Primjena računala u nastavi lektire

marina-zeljka

Jedna od stalno prisutnih tema na stručnim vijećima učitelja i nastavnika hrvatskoga jezika ili u međusobnom druženju jest lektira. Koje naslove odabrati za čitanje, na koji način interpretirati djelo, kako ga učiniti zanimljivim, kako motivirati učenike za čitanje i interpretaciju… Pitanja bi mogla zauzeti još nekoliko redaka jer je lektira tema koja učenicima i njihovim roditeljima zadaje najviše muke. A često i učiteljima.

Ključne riječi: odabir knjiga za čitanje, motivacija za čitanje, primjena računala u nastavi, skupni rad i rad u paru, vrjednovanje

Odabir knjiga za lektiru

image Vjerujem da su svi učitelji imuni na isprike tipa „nisam mogao/la pročitati lektiru jer u knjižnici nije bilo niti jedne knjige“. Tu ispriku neće prihvatiti niti jedan učitelj, bez obzira na dostupnost knjiga u školskoj knjižnici jer pri zadavanju knjiga za čitanje većina učitelja pregleda i prebroji knjige u školskoj knjižnici i brižno sastavi godišnji raspored za čitanje po razredima – upravo za takve situacije. Kako školske knjižnice i škole općenito nemaju dovoljno financijskih sredstava za nabavljanje željenih naslova, učitelji se često s knjižničarima dogovaraju o izboru knjiga za čitanje upravo zato da bi bilo dovoljno primjeraka željene knjige, pri čemu prednost imaju obavezne knjige s popisa objavljenog u Nastavnom planu i programu. To, nažalost, za posljedicu ima da se ne mogu kupiti neke druge knjige koje su zanimljivije te vremenski i sadržajno bliže današnjim generacijama učenika.

Koliko god se učitelji već u osnovnoj školi trudili izborom knjiga za lektiru odabrati vrijedna djela iz hrvatske i svjetske književnosti, nepobitna je činjenica da je većina njih današnjim učenicima nezanimljiva ili dosadna. Čak i uz izvrsnu motivaciju, rijetko koji će učenik uživati u djelima koja obiluju dugim opisima, zastarjelim riječima, tuđicama ili zamornim razgovorima. Pridodamo li tome i zadatke uz čitanje, nije ni čudno da lektira uglavnom izaziva otpore. Valja uzeti u obzir i da današnje generacije primaju informacije na drugačiji način. Njihov je svijet prepun informacija, ali većinu njih pročitaju vrlo površno, a informacije su kratke i trenutačne. Zatrebaju li neki podatak, pronaći će ga za nekoliko sekundi. Vrijeme koje treba uložiti u čitanje knjige znači manje vremena za virtualna druženja, igranje računalnih igrica, gledanje televizije ili slušanje glazbe. Jer, čitati se ne može uz obavljanje nekih drugih radnji. Pročitano treba zamisliti, doživjeti, preraditi, čitanje nas treba obogatiti i pružiti nam užitak.image

Zašto učenici čitaju knjige od kojih se prosječnom učitelju diže kosa na glavi? Mislim da ih treba pustiti da ih čitaju jer je bit u čitanju – kad zavole čitanje, može ih se usmjeriti i u odabir umjetnički vrijednih knjiga. Ismijemo li ih ili prozovemo zbog toga što čitaju, zauvijek ćemo ih izgubiti.

Koju vrstu zadataka pripremiti za samostalno čitanje?

 

Kad smo konačno utvrdili koje ćemo knjige čitati tijekom godine, valja za svaku od njih pažljivo pripremiti zadatke uz čitanje. Osobno nikad nisam zadavala vođenje dnevnika čitanja, već sam pripremala zadatke uz svako djelo i to usmjerenog tipa. Naravno da se na taj način učenika usmjerava na određene trenutke u djelu, ali danas je, više nego ikad, upravo to potrebno jer učenici moraju naučiti odvajati važne informacije od nevažnih, znati objasniti njihovu važnost, smjestiti ih u zadani kontekst i primjenjivati u drugim područjima svoga rada. Inače će sve informacije biti jednako važne i nijednu neće upamtiti.

Druga važna stvar je da plan i program rada u osnovnoj školi obuhvaća više gradiva jezika, a manje književnosti, dok je u srednjoj školi obratno. Nije li to nelogično? Kad osnovci krenu u srednju školu, moraju vladati gradivom jezika, ali isto tako biti spremni na interpretaciju književnih djela. Satovi lektire pripremaju ih upravo na takav rad jer se učenici, uz čitanje i rješavanje zadataka, pripremaju za usmenu interpretaciju na satu i iznošenje vlastitog mišljenja i zaključaka.

Motivacija za čitanje

 

Motivacija za čitanje vjerojatno je najteži dio u interpretaciji lektire. Lako je kad se teme nadovezuju, primjerice na nastavu iz povijesti („Sadako hoće živjeti“ ili „Dnevnik Ane Frank“) ili prirode („Slavonska šuma“, „Eko Eko“). Što učiniti kad treba pročitati Šenoine „Povjestice“, „Šaljive narodne priče“, „Alkara“ ili „Brezu“? U motivaciji vrijedi pravilo: što kreativniji i snalažljiviji učitelj – bolja motivacija. Ponekad ćemo posegnuti za pričama i legendama iz našega kraja ili aktualizirati temu, drugi put pričati anegdote i viceve, pustiti snimku Sinjske alke ili odgledati nekoliko epizoda omiljene sapunice naših učenika kako bismo im na taj način približili temu ili zaplet. Da, motivacija ponekad iziskuje dramatične korake.

A možemo učiniti i sljedeće: dva mjeseca čitati lektiru na satu i ne zadavati ništa za čitanje kod kuće. Kako? Zašto? Može li se i smije i tako? Može, a korist može biti višestruka.

Jedan primjer motivacije za čitanje

 

imagePrije početka školske godine kolegica i ja (kolegica radi u jednom šestom razredu u mojoj školi te u još jednom razredu u drugoj školi, a ja u dva šesta) dogovarale smo popis lektire i raspored po mjesecima. Kako izvrsno surađujemo sa školskom knjižničarkom, u raspored smo uključile i nju. Plan je bio da se odmah početkom školske godine na satu lektire pročita „Bajka o vratima“ Danijela Dragojevića, što zbog značenja riječi vrata, što zbog pogodne dužine za čitanje. Učenici su tako pročitanu priču izvrsno prihvatili, zajednički smo interpretirali djelo, a uslijedilo je i pismeno izražavanje (pisanje vlastite bajke). Na našu izjavu da im nećemo zadati niti jednu knjigu za čitanje do sljedećeg sata lektire početkom listopada, učenici su se našli u čudu. Neki su odmah upitali bi li oni ipak mogli nešto čitati pa su upućeni na primjerene naslove, uz napomenu da će se dodatno vrjednovati svaka knjiga pročitana mimo zadanih za lektiru (na taj način mogu čitati i one „zanimljivije“ knjige kojih je u našoj knjižnici premali broj da ih zadamo za redovitu lektiru).

Početkom listopada Kozarčevu „Slavonsku šumu“ na satu je čitala školska knjižničarka te s njima napravila i interpretaciju. Priča je aktualizirana jer našu školu okružuju tri veće drvne industrije i stara hrastova šuma, neuobičajena za ovaj kraj. Sad su se javili i drugi učenici s pitanjem kad će konačno čitati nešto sami, a oni prvi počeli su donositi sažetke knjiga koje su pročitali. Nakon zadavanja prve knjige za čitanje, svi su pojurili u knjižnicu posuditi je čime smo odradile pola posla.

Drugi dio motivacije bio je praktične prirode. Kako nastavu održavamo u jezičnome kabinetu koji je opremljen umreženim računalima s pristupom internetu, najavile smo da će se dio interpretacije odvijati na računalima i da je zato vrlo važno da svi pročitaju djelo. I zaista, u tri razreda knjigu nisu pročitala 3 učenika, a pročitali su je i učenici koji se školuju po smanjenom programu. Odabrane knjige za čitanje bile su „Eko Eko“ Hrvoja Hitreca u 6. a, „Sretni princ“ Oscara Wildea u 6. b te „Povjestice“ Augusta Šenoe u 6. c razredu. Zašto upravo te? Bilo nam je važno da budu podjednake duljine, ne preteške za razumijevanje i da učenici „Povjesticama“ pristupe kao i svakoj drugoj knjizi.

Način obrade

 

August Šenoa „Povjestice“ i Oscar Wilde „Sretni princ“

U odabiru povjestica za čitanje rukovodile smo se mišlju da treba odabrati one koje su zanimljive, koje će učenici razumjeti i da jedna bude povijesne tematike. Odlučile smo se za „Postolara i vraga“, „Kamene svatove“ i „Šljivare“.

Kvizovi:

I iz Wildeove knjige odabrale smo tri priče: „Sretni princ“, „Slavuj i ruža“ i „Sebični div“.

Kvizovi:

Uz svaku priču, tj. povjesticu pripremljena su po tri zadatka uz samostalno čitanje, dvije grupe zadataka za rad na računalima izrađene u programu Hot Potatoes te zadaci za skupni rad i rad u paru na nastavnom listiću. image

Hrvoje Hitrec „Eko Eko“

Uz knjigu „Eko Eko“ učenici su uz čitanje knjige dobili zadatke na nastavnom listiću pri čemu smo koristile materijale u vježbenicama za književnost koje su izradili autori jedne čitanke, a grafički su vrlo atraktivni. Zadaci su obuhvaćali pisanje pisma glavnom liku, uspoređivanje sebe i svojih osobina s osobinama glavnoga lika, određivanje mjesta, vremena i osobina lika, uspoređivanje događaja iz knjige sa stvarnim događajima… Svaki je učenik dobio drugačije zadatke, prema svojim mogućnostima. Pripremljene su opet dvije grupe zadataka za rad na računalima i zadaci za skupni rad.

Kvizovi:image

                  

Tijek sata


Motivacija

Kako naši učenici obožavaju raditi na računalima, najbolja motivacija na početku sata bila je „sjednite za računala“ (motivacija za „Eko Eko“ bilo je crtanje zadanog lika). Svaki smo sat započeli križaljkom u programu Hot Potatoes [Ž4] u kojoj su učenici morali odgonetnuti pojmove iz književnosti. Time smo ponovili i utvrdili pojedine pojmove koje koristimo na satovima književnosti i naučili novi pojam povjestica.

image

Analiza

Učenici su podijeljeni u tri skupine po šest učenika, a zatim su se podijelili u parove. Svaki par je dobio zadatke za jednu priču/povjesticu, odnosno određeni dio iz Eka Eka. Za interpretaciju su pripremljeni zadaci na nastavnim listićima i na računalu. Sve grupe, odnosno parovi rješavaju iste vrste zadataka.

A) Svaka skupina rješava prvi dio zadataka na računalu. Odmah dobivaju povratne informacije o postotku riješenosti te ih zapisuju na papir (ili to radi učiteljica).

image

B) Slijede zadaci na nastavnim listićima uz pojedino djelo. Svaki par rješava svoje zadatke s listića. U većini zadataka učenici moraju dobro poznavati djelo i pojedine podatke potražiti u knjizi. Ovaj dio sata je vrlo dinamičan jer iziskuje dobru suradnju među učenicima. Pitanja su formulirana na taj način da i slabiji učenici, ako se nađu u paru, mogu potražiti odgovor u knjizi. Na kraju čitava skupina raspravlja o zadacima i dogovara se oko iznošenja odgovora drugim učenicima.

 

C) Kada završe ovaj dio zadatka, učenici ponovno sjedaju za računala i rješavaju drugu skupinu Hot Potatoes zadataka. Opet dobivaju povratnu informaciju o postotku riješenosti koju zapisuju na papir.

Ukoliko su neke grupe završile rad na svojim zadacima ranije, mogu na računalu pogledati i riješiti zadatke ostalih skupina (što vole raditi i obavijestiti cijeli razred o postotku riješenosti).
Slijedi izvješće pojedinih skupina o njihovim zadacima. Pomoću projektora prikažemo sve zadatke tako da se i ostali učenici mogu uključiti u raspravu. Predstavnik pojedine skupine izvještava o zadacima i radu pojedine skupine.

Sinteza

Svi učenici u razredu sudjeluju u sintezi: vrsta djela, likovi, usustavljivanje spoznaja o pojedinoj književnoj vrsti itd. Plan ploče zapisuju u bilježnicu za lektiru koju potom možemo pregledati.

Način ocjenjivanja

Za svaki par učenika zabilježeni su postoci riješenosti svakog zadatka na računalu, pregledamo i ocijenimo zadatke na nastavnim listićima te bilježnicu iz lektire (zadatke koje su rješavali kod kuće i ono što su pisali tijekom sata) i iz svega izvodimo konačnu ocjenu kojom je većina učenika zadovoljna jer je dokaz da svatko može dobiti dobru ocjenu ukoliko se malo potrudi i pročita zadano djelo.

Zaključak

Nakon dva mjeseca provođenja ovakvog načina interpretacije lektire, možemo ustvrditi da smo vrlo zadovoljne. Ovakav način rada odgovara svim učenicima, svi sudjeluju u radu na satu i iznose svoja mišljenja, dokazuju, raspravljaju, razvija se suradnja i odgovornost za svoj dio posla, utječe se i na dugotrajnije pamćenje jer učenici jedni drugima izlažu svoje misli. Učenici mogu koristiti svoje bilješke uz pročitano djelo, knjigu i dodatna sredstva (rječnici, čitanka) čime ih se želi potaknuti na bilježenje svega što smatraju važnim (uz obavezne zadatke). Zadaci na računalu vizualno su im privlačni, a povratna je informacija trenutačna i dodatno ih motivira za nastavak rada. Napominjemo da se i zadaci koji su pripremljeni na nastavnome listiću mogu riješiti na računalu, ali smo se odlučile za uobičajeni oblik (pisanje na papir) kako bi svaki član nešto pisao, pazio na rukopis i pravopis. Jedino na što nismo obratile pažnju su različiti prijevodi knjige „Sretni princ“ pa su neki zadaci na računalu zbunili učenike navođenjem riječi kojih nije bilo u njihovim knjigama – napomena za ubuduće.

Kako nam je krenulo, već imamo ideje i za drugu trilogiju, ali ovaj put u nešto zahtjevnijem obliku, korištenjem IKT-a.