Hrvatski virtualno-stvarni turizam

ratko 

Oni koji me duže poznaju, znaju da sam na neki način fasciniran Photosynthom još otkad sam ga prvi put vidio: ne samo da je zgodan, nego je i jedan od proizvoda za koje stvarno vjerujem da potpadaju u kategoriju inventivnosti.

photosynth Photosynth je danas javni servis – barem u svojem izvornom obliku. Priličan broj ljudi ga koristi, a nije za odmet znati da Photosynthov tim obožava Hrvatsku i rado demonstrira mogućnosti alata na synthovima kao što je Primošten. U zadnje vrijeme sam svjedok cijelog niza primjene tehnologije (neke od njih ne mogu opisati, ali neke su prirodne, kao što je integracija s Bingom).

Mali hint jednog od pravaca razvoja Photosyntha je novi istraživački rad GRAIL (Graphics and Imaging Lab) University of Washington (ekipa koja je napravila i temelje tehnologije koje koristi i licencira Photosynth) je novi algoritam koji vam omogućuje ne samo povezivanje i kreiranje individualnih fotografija jednog objekta, nego sasvim samostalnu uporabu i kreiranje cijelih grupa objekata – čitaj gradova. Rad je uistinu fascinantan i jedan od “demoa” je stranica pod nazivom “Building a Rome in a Day” – koristeći isključivo Flickr servis, izgradili su niz objekata po Rimu – na primjer, Colosseum, koji se sastoji od 2.106 slika koje su generirale 819K karakterističnih točaka.

No, pravo iznenađenje je pri kraju teksta jer je unutar tog članka izgrađen i Dubrovnik. I to čak iz 58.000 slika koje su generirale oko 3.5 milijuna karakterističnih točaka. Cijeli proces (re) konstrukcije trajao je tek 17 sati – i pred nama je model od karakterističnih točaka. Zamislite samo još dodatak u kojem se generira i stvarna, analizirana tekstura koja u potpunosti potom dočarava sliku.

Dakle, da pojasnim: sve je izgrađeno iz slika koje su korisnici pojedinačno postavili na Flickr. Mali trokutići na slici daju poziciju kamere koja je učinila sliku. Program je sam pronašao slike, uzeo ih u model, obradio i generirao grad. Bez ikakve ljudske intervencije. Više slika znači i više detalja. Jača računala znače također više detalja. Zamislite samo – granice primjene su nevjerojatne.

Na primjer, mogli bismo tako virtualizirati i digitalizirati sve ljepote koje imamo – jednostavno zamolimo građane da nam daju pravo uporabe slika clip_image001. Jednostavno bismo kreirali virtualne prostore Arene, Dioklecijanove palače, Poljuda, senjske tvrđave ili čega već. S druge strane, programi će biti dovoljno pametni da rade “update” konstrukcije tako da mogu pravovremeno zamijeniti promjenu – zatvorio se Konzum, otvorio se Kerum. Model to jednostavno može zamijeniti. U primjenu možemo krenuti već sada koristeći osnovni Photosynth te iskoristiti te syntove za promociju. Ili jednostavnije: zašto iznajmljivači vila ne iskoriste tehnologiju kako bi jednostavno i jeftino omogućili virtualni pregled i šetnju interijerom i eksterijerom… A kad dodamo na to još i Deep Zoom….

Primjena? Edukacija, turizam… Zamislite da možete na ovaj način prošetati svugdje a da trud stvaranja zapravo prebacimo na “crowdsourcing” – long tail model koji malo košta a puno donosi…

Članak je originalno objavljen u blogu Ratka Mutavdžića, Potraga za nepoznatim. Možete ga pročitati ovdje.