaciti se na jutro jer ono što se dogodilo nije za pričati…
Ujutro su došli roditelji i našli mrtvu dječicu, ali bilo ih je samo šest. Sedmi se uspio na vrijeme probuditi i sakriti. Kad je shvatio koju je glupost napravio, bilo mu je strašno žao. Došla je policija, mediji, mrtvozornici…
Odmah sutradan vijest je izašla u svim novinama, ali mediji su preskočili još jedan stravičan događaj.
Mali se kozlić od silne tuge i grižnje savjesti ubio.

Eto, tako završava ova pričica koja ima i pouku: ne davati svoje podatke nikome nepoznatom i preko interneta!

Valentina Tomašević

Malo statistike umjesto zaključka

100 %

učenika je prepoznalo barem jednu opasnost na internetu

80 %

učenika je u zadaći spomenulo Facebook

86 %

učenika je u obzir uzelo chat – bilo na Facebooku, bilo na nekom drugom mrežnom sjedištu ili alatu za izravno komuniciranje

20 %

učenika je u zadaći spomenulo viruse i ostale opasnosti za računalo, odnosno podatke i programe na njemu

0 %

učenika je spomenulo neko tehničko rješenje koje je primijenila majka koza, poput ograničavanja vremena provedenog na internetu, ograničavanja mrežnih sjedišta koja smiju posjetiti, vatrozida, antivirusnog programa i sl.

I, na kraju, nešto što ste vjerojatno i sami primijetili: jedan je učenik zeznuo i vuka prije kraja priče, pokazavši da se svakome može dogoditi da, koncentrirani na ostvarivanje svog cilja, povjeruju neprovjerenim podacima. Važno je da i nastavnici to imaju na umu jer je poznato da ni odrasli nisu imuni na prevare… S internetom ili bez njega, svejedno.

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Sigurnost na internetu i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.