Nastava izbornog predmeta Govorništvo u Gimnaziji „Fran Galović“ Koprivnica

lidija_novosel

Uvod

 U tekstu se govori o izbornoj nastavi govorništva koju petu godinu zaredom provodimo u Gimnaziji „Fran Galović“ u Koprivnici. Predmet je uveden kako bi učenici imali priliku razvijati komunikacijske vještine itekako tražene na suvremenom tržištu rada. Uz primjenu suvremenih metoda poučavanja učenici se postupno osposobljuju za izvođenje svih oblika javnoga govora te postaju svjesni važnosti umijeća govorenja i uvjeravanja. Ključne riječi: govorništvo, retorika, komunikacijske vještine, suvremene govorne vrste, vrste govora, argumentacija, govorna izvedba 

Kako smo počeli?

U našoj smo školi, u sklopu izborne nastave propisane na temelju Nastavnog plana i programa za gimnazije, prije pet godina uveli izborni predmet Govorništvo koji je ponuđen učenicima četvrtih razreda opće gimnazije. Ovim se predmetom proširuju sadržaji obvezatnog programa nastavnog predmeta Hrvatski jezik i to u nastavnom području jezičnog izražavanja. Temelj planu i programu nastave govorništva je propisani izborni program jezičnog izražavanja iz Nastavnog programa za gimnazije za Hrvatski jezik (Glasnik Ministarstva prosvjete i školstva). Kako je namijenjen samo četvrtim razredima opće gimnazije (za sada u školi nemamo izborni program iz hrvatskog jezika za niže razrede), napravljen je kao sinteza izbornih programa jezičnog izražavanja iz sva četiri razreda. Interes učenika je već prve godine bio izuzetno velik, a nastavio se i svake sljedeće. Neovisno o izboru budućeg studija, na govorništvo dolaze učenici koji žele poboljšati svoje govorne sposobnosti, svladati strah i tremu od govorenja u javnosti i steći više samopouzdanja u javnom nastupu.

Čemu nastava govorništva?

 Svrha predmeta Govorništvo je obogaćivanje srednjoškolske nastave hrvatskog jezika razvijanjem komunikacijskih vještina. Sve više postajemo svjesni kako je komunikacijska kompetencija jedna od temeljnih kompetencija u razvoju modernog, obrazovanog i uspješnog čovjeka. Na svim razinama suvremeno demokratsko društvo traži upravo takve vještine – i ta je činjenica bila temeljni poticaj za osmišljavanje ovog programa.

Govorništvo – alat demokracije

Ne potječe slučajno govorništvo, odnosno retorika kao vještina uvjerljivog izražavanja, još iz antičke Grčke, iz vremena pojave prvih demokratskih političkih sustava kada se počinje poštovati misao i riječ naroda – demosa. Već je tada govor prepoznat kao moćno sredstvo kojim se može utjecati na ljude. Kaže se da je govorništvo alat demokracije. Retorika je danas na visokom stupnju razvoja baš u zemljama zapadne demokracije. Sva dominantna i ekonomski razvijena društva 21. stoljeća itekako inzistiraju na razvoju komunikacijskih vještina. Ne samo u političkom, nego i u poslovnom svijetu uvjeravajući element jezika sve više dolazi do izražaja. I naše društvo u sve većoj mjeri uočava i cijeni govorničke vještine i u političkom i u gospodarskom i u javnom okruženju.

Što hoćemo postići?

U našim su školama, otvoreno govoreći, navedene vještine u velikoj mjeri zanemarene. Svoj način rada moraju u ovom smislu mijenjati i nastavnici i učitelji (jer cilj nam ne bi smio biti samo prenijeti informaciju – cilj nam je pokrenuti na akciju!), ali je takve sadržaje potrebno ponuditi i učenicima, odnosno inzistirati na razvijanju onih osobina koje će im u daljnjem učenju i radu omogućiti uspješnost i napredak.Osnovni je cilj predmeta da učenici svladaju temeljne govorničke vještine i osposobe se za izvođenje bilo kojeg oblika govora, odnosno bilo kojeg oblika javne komunikacije. Učenike se želi potaknuti da što jasnije osmisle sadržaje koje žele izlagati (što podrazumijeva kvalitetno istraživanje, skupljanje informacija, usustavljivanje podataka, uočavanje bitnih podataka, organizaciju građe, argumentiranje i dokazivanje određenih teza), da u javnom nastupu budu uvjerljivi i sigurni (što uključuje svladavanje treme i straha u bilo kojem obliku govorenja pred skupinom ljudi) i da usvoje sposobnost što sadržajnijeg i kvalitetnijeg usmenog izražavanja.Ono što je izrazito važno je želja da ovaj predmet bude koristan i svrsishodan učenicima, da bude primjenjiv u svim njihovim budućim područjima rada: društvenim, humanističkim, prirodoznanstvenim ili tehničkim.

Unutarpredmetna i međupredmetna korelacija

 Izborni predmet Govorništvo korelira u prvom redu s nastavom hrvatskoga jezika. Svi sadržaji koje obrađujemo, sve vještine koje želimo razvijati na nastavi materinjeg jezika prirodno su povezane s nastavom govorništva. Posebice to dolazi do izražaja uvođenjem projekta Državne mature u naš obrazovni sustav. Kao što u nastavi hrvatskog jezika moramo osposobiti učenike za pisanje školskog eseja na Državnoj maturi, tako ih na nastavi govorništva osposobljavamo za izvođenje govora. Između eseja i govora nema razlike, osim što je prvi vezan za pismeno, a drugi više za usmeno izražavanje – u koncipiranju jednoga i drugoga oblika zahtijevaju se logičnost, jednostavnost, smislena povezanost, određena strukturalna oblikovanost, prikladnost jezika i stila, parafraziranje, pravilna uporaba hrvatskoga jezika.Govorništvo je povezano i s ostalim predmetima jer se oslanja na određena znanja iz područja povijesti, logike, filozofije, etike, vjeronauka, psihologije. Saznanja i sadržaji koje učenici usvoje na satovima govorništva pomažu im i u ostalim predmetima u smislu boljeg snalaženja u koncipiranju različitih govorničkih oblika, primjerice izlaganja, referata, rasprava. Sve im to omogućava bolje svladavanje gradiva i bolju prezentaciju znanja.

Ciljevi i programska građa

 Slika 1.U razradi plana i programa nastave govorništva prvo su razrađeni ciljevi koji se žele postići ovim predmetom, a iz njih proizlazi i nastavni sadržaj. Ciljevi su sljedeći:

  1. Proučiti i snalaziti se u oblicima javnoga govora (u suvremenim govornim vrstama)

Ostvarivanje navedenog cilja uključuje upoznavanje temeljnih retoričkih pojmova, poznavanje osnovnih karakteristika suvremenih govornih žanrova i vrsta i snalaženje u različitim oblicima, vrstama i stilovima govora.Slika 1. Razbijanje treme pred javnim govorenjemU sklopu ovih sadržaja rad se temelji na:a) Prikazivanju i analiziranju različitih primjera suvremenih govorničkih vrsta.Primjeri su uzeti iz suvremenih medija, u prvom redu televizije jer ne možemo pobjeći od činjenice kako je ona danas osnovni medij javne komunikacije (videoprimjeri intervjua, rasprava, diskusija, prijenosa itd.) Slika 2.b) Snalaženju i uvježbavanju učenika u suvremenim govorničkim vrstama.Različite govorničke vrste uvježbavaju se na konkretnim primjerima: 

  • organiziramo debatu za koju učenici sami biraju teme (primjerice: Trebaju li homoseksualci imati pravo na ozakonjenu bračnu zajednicu i na usvajanje djece,   Legalizacija lakih droga – da ili ne?, Slažem se /ne slažem se s eutanazijom).
  • Uvježbava se tzv. brainstorming ili u slobodnom prijevodu oluja mozgova.

Slika 2. Oluja mozgova

 S različitim vrstama govora, kao što su prigodni govor, zdravica, nekrolog, pozdravni govor ili uvjeravalački govor učenici se upoznaju u pisanom, zvučnom ili videoobliku.U uvodnom dijelu bavljenja govorom detaljno analiziramo ogledni govor i uočavamo sve elemente govora (način postizanja uvjerljivosti govora, struktura govora, argumentacija, retoričke figure), koristeći se oblikom suradničkog učenja, tj. metodom slagalice.

  1. Naučiti kako pripremiti govor, tj. kako organizirati govornu poruku

U okviru ovog cilja učenici se upoznaju s organizacijom dijelova govora i cjelinama govornog iskaza. Uče tehnike raspoređivanja govorne poruke, usvajaju postupke i vrste argumentacije i dokazivanja u govorništvu, prepoznaju logičke i argumentacijske pogreške, uočavaju važnost elemenata izražajnosti u govoru i poznavanje osnovnih retoričkih figura.

  1. Usvojiti vještine izricanja govora, tj. uvježbati govornu izvedbu

Ovim je ciljem obuhvaćeno:

  • upoznavanje elemenata izvođenja govora,
  • osvješćivanje važnosti govornih vrednota (izgovora, tempa govora, dikcije, jakosti glasa, intonacije i ritma),
  • spoznavanje i uvježbavanje vlastitih govornih izražajnih mogućnosti,
  • služenje govornim bontonom,
  • rad na razbijanju straha i treme od govora,
  • uočavanje i primjenjivanje oblika neverbalne komunikacije (gestovnog i mimičkog govora).

Nakon što se obrade svi sadržaji vezani uz navedene ciljeve, analiziraju se antologijski govori, primjerice I have a dream Martina Luthera kinga, Govor generalima Vlade Gotovca (videosnimke).Analiza se radi tako da se govori odgledaju dva puta. U prvom gledanju koncentriramo se na sadržajnu stranu govora (uočavamo oslovljavanje i apostrofiranje govornika, strukturu govora, određujemo vrstu i stil govora, utvrđujemo čime je postignuta uvjerljivost, kojim se argumentima i stilskim izražajnim sredstvima služi govornik itd.). U drugom gledanju analiziramo izvedbu govora (jačina, brzina, tempo, logičko naglašavanje, uporaba stanki, poklapanje neverbalnih, verbalnih i sadržajnih znakova, angažiranost govornika itd.).Učenicima je posebno zanimljivo i poticajno (uvjere se kako svatko od njih može u velikoj mjeri ovladati govorničkom vještinom) odgledati snimljene govore prethodnih generacija, odnosno njihovih kolega koji su prethodnih godina polazili nastavu govorništva (uz njihovu suglasnost da mogu pokazivati govore).

  1. Razviti umijeće slušanja govora

Posljednjim ciljem obuhvaća se razvijanje koncentracije slušanja govora i primjenjivanje vještine izrade bilježaka i sažetaka. Komunikacijske vještine ne podrazumijevaju samo kulturu govorenja, već i kulturu slušanja. Aktivno slušanje i tolerantno uvažavanje sugovornika također su vještine kojima u suvremenom društvu treba posvetiti više pažnje. S aktivnim slušanjem povezana je i sposobnost aktivnog bilježenja što učenicima može pomoći u njihovom daljnjem školovanju.

Metode i oblici rada

 Govorništvo je predmet koji je u cjelini zamišljen kao zaokret od klasične, tradicionalne nastave. Upravo zbog prirode predmeta, zbog temeljnog cilja – razvoja komunikacijskih vještina, u prvom planu nije pamćenje činjenica, već poticanje učenika kako bi se oni, što je više moguće, oslobodili u govoru i kako bi maksimalno aktivirali svoje sposobnosti izražavanja. Zato se kombiniraju različite nastavne metode kojima se učenike potiče na djelovanje, a prednost je dana suradničkom učenju.

Slika 3.Organiziraju se radionice i drugi oblici skupnoga rada. Učenici su na govorništvo došli – govoriti, na razne načine i u različitim modelima, i na tome se inzistira – temeljni se retorički pojmovi usvajaju u neprekidnoj usmenoj interakciji. Nadalje, velika se pažnja posvećuje individualnom napretku kroz brojne govorničke vježbe kako bi svaki učenik postao svjestan svojih govorničkih potencijala i kako bi svatko shvatio da se govornikom može postati („Poeta nascitur, orator fit!“), kako je to vještina koja se može uvježbavati i savladati.

 Slika 3. Vježba „Barometar stavova“

Način vrjednovanja

U nastavi govorništva se ne primjenjuje klasično ispitivanje usmenim i pisanim provjerama znanja, već učenici svoje zadaće i obveze ispunjavaju kako maksimalnim angažmanom na svakom satu, tako i izradom malih projekata. Uvodi se, dakle, projektna nastava, u sklopu koje u prvom polugodištu učenici izlažu svoje radove vezane uz suvremene govorničke oblike (primjerice, izrađuju ankete, intervjue, intervjue za posao, komentare, reportaže, analiziraju rasprave i diskusije u medijima, analiziraju govor i govornike u određenim televizijskim emisijama, promišljaju nad „žutilom“ u medijima i pokušavaju dokučiti manipulaciju u istima, prosuđuju dobre i loše televizijske i radijske voditelje i komentatore itd). U svemu se trudimo promicati kritičnost i toleranciju. Projekti se vrednuju i to je ocjena za prvo polugodište.U prilogu se nalazi učenički projekt  u kojemu je obrađen jedan od suvremenih govornih oblika – poslovni intervju (razgovor za posao). Radi se o vrsti razgovora koji će svaki učenik jednom u budućnosti morati znati voditi, dakle o nečemu iskoristivom, životnom i primjenjivom. Učenice su svoj projekt odradile tako da su pripremile film s primjerima dobrog i lošeg poslovnog intervjua, analizirale ga i prikazale PowerPoint prezentaciju s detaljnim uputama kako se što bolje pripremiti za intervju. Bitno je i to da su svoj uradak, u kojemu su same glumile poslovni razgovor, dakle bile aktivni sudionici, morale na kraju i usmeno izložiti.

Na kraju drugog polugodišta učenici zaokružuju svoje polaženje satova govorništva tako da održe samostalni govor koji se snima i kasnije analizira. Uočavaju se dobre i loše strane govora te se na kraju njihov govor vrjednuje i na taj način postižu ocjenu na kraju školske godine. Sve ono što su tijekom godine usvojili, iskazuju u svom samostalnom istupu. U svakoj generaciji polaznici biraju i svojeg „najgovornika“.

Zaključak

 Mozak je zaista prekrasna stvar: započinje raditi istog trenutka kad se rodite i ne staje sve do trenutka kad trebate govoriti u javnosti“, ustanovio je Mark Twain i vrlo zorno izrazio strah koji većina ljudi osjeća kad mora javno progovoriti. Mnoga su istraživanja pokazala kako je strah od javnog istupa veći od, primjerice, straha od visine, insekata, bolesti pa čak i od smrti. Mnogi se naši učenici cijelo školovanje moraju boriti s tom vrstom straha koji ih vrlo često onemogućuje i blokira u razvoju njihovih potencijala. Nastava govorništva, iako tek na kraju njihova srednjoškolskog obrazovanja (koja vjerojatno dolazi malo prekasno i zato bi trebalo razmišljati o sličnim predmetima i u osnovnoj školi!), pruža im mogućnost da se oslobode, suoče s problemima javnog govorenja i da te probleme nauče savladati, da razvijaju sigurnost i samopouzdanje i da budu uvjerljivi i kreativni. Upravo zato učenici ovaj predmet prihvaćaju s oduševljenjem (njihova evaluacija uvijek je izrazito pozitivna) doživljavajući ga životnim, praktičnim i primjenjivim, uočavajući neposrednu korisnost i iskoristivnost naučenog u budućnosti. I mi smo zadovoljni jer imamo pozitivni osjećaj kako smo nastavom govorništva, sadržajima koje nudimo i nastavnim metodama kojima postižemo zadane ciljeve, barem dijelom doprinijeli kvalitetnijoj pripremi naših učenika za izazove suvremenog društva.