Priča druga. O pčelama, lijenosti i kvalitetnoj organizaciji života.

srecko

(Uvod u MS Producer za PowerPoint)

Kad je Bog dijelio marljivost, dao ju je pčelama, mravima i drugim sitnim bićima koji su zajedničkim neprekidnim radom uspješno riješili pitanja opstanka i razvoja zajednice. Čovjek nije bio te sreće (barem ja nisam) pa mu marljivost nije neka osobito razvijena vrlina. Zato mu je Bog u mozgu razvio centar za prevladavanje i lagano zaobilaženje svih oblika naprezanja. Potaknuti tim neuronskim sklopovima, pametni su ljudi izradili MS Producer for PowerPoint.

U posljednje vrijeme sve češće razmišljam kako povezati nekoliko naizgled odvojivih stvari: svoju lijenost, želju da stalno učim i napredujem, književnost i računalne programe. Kako ljudsko društvo uvijek misli da je doba u kojemu živi najbolje, najciviliziranije i najpravednije, tako i danas mislimo da živimo u boljemu svijetu od naših roditelja i da je naša naobrazba učinkovitija i potrebnija od one kakva je postojala prije nekoliko desetljeća (ili nekoliko godina?!). Komunikacijski kodovi se, filozofijski gledano, zapravo ne mijenjaju. Čovjek se unutar skupine dogovara oko prepoznatljivih i razumljivih znakova pa unutar toga razvija algoritam kojim će se sporazumijevati s drugim ljudima. Elektroničke naprave i programi samo su na drukčiji način odgovorili na stara pitanja nagovaranja i razgovora i to tako da smo dopustili industriji da nas nagovori na razgovor s drugim ljudima. Zato su rasprave o homo zappiensima smiješne i ne vode ničemu. Homo zappiensi su djeca/učenici koji svijet gledaju drukčijim očima od svojih roditelja, drukčije organiziraju školske obveze i širokim osmijehom i otvorena srca komuniciraju. Zbog toga što su zatrpali zaslone svojih računala različitim vrstama računalnih programa (koje rabe istodobno), proglašeni su neradnicima, površnima, slabim učenicima pred kojima budućnost ne će biti tako ljubazna kao što je bila pred nama. U svezi s ovim javljaju se (najmanje) dvije struje oprečnih stavova. Sociolozi raspravljaju jesu li novi modusi komunikacije prodaja magle, jesu li opasni i jesu li današnja djeca zatrpana poluinformacijama, površnim medijskim proizvodima ili je suvremeni softver inovativan i u odnosu na komunikacijski lanac (pošiljatelj – poruka – primatelj) te širi znanje, uči ljude kako učiti i odabrati ono što im treba, iznositi različita mišljenja i stavove u porukama te time djeluje na međuljudsku toleranciju.

Na strani sam ovih drugih. Vjerujem da je istodobna dostupnost mnoštva različitih oblika informacija na internetu debelo neiskorištena u učionicama hrvatskoga jezika i da se valja pokrenuti barem malim koracima. Za početak.

Obožavam PowerPoint jer je tako jednostavan za uporabu, daje mnoštvo privlačnih gotovih rješenja, a u suradnji s internetom te nešto moga teksta, ili onoga prepisanog iz udžbenika, mogu vrlo brzo složiti prezentaciju od kojih dvadeset-trideset slajdova. Moj sat književnosti može početi i vjerujem da sam izvrsno pripremljen.

Ovdje vreba prva opasnost! Zaboravio sam, doduše, na to da trebam pričati s djecom, da učenici trebaju slušati, pisati, čitati i govoriti te da je moja prezentacija od trideset slajdova na satu od četrdeset minuta (u pet minuta treba pozdraviti učenike, upisati sat i izočne učenike, uključiti projektor jer zbog cijene žarulje ne bi smio biti uključen cijeli dan itd.). Sad mi se već čini da je i deset-dvanaest slajdova previše i da će moj sat vjerojatno biti neprivlačan i promašen ako cijelo vrijeme prstom tražim puce na daljinskom upravljaču nastojeći odraditi svoju zadaću.

Kad bismo mogli čitati misli jedni drugima, ovakve bismo unutarnje monologe pronašli kod mnogih nastavnika. Većini je stalo da budu dobro pripremljeni, da rade u skladu s novim metodičkim postavkama, da okolina primijeti njihovu učinkovitost i želju za uspjehom. Ipak, informatizacija nastave ide nekako sporo, a čini mi se kako problem s njom ima svoje korijene u osamdesetim godinama. Računala su bila teško dostupna, često su se preko granice prenosila ilegalnim kanalima, bila su vrlo skupa i s teško nabavljivim softverom. Danas su računala pojeftinila, postala su svima dostupna, ali nam srca i dalje grije stav kako softver ne treba plaćati i kako ne treba previše ulagati u učenje jer se sve prebrzo mijenja pa korak s promjenama ionako ne ćemo uhvatiti.

U nas je prije dvije-tri godine bila vrlo aktualna priča o prevođenju računalnih obrazovnih sadržaja i govorilo se o prevođenju takvih programa za matematiku i fiziku. Ipak, nameću mi se neka pitanja. Radeći u prosudbenom povjerenstvu natjecanja „Primjena računala u obrazovanju“ (ITF-a), pregledao sam i ocijenio više izvanrednih radova baš iz matematike i fizike pa mi se čini da bi valjalo poticati stvaranje timova naših ljudi koji će raditi baš onakve obrazovne sadržaje kakvi trebaju njima i njihovim kolegama. Što se tiče hrvatskoga jezika, nisam spreman povjerovati kako je dovoljno prevesti digitalne obrazovne sadržaje s nehrvatskih jezika i tako ih prilagoditi našim učionicama. U globaliziranom svjetskom selu valja vidjeti što rade kolege i preuzeti vrijedne i korisne informacije i ideje, no digitalne obrazovne sadržaje za nastavu hrvatskoga jezika trebaju izraditi učitelji i nastavnici hrvatskoga jezika.

Zbog toga preporučam uporabu MS Producera, a o nekim mogućnostima i manama ovoga i nekih drugih korisnih programa govorit ćemo u sljedećim nastavcima. Zasad možemo pogledati jedan od mogućih primjera uporabe MS Producera for PowerPoint (primjer preuzmite ovdje).

Pripominjem da se ovaj primjer može pregledati samo u Internet Exploreru. Microsoft je ograničio uporabu radova izrađenih MS Producerom samo na Internet Explorer pa korisnici Firefoxa i Opere trebaju otvoriti datoteku index.htm tako da desnim klikom otvore izbornik prečica i u njemu odaberu Otvori s (Open With) Internet Explorer.


Literatura: