Uvod u E – learning – 1. Dio

snjezanaB

Posljednjih nekoliko godina broj literature (u tiskanom i digitalnom obliku) kao i primjeri dobre prakse iz područja e-learninga i u svijetu i kod nas intenzivno rastu pa ako u Bing tražilicu upišemo pojam e-learning, za rezultat ćemo dobiti oko 313 000 000 adresa mrežnih stranica (preuzeto 20. kolovoza 2009.). Područje e-learninga je veoma široko pa ćemo tako u različitim izvorima pronaći podatke i informacije iz područja uvođenja e-learninga u određeni kontekst, o izradi objekata učenja, promjenama u procesu učenja i poučavanja, o načinu korištenja brojnih informacijsko-komunikacijskih i e-learning tehnologija, o standardima kvalitete za njegovo izvođenje, kao i o zakonima koji štite autorska prava. Prethodni popis nije konačan, ali je sasvim dovoljan za donošenje zaključka o e-learingu kao kompleksnom području.

Mnogi autori e-learning definiraju na različite načine, ovisno o kontekstu u kojem djeluju. Jedna od najčešće korištenih definicija glasi: „E-learning je učenje uz pomoć informacijsko – komunikacijske i e-learning tehnologije“. Umjesto termina e-learning često se koristi termin e-učenje ili elektroničko učenje. Uvođenje nove tehnologije u proces učenja i poučavanja moguće je na više načina, a ako e-learning promatramo kao kontinuum, razlikujemo:

  1. Nastavu u kojoj se informacijsko – komunikacijska tehnologija koristi kao nadopuna klasičnoj nastavi (npr. multimedijski CD-ROM-ovi, mrežne stranice s obrazovnim materijalima, e-pošta, programi za provjeru znanja).
  2. Nastavu u kojoj kombiniramo klasični oblik nastave (u kojoj možemo koristiti IKT) s potpunim online oblikom nastave. Ovaj oblik nastave zovemo hibridni (engl. blended learning, hybrid learning, mixed mode learning), a pri njegovom se izvođenju najčešće koristi sustav za udaljeno učenje (engl. LMS (Learning Management Systems) i videokonferencija. LMS sadrži: modul za praćenje učenika, modul za administriranje, modul za upravljanje sadržajem i modul za suradnju.
  3. Nastavu koja se odvija potpuno online (engl. online learning) i u kojoj nema fizičkog tzv. f2f kontakta.

Navedeni oblici korištenja nove tehnologije u obrazovnom procesu zahtijevaju određena znanja u tehničkom, pedagoškom i organizacijskom smislu. Posebnu pažnju potrebno je posvetiti izradi digitalnih nastavnih materijala za izvođenje potpune online nastave. Izrada digitalnih nastavnih materijala ili objekata učenja (engl. learning object) i proces dizajniranja online nastave zahtijeva od učitelja dobro poznavanje instrukcijskog dizajna, odnosno procesa dizajniranja online nastave koji ukazuje na pedagoška i didaktička pravila.

Obrazovni kontekst se sastoji od nekoliko elemenata između kojih se odvija komunikacija: nastavnika, učenika i nastavnog sadržaja. Nova tehnologija omogućuje potpuno drugačiji način komunikacije te neovisnost o vremenu i prostoru, suradnju izvan učionice, učenicima istraživanje na jednostavniji i zanimljiviji način, ali što je još važnije – i samostalnu objavu rezultata njihovih istraživanja. Informacije koje postaju podaci ponovno se velikom brzinom pretvaraju u informacije.

Nedvojbena je činjenica da e-obrazovanje ima mnoge prednosti u odnosu na klasični način obrazovanja kao i da je potrebno uložiti određeni napor u promjenu ili adaptiranje ranijih načina učenja i poučavanja. Tehnologija je nastavniku samo pomoć u radu s učenicima. S obzirom na brz razvoj e-learning tehnologija i njihovu primjenu, možemo izdvojiti tri generacije e-learninga s karakteristikama prikazanim u Tablici 1.

E-learning 1.0

E-learning 1.3

E-learning 2.0

Glavni elementi

LMS, online tečajevi

Sadržaj, LCMS (engl. Learning Content Management System), brzi autorski alati

Wiki, društveno umrežavanje, blogovi, …

Vlasništvo

Jednosmjerno (odozgo)

Kolaborativno (odozgo)

Učenik određuje tijek rada, učenje na istoj razini (peer learning), zajednice učenja (odozdo)

Vrijeme izrade

Dugo

Brzo

Nema

Veličina sadržaja

60 minuta

15 minuta

1 minuta

Vrijeme pristupa

U određenom vremenskom razdoblju

Prije početka rada

Po potrebi

Sastanak

Razred

U radnom vremenu

Vršnjaci, eksperti

Isporuka

Odjednom

U više dijelova

Po potrebi

Pristup sadržaju

LMS

e-pošta, internet

Search, RSS feed

Pokretanje

Uz pomoć ID-a

Učenik

Korisnik

Kreator sadržaja

Institucija

Organizacija

Korisnik

Uloga nastavnika

U centru

U centru, lagani pomak centra na učenika

Kritički osvrt, poticatelj i pomagač

Tablica 1. Generacije e-learninga
(Izvor: modificirano prema Tony Karrer: Understanding E-Learning 2.0 )

Sve tri generacije e-learninga u praksi nailaze na samostalnu primjenu, a mogu se i nadopunjavati ovisno o potrebama obrazovnog konteksta. Prva generacija e-learninga podrazumijeva korištenje online tečajeva čiji je nastavni sadržaj izrađen prije početka rada i u čijem stvaranju učenik ne sudjeluje. Ovakav način rada je najčešće vrlo sličan klasičnom obliku učenja i poučavanja, a prednost se u odnosu na klasično poučavanje očituje u komunikaciji koja se može odvijati sinkrono (istovremeno) i asinkrono (u različito vrijeme) između nastavnika i učenika te učenika međusobno. Izrada kvalitetnog online sadržaja je složen timski posao pa su ga do sada najčešće obavljale određene institucije. Zbog potrebe brže isporuke javila se potreba isporuke nastavnog materijala u dijelovima i to pomoću e-pošte ili mrežnih stranica (otvorenog ili zatvorenog tipa). Nastavne materijale izrađuju nastavnici što znači da ni u ovoj generaciji e-learninga učenik nije postavljen u centar učenja i poučavanja. Prednost druge generacije e-learninga je brza isporuka nastavnog materijala u dijelovima pri čemu se mogu koristiti i virtualni sastanci.

Jedan od ciljeva e-learninga je postavljanje učenika u centar učenja i poučavanja uz pomoć IKT-a i e-learning tehnologija. Korištenjem web 2.0 tehnologija omogućen je veliki napredak u realizaciji zadanog cilja. Omogućena je suradnja (dijeljenje ideja, stvaranje znanja), stvaranje virtualnih zajednica, lakoća izrade i isporuke nastavnog materijala u čijoj izradi po prvi put sudjeluje učenik. Ove prednosti karakteriziraju treću generaciju e-learninga od koje se najviše očekuje jer društveni softver, uz određene pedagoške i didaktičke primjene, omogućuje postizanje 95% uspješnosti u učenju (vidljivo iz Tablice 2).

TEHNIKE UČENJA

USPJEŠNOST

ono što pročitamo

10%

ono što čujemo

20%

ono što vidimo

30%

ono što vidimo, pročitamo i čujemo

50%

diskusija

70%

ono što primijenimo

80%

ono što druge učimo

95%

Tablica 2. Postizanje uspješnosti u učenju
(Izvor: prema William Glasser quotes, educational psychlogist)

Primjena e-learninga 2.0 je u začecima. Neki autori smatraju da će se razviti samo kao nadopuna ranijim generacijama e-learninga te zasad možemo samo govoriti o njegovom uistinu velikom potencijalu.

U izvješću projekta HELIOS (Yearly Report 2007) „E-learning za inovacije“, podržanog od strane Europske komisije, ističu se sljedeći potencijali e-learninga 2.0:

  • neograničene mogućnosti za stvaranje, uređivanje, objavu, dijeljenje, suradničko komentiranje multimedijalnog sadržaja uz pomoć interneta,
  • ulaganje znatno manjeg napora za stvaranje e-learning rješenja koji se temelji na web 2.0 tehnologijama,
  • otklanjanje „hijerarhijskog načina učenja“, postavljanje učenika u centar,
  • usvajanje nove paradigme učenja i poučavanja zvane konektivizam u kojoj proces učenja postaje „stvaranje mreže“.

slika 1_Sbabic U Hrvatskoj i u svijetu postoji veliki broj primjera dobre prakse uvođenja novih tehnologija u obrazovni proces. S druge pak strane, rezultati brojnih istraživanja ukazuju na probleme (npr. tehnološke, pedagoške, organizacijske prirode) s kojima se susreću nastavnici pri uvođenju IKT-a i e-learning tehnologija u nastavu što rezultira još nedovoljnim korištenjem e-learninga u nastavnoj praksi. Kao pomoć nastavnicima u uvođenju e-learninga u nastavnu praksu (između mnogobrojnih tečaja koji se nude na tržištu) izvodi se i online radionica Uvod u e-learning u sklopu programa „Suradnici u učenju“. U radionici polaznici koriste različite web 2.0 tehnologije (Slika 1.) opisane u članku Online radionica „Uvod u e-learning“ u Pogledu br. 6.

Zaključak: U ovom je članku ukratko prikazan razvoj i prednosti e-learninga, načini njegovog korištenja te problemi s kojima se nastavnik susreće pri uvođenju e-learninga u nastavu.

U radionici „Uvod u e-learning“ mogu sudjelovati svi nastavni djelatnici ukoliko posjeduju računalo, priključak na internet, naglavne slušalice i mikrofon pri čemu se od sudionika radionice očekuje aktivan rad.

I za kraj: ukoliko još niste započeli s korištenjem novih e-learning tehnologija, za početak stvorite svoj Live ID i prijavite se u radionicu.