Praćenje i ocjenjivanje učenika – način ili načini?

robert-vesna

SAŽETAK

Praćenje rada i ocjenjivanje učenika složen je problem vezan uz poučavanje. Nastavniku se nude mnogi izvori iz kojih crpi ideje i materiju za poučavanje, obradu, uvježbavanje, ponavljanje i usustavljivanje gradiva. Pravilnikom o načinu praćenja i ocjenjivanja učenika propisan je minimalan broj ocjena po elementima ocjenjivanja koje učenik mora imati, ali je nastavnik u praćenju rada učenika i ocjenjivanju prepušten sam sebi.

U ovom radu navedena su neka pitanja i nedoumice koje si nastavnik matematike često postavlja tijekom nastavnog procesa.

Ključne riječi: poučavanje, provjeravanje, praćenje, ocjenjivanje, vrjednovanje.

 

Postoje brojni udžbenici, zbirke zadataka i metodički priručnici koji ukazuju na različite pristupe obradi, uvježbavanju, ponavljanju i usustavljivanju gradiva. Vrlo detaljno objašnjavaju potreban teorijski dio materije za određenu nastavnu cjelinu/jedinicu i nude brojne zadatke s rješenjima. Razna pedagoška literatura nudi potrebna znanja metodike nastave sa svim prednostima i nedostacima određenih oblika rada. Korisni su i matematički časopisi i seminari na kojima se mogu pronaći i dobri „primjeri iz prakse“. Nastavnici zasigurno izdvajaju podosta vremena kako bi njihovi nastavni satovi bili sustavno pripremljeni, kreativni, zanimljivi i motivirajući za učenike.

Jedna od povratnih informacija kvalitete njihovog rada i odnosa s učenicima je ocjena. S obzirom na egzaktnost matematike kao znanosti, logično bi bilo da je ocjenjivanje jednostavno, objektivno i realno. Ili kako ponekad kažu kolege koji predaju druge predmete „Lako je vama kad možete sve bodovati“. Često se ocjena iz matematike uspoređuje s ocjenama drugih predmeta uz zaključak da je normalno da su ocjene niže s obzirom da je matematika teška. Nije nam loše, zar ne? Lako nam je ocjenjivati, a ocjene su niže od onih kojima je teže. Možda bi to na neki način bila istina kad bi se ocjenjivanje svodilo na pismene provjere znanja i kad Pravilnik o načinu praćenja i ocjenjivanja učenika ne bi bio unificiran za sve nastavne predmete. Nastavnik je u praćenju rada i ocjenjivanju učenika prepušten sam sebi. Povremeno se na nekom od seminara iz matematike potkrade ta tema, no nastavnik se uglavnom orijentira prema vlastitoj percepciji tog problema.

Je li način praćenja rada učenika jednoznačan, a samim tim i ocjenjivanje objektivno?

Umjesto ovog važnog pitanja možemo postaviti mnoga koja će nas navesti na podrobnije razmišljanje o problemu:

  • Jesmo li sigurni da naše ocjenjivanje nije subjektivno?
  • Koje ocjene bi naši učenici imali kod drugog nastavnika?
  • Dajem li kao nastavnik previše, a tražim premalo? Možda obrnuto? Ili optimalno?
  • Zapisujem li ocjene na pravom mjestu?
  • Vodim li na pravi način ostale bilješke u praćenju rada učenika?
  • S kim bih se mogao/la o svemu tome posavjetovati? Možda je to problem koji moram sam/a riješiti? Radim li uopće kako treba taj dio svog posla?

Netko će odgovoriti kako ne vidi problem. Imamo Pravilnik o načinu praćenja i ocjenjivanja učenika i tamo sve uredno piše. Nastavnik mora biti jako umješan kako bi ostvario traženi broj ocjena po elementu ocjenjivanja u polugodištu uz tridesetak učenika različitog znanja i interesa te preopterećeni nastavni program. Kad i postigne taj broj ocjena, nije baš jednoznačno definirano kako zabilježiti praćeno i ocijenjeno u imenik.

Ukoliko svaki nastavnik na svoj način prati i ocjenjuje učenika, ima svoje kriterije ocjenjivanja, način bilježenja, uvjete i termine ispravljanja, pisanja pismenih ispita i usmene provjere, mogu li se ocjene učenika uspoređivati?

Navest ćemo neke dileme s kojima se nastavnik susreće tijekom rada, bez ambicije da na njih odgovorimo. Pitanja su grupirana po temama.

Elementi ocjenjivanja i praćenje rada:

  1. Koji je optimalni broj elemenata ocjenjivanja s obzirom na broj ocjena koje svaki učenik mora imati na kraju obrazovnog razdoblja?
  2. Mogu li se elementi ocjenjivanja unificirati? Ili preciznije – zbog čega elementi ocjenjivana nisu propisani za svaki pojedini predmet?
  3. U imeniku je navedeno da elementi ocjenjivanja … proizlaze iz … Znači li to da se navodi način ocjenjivanja, primjerice – pismeni, usmeni, aktivnost i DZ ili je prikladnije imenovati ih kao usvojenost nastavnih sadržaja, primjena, samostalan rad?
  4. Moraju li svi učenici jednog razreda imati isti broj elemenata ocjenjivanja ili se može dodati element ocjenjivanja Ispravak za učenike kojima je to potrebno?
  5. Jesu li obavezne opisne karakteristike rada učenika? Piše li se kraj takvog opisa datum? Koliko često treba opisno pratiti učenika? Opis treba biti poticajan i pozitivan. Kako navesti ukoliko je nešto negativno?
  6. Što sve i kada treba zapisivati u rubriku bilješke učenika?

Pismene provjere:

  1. U Pravilniku o načinu praćenja i ocjenjivanja učenika jasno je naveden broj pismenih provjera znanja za određen broj sati tjedno. Može li nastavnik povećati broj pismenih provjera u dogovoru s učenicima da bi učenici pisanjem manjih dijelova gradiva postigli bolje rezultate?
  2. Ima li u pisanju pismenih provjera prednost predmet koji ima obavezne pismene ispite?
  3. Koji je optimalni broj zadataka u pismenoj provjeri?
  4. Koliko je optimalno trajanje pismenog ispita?
  5. Treba li pisati dvosatne školske zadaće?
  6. Koji je postotak riješenosti potreban za određenu ocjenu?
  7. Kad učenici koji nisu bili prisutni na redovnom ispitu pišu naknadni ispit? Ukoliko je to na redovnom satu, što za to vrijeme rade ostali učenici?
  8. Kako bodovati pogrešno prepisan, a točno riješen zadatak?
  9. Treba li pri ocjenjivanju koristiti metodu „slijedi grešku“ pri kojoj je, primjerice, nakon greške u računanju dalje rješavanje zadatka točno?
  10. Treba li pismene ispite pisati u zadaćnice ili na papir s tiskanim zadacima? Ako se piše na papiru, kako arhivirati ispite?
  11. Smije li se u rubriku imenika upisati ocjena dobivena kao prosječna ocjena kratkih provjera znanja u dogovoru s učenicima?

Ispravci:

  1. Mogu li učenici negativnu ocjenu iz pismenog ispita ispraviti usmenim odgovaranjem?
  2. Može li se negativna ocjena ispraviti redovnom ocjenom iz područja koje se nadovezuje na negativno ocijenjen dio gradiva?
  3. Koja je najveća ocjena na ispravku? Koja je preporučena težina zadataka za tu ocjenu?
  4. Koliko puta učenici mogu ispravljati negativnu ocjenu?
  5. Mogu li učenici negativnu ocjenu ispravljati pismeno za vrijeme redovne nastave? Što za to vrijeme rade ostali učenici? Na koji način učenik nadoknađuje gradivo koje se za to vrijeme obrađuje ili uvježbava?
  6. Može li učenik ispravljati negativnu ocjenu izvan redovne nastave? Moraju li ostali učenici tog razreda tada biti na ispravku?
  7. Mora li se učeniku omogućiti ispravljanje svaki put kad se javi za ispravljanje?
  8. U koju rubriku, odnosno pod koji element ocjenjivanja upisati ocjenu iz ispravka? Kako odvojiti tu ocjenu od postojećih ocjena ako se ispravljanje odvija, primjerice, u istom mjesecu kad i ispit koji ispravlja?
  9. Ukoliko učenik ispravkom ne ispravi negativnu ocjenu, treba li novu jedinicu zapisati u rubriku?
  10. Kako evidentirati da je učenik ispravio/nije ispravio negativnu ocjenu s polugodišta?
  11. Može li učenik ispravljati i popravljati pozitivnu ocjenu? U kojem terminu? Gdje upisati tu ocjenu?

Usmene provjere:

  1. Na koji način provoditi usmeno provjeravanje? Je li usmeno provjeravanje rješavanje zadataka pred pločom? Koliko traje usmeno provjeravanje?
  2. Može li ocjena iz kratke provjere znanja zamijeniti ocjenu iz usmenog ispitivanja?
  3. Kako ocijeniti usmeno ispitivanje? Koja su znanja potrebna za određenu ocjenu iz klasičnog usmenog ispitivanja?
  4. Kako u rubrici Praćenje učenika zabilježiti usmeno ispitivanje? Je li dovoljno napisati datum i ocjenu ili je potrebno navesti cjelinu, odnosno pitanja i ocjenu za svako pojedino pitanje?
  5. Može li nastavnik usmeno provjeravanje ocijeniti s više ocjena? Ili usmeno ispitivanje u više navrata ocijeniti jednom ocjenom?

Domaće zadaće

  1. Na koji način ocijeniti domaću zadaću?
  2. Kako evidentirati da učenik nema zadaću?
  3. Kako riješiti „problem“ kada učenik ne piše zadaću?
  4. Na koji način provjeriti originalnost zadaće? Ili utvrditi da je prepisana?
  5. Koji je optimalan broj zadataka za domaću zadaću?

Zaključivanje ocjena:

  1. Trebaju li ocjene iz svih nastavnih cjelina biti pozitivne da bi zaključna ocjena bila pozitivna?
  2. Može li nastavnik zaključiti negativnu ocjenu ukoliko učenik uz većinu negativnih ocjena iz pismenih i usmenih provjera ima nekoliko „boljih“ ocjena iz timskih radova ili projekata?

Popravni ispiti:

  1. Odgovara li učenik na popravnom ispitu gradivo cijele godine?
  2. Može li učenik biti upućen na popravni ispit iz nekoliko nastavnih cjelina?
  3. Može li učenik na popravnom ispitu odgovarati gradivo prvog polugodišta?
  4. Učenik je upućen na popravni ispit najčešće zbog toga što nije uspio tijekom nastavne godine ispraviti negativne ocjene iz pismenih ispita. Ukoliko na redovnom satu ocjenu iz pismenog ispita ne može ispraviti usmenim provjeravanjem, kako to da je može ispraviti na popravnom ispitu? Ako negativnu ocjenu iz pismenog ispita može ispraviti usmenim provjeravanjem, kako to da ide na popravni ispit?
  5. Mora li na popravnom ispitu sustručnjak biti profesor iz matematike?

Zaključak

Praćenje rada i ocjenjivanje učenika vrlo je kompleksan problem vezan uz poučavanje. Nastavni proces se ne može i ne smije unificirati, već treba težiti izražavanju kreativnosti nastavnika i učenika. Kako ne postoje konkretne, nedvosmislene i jasne upute koji je najbolji način praćenja i ocjenjivanja učenika, nastavnik se snalazi i radi na način koji smatra da je najbolji. Pravilnik o načinu praćenja i ocjenjivanja uglavnom propisuje obveze i ograničenja. Provedba ovisi o isključivo o nastavniku.

Školski nadzornik (savjetnik) može i kod vrlo pedantnog nastavnika naći brojne nelogičnosti i nedostatke u praćenju i ocjenjivanju. To se ne bi događalo kad bi svaki nastavnik bio precizno upućen kako na pravilan način treba pratiti i ocjenjivati rad učenika.

Pitanja koja su gore navedena tada bi imala odgovor.
Želite li nam poslati vaše odgovore ili nadopuniti pitanja, slobodno nam javite na robert.gortan@skole.hr ili vvilic08@gmail.com.
Unaprijed se zahvaljujemo!

Rad je originalno objavljen u Zborniku radova sa 6. stručno –metodičkog skupa. Zahvaljujemo HMD-Istra na dozvoli za objavljivanje.

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.