Bing – nova Microsoftova tražilica

prva-zeljkaK

bing3 1. lipnja 2009. godine Microsoft je iznenadio svoje korisnike novim pretraživačem. Ukoliko ste Microsoftov fan te ste spomenutog datuma pokrenuli svoj omiljeni pretraživač Live Search postavljen kao početna stranica unutar Internet Explorera 8, najvjerojatnije ste reagirali tipično kao i svaki „informatičar“ – zatvorili ste sve prozore i ponovno otvorili pretraživač. Ili ste možda bjesomučno klikali na Refresh button. No, ista se slika ponovno pojavila. Live Search se više ne zove Live Search, nego Bing. Ispred vas se svakodnevno, pri pokretanju, pojavljuje umjetnička fotografija egzotičnog krajolika ili oceanskih dubina ili pak zanimljiva fotografija iz biljnog i životinjskog svijeta vrlo visoke rezolucije. Iznenađujuće dobro, zanimljivo, drugačije. No, je li Bing tražilica zaista i funkcionalno drugačija?

Microsoft je Bing tražilicu www.bing.com pustio u rad prije najavljenog datuma. Prve recenzije je hvale spominjući kako Bing ima mnogo detalja koji su bolji od Googlea, ali korisnici tvrde kako Bing nije ostvario mnogo od Microsoftovih najavljivanih obećanja. Prema svemu što smo pročitali o Bingu, izgleda da Microsoft napokon ima alat koji se na ovom polju može uspješno nositi s Googleom, no definitivno će trebati proći dosta vremena i znatnih noviteta kako bi korisnici odlučili ostaviti „googlanje“.bing5

Bing je trenutno dostupan u nekoliko verzija. U nekim zemljama pojavljuje se cjelovita verzija, s mogućnostima pretraživanja videoisječaka, zemljovida te šopingom, dok će neki korisnici vidjeti verziju koja ima samo mogućnost pretraživanja interneta i slika.

U standardnoj će verziji, pri upitu za određeni pojam, Bing (osim relevantnih rezultata s lijeve strane ekrana) priložiti i listu povezanih pretraživanja koji nude dodatne upite vezane uz traženi pojam. Postavljanje miša iznad poveznice u rezultatima prikazat će detalje vezane uz nju. Rezultati pretraživanja pojma u videosekciji posloženi su, pak, u nizove što je preglednije od Googleovog prikaza, a prelaskom miša, videoisječci će se automatski pokrenuti. Prilikom pretraživanja, Bing prikazuje rezultate na sličan način kao i Google ili Yahoo, no ima ugrađene i alate za pretrage koje se ne odnose samo na jednostavne pojmove na internetskim stranicama. Primjerice, ukoliko se zada pretraga vezana uz putovanje na određenu destinaciju, Bing bi trebao izbaciti i informacije o tome kada je najjeftinije putovati, koliko daleko možemo putovati za određenu cijenu te grafički prikaz promjena cijena tijekom vremena. Također, kod pretrage medicinskih pojmova, Bing će izbaciti certificirane informacije iz provjerenih izvora poput klinike Mayo.

Ukoliko želite isprobati potpunu funkcionalnost pretraživača Bing i sve prethodno spomenuto, odaberite u gornjem desnom uglu umjesto automatski postavljene zemlje (Hrvatska) – United States, i doživite Bing u potpunosti

bing Ovo su samo neki od noviteta koje nam donosi Bing, a za detaljniji pogled morat ćemo se poigrati s ovim pretraživačem internetskih sadržaja, iako već sada možemo utvrditi da definitivno pruža novi doživljaj pretraživanja interneta. No, Microsoftovi fanovi ne bi bili mirni da se već prvog dana nisu poigrali riječima, slogovima i istaknutim slovima, naravno, na račun svog glavnog konkurenta Googlea pa tako izdvajam jednu od meni najdražih: „Because it’s better than google – Bing“ 🙂

Ukoliko još niste iskušali Bing, vrijeme je da to učinite već sada jer:
B.ing is better than search.ing … bing & decide … www.bing.com

 

Prvi pogled: Željka Marković-Bilić

Ukoliko ste vizualni tip poput mene, naslovnica Binga će vas osvojiti na prvi pogled. Sadržaj početnih fotografija vas istovremeno i opušta i poziva na interakciju. A to što su svaki dan drukčije, dodatni je plus. Prikazivanje rezultata je vrlo slično Googleu, s napomenom da se prikazani rezultati donekle razlikuju. Sviđa mi se i pristup MSN-u i Windows Liveu na jednom mjestu što bi me moglo potaknuti na postavljanje Binga kao početne stranice.

Cjeloživotno upravljanje aplikacijama

ognjen-bajic-kardum

Razvoj aplikacija – Application Lifecycle Management

vsts_main Davno su prošla vremena kad je za razvoj softvera bila dovoljna jedna garaža i nekoliko programera entuzijasta. Iako su takvim pristupom, možemo reći, stvoreni temelji današnje softverske industrije, sasvim je jasno da zahtjevi na softver današnjice kao i zakoni tržišta iziskuju drugačiji pristup.

Industrija softvera se nalazi na prekretnici. Već godinama imamo alate koji programerima daju dobru podršku – brze kompajlere, pametne editore i integrirana razvojna okruženja (IDE). Uz wizarde i intellisense, pisanje koda nije nikad bilo lakše. Pa ipak, projekti na kojima svi mi radimo, često kasne s isporukom, probijaju budžet ili na kraju bude isporučeno manje nego što je na početku planirano. Očigledno, dobra podrška za fazu implementacije softvera nije dovoljna da bi razvojni projekt uspio. Najčešći razlozi za neuspjeh su manjak uvida u status projekta, loša komunikacija, nepredvidljivost termina isporuke i kvalitete konačnog proizvoda i (ne)usklađenost poslovnih zahtjeva sa kapacitetima razvojnog tima.

U osnovi ovih problema je kvaliteta suradnje svih uključenih u razvojni proces, pa se kao rješenje nameće proširenje alata i procesa za podršku razvoju i developerima na cjelokupni razvojni tim i sve ostale faze razvoja. Potrebna je podrška za sve ostale uloge u razvojnom procesu – poslovne analitičare, arhitekte, testere, projektne menadžere i sve ostale zainteresirane strane. Cilj podrške je alm_shemaomogućiti da svi ovi sudionici razvojnog procesa efikasno surađuju, usklađuju zadatke i razmjenjuju informacije o statusu i prioritetima, a sve s ciljem da rješavanjem poslovnih problema ostvare novu vrijednost krajnjim korisnicima. Da bi imala šanse za uspjeh i da bi mogla ostvariti preokret u statistikama uspješnosti naših razvojnih projekata, ta podrška mora pratiti cjelokupni životni tijek razvoja softvera, pa otud dolazi i ime teme ovog članka, cjeloživotno upravljanje aplikacijama, application lifecycle management (ALM). 

Što sve uključuje cijeloživotno upravljanje aplikacijama?

 

Automatizacija i integracija alata

ALM obuhvaća aktivnosti i alate koji pokrivaju sve faze razvojnog ciklusa od upravljanja zahtjevima (requirements management), modeliranja i arhitekture, implementacije, testiranja, projektnog menadžmenta i upravljanje verzijama i međuverzijama (release i build management). ALM omogućuje praćenje veza među artefaktima, automatizaciju i transparentnost tj. kvalitetan uvid u stanje razvojnog procesa.

U teoriji bi se ALM aktivnosti mogle obavljati i ručno, bez podrške alata (primjerice, zapisujemo zadatke na ploči, a članovi tima upisuju svoja imena i status uz svaki zadatak), ali u stvarnim svakodnevnim projektima bez da koristimo alate vrlo brzo bismo bili izgubljeni u ogromnoj količini informacija koje treba pratiti. Pritom je kvaliteta alata bitna, ali ne i presudna. Već smo utvrdili da današnji vrhunski alati za razvoj sami po sebi nisu dovoljni da bi razvojni projekti bili uspješni. ALM rješenja podrazumijevaju alate koji razmjenjuju podatke, implementiraju workflowe koji prelaze granice pojedinih uloga i na taj način uspostavljaju komunikaciju i omogućavaju suradnju. Puno je važnija kvalitetna integracija alata, nego osobine svakog pojedinog od njih. Tek kroz integraciju alati omogućavaju koordinaciju svih ALM aktivnosti i time osiguravaju da rezultat našeg projekta rješava poslovni problem zbog kojeg je projekt i započet.

Veze među alatima koje koriste članovi različitih uloga u timu se prenose i na veze među artefaktima koje ti članovi tima tokom svoga rada kreiraju i međusobno razmjenjuju. Upravo je praćenje veza među artefaktima poput zahtjeva, modela i arhitekture, izvornog koda, testova ili radnih stavki (work item) osnova cjelokupne integrirane strategije koja nam omogućava da u svarolekom trenutku znamo što ljudi rade i dokle su stigli (to vidimo iz popisa aktivnih i riješenih radnih stavki), kako se to što rade odnosi na osnovni poslovni problem (veze između zahtjeva i zadataka) ili čak zašto je nastala svaka pojedina linija izvornog koda (odgovor na to pitanje daju veze između izvornog koda i radnih stavki). Bez alata ili sa slabo integriranim alatima nema transparentnosti razvojnog procesa, a kolaboracija i razmjena informacija u timu su nedostatni. Transparentnost, predvidljivost trendova (uspjeha ili neuspjeha) i mogućnost pokretanja korektivnih akcija u realnom vremenu su ključni preduvjeti za uspjeh razvojnih projekata.

Svatko ima ulogu, malu ili veliku…

Timska kolaboracija

Ako alati nisu međusobno povezani i ne brinu se za razmjenu informacija, ljudi su prisiljeni kontinuirano manualno sinkronizirati tj. kopirati podatke iz jedne aplikacije u drugu. Na primjer, prijave grešaka iz aplikacije za podršku korisnicima se moraju kopirati u aplikaciju ili dokument za evidenciju bugova koju koristi razvojni tim. Ako se informacija o statusu pojedinih zadataka ne distribuira automatski, projektni menadžer mora sazivati sastanke ili tražiti izvještaje od članova tima. Sva ta eksplicitna komunikacija zahtjeva vrijeme i trud i tako smanjuje produktivnost.

Kako još integracija alata može automatizirati timsku komunikaciju? Veza između promjena na izvornom kodu (changeset) i radnih stavki daje informaciju testerima što moraju testirati. Svako jutro kada tester dobije najnoviju međuverziju (build), u izvještaju koji dolazi uz nju stoje popisane promjene u kodu i radne stavke riješene u toj međuverziji. Na taj način programeri izvještavaju testere koji dijelovi aplikacije su gotovi i spremni za testiranje.

Kod checkiniranja, odnosno snimanja promjena u kodu u sustav za verzioniranje, te promjene povezujemo s radnim stavkama zbog kojih su napravljene i označavamo za svaku pojedinu radnu stavku da li je do kraja implementirana. Na taj je način, čim programer implementira neki zadatak i checkinira kod, projektnom menadžeru automatski dostupna informacija da je zadatak gotov bez da mu programer mora slati mail ili ga na neki drugi način o tome obavještavati. Omogućena je automatizirana razmjena informacija bez dodatnog tereta koji je standardno vezan uz komuniciranje i time istovremeno povećana i učinkovitost i transparentnost. Informacija o statusu svake radne stavke trenutno je dostupna svim članovima tima.

Veze od zahtjeva, preko use-caseova do taskova i dalje do bugova i testova omogućuju različite analize na osnovu kojih projektni menadžer može agilno upravljati projektom i brzo donositi ispravne odluke. Stavite se u ulogu projektnog menadžera koji u završnoj fazi rada na projektu, suočen s rokovima koji se neumoljivo približavaju, ima dvije opcije – smanjiti opseg projekta ili pomaknuti rokove. Iako je micanje rokova u pravilu puno bolnije, projektni menadžeri se često odlučuju za tu opciju, jer nemaju dobar način da izdvoje neki određeni dio aplikacije koji bi prebacili u sljedeću verziju. Uz veze među artefaktima, može se precizno reći koliko je nestabilan pojedini dio aplikacije, tj. koliko je bugova vezano uz zahtjeve koje taj dio ostvaruje. Od svih dijelova koji nisu ključni za funkcioniranje aplikacije, naš projektni menadžer jednostavno može izbaciti najmanje stabilne, one na kojima ima još najviše posla, odnosno bugova.

Vrste ALM rješenja

Postoje dvije vrste ALM rješenja – rješenja nastala povezivanjem prvotno samostalnih alata namijenjenih pojedinim ulogama u timu i rješenja nastala oko centralnog kolaboracijskog servera, odnosno jedinstvenog repozitorija za sve podatke vezane uz razvojni proces.

Niz je razlika između ova dva tipa rješenja. U prvom tipu, koji je i povijesno prvi nastao, alati specijalizirani za pojedine role su razvijeni odvojeno i tek naknadno su međusobno povezani. Takva rješenja imaju niz nedostataka. Zbog preklapanja među pojedinim alatima, često nije jasno u kojem od njih bi trebalo napraviti određenu zadaću, a zbog sitnih razlika u načinu implementacije nije svejedno za koji alat ćemo se odlučiti. Svaki alat ima svoj repozitorij i nužnost njihovog međusobnog povezivanja uvodi značajnu složenost. Sve dolazi na granicu pucanja kad, što je uobičajeno, u jedno rješenje budu integrirani alati koje su razvili različiti proizvođači, naknadno povezani poslovnim akvizicijama. Pa tako, iako primjerice imamo i alat za upravljanje zahtjevima i alat za testiranje, događa se da veze među njima nisu moguće i naš projektni menadžer iz prethodnog primjera ne bi mogao agilno upravljati opsegom projekta i ostvariti očekivanu korist od upotrebe ALM-a.

Druga vrsta rješenja se sastoji od kolaboracijskog poslužitelja i niza dodataka za različite klijentske aplikacije koji integriraju te aplikacije s centralnim poslužiteljem. Svaki od alata pohranjuje u centralni repozitorij (data warehouse) sve artefakte i metrike razvojnog procesa vezane uz svoje područje. Budući da svi alati pristupaju zajedničkom repozitoriju, u njemu su dostupni najrazličitiji podaci koji stoga mogu biti međusobno povezivani i analizirani bez ograničenja. Upravo takvu vrstu integracije omogućuje Team System, odnosno Team Foundation Server kao njegov centralni poslužitelj.

vsts_shema

Pogled na cjelokupnu platformu Team Systema 2010 – Team Foundation Server središnji je poslužitelj sustava koji kroz svoje podsustave komunicira s različitim vrstama klijenata

ALM i Team System

Microsoft Visual Studio Team System je integrirano rješenje za ALM, a sastoji se od središnjeg poslužitelja, Team Foundation Servera (TFS) i niza klijentskih alata, odnosno niza ugradnji za postojeće alate. Upravo tim ugradnjama u postojeće alate, omogućeno je da svi članovi tima i dalje rade u okruženju na koje su navikli. Tako će .NET razvojni inženjeri i dalje raditi u Visual Studiju, projektni menadžeri u Projectu ili Excelu, a svi će zajedno kroz standardni kolaboracijski alat Outlook biti informirani o stanju projekta. Na raspolaganju im još stoje Sharepoint projektni portal i Team System Web Access za pristup projektnim podacima preko web sučelja.

No Team System ne bismo smjeli svesti samo na skup alata. Naime, riječ je o novoj platformi koja se lako povezuje s drugim sustavima, pa i drugim ne-Microsoftovim platformama. Upravo zahvaljujući svojoj ekstenzibilnoj arhitekturi, Team System mogu efikasno koristiti i razvojni inženjeri koji rade u Javi preko Eclipsa ili pak koriste Oracle preko Toada, ili možda razvijaju koristeći neki drugi razvojni alat koji se može povezati sa središnjim dijelom Team Systema, Team Foundation Serverom. Na taj način imamo integraciju ne samo alata, nego i timova koji ne moraju raditi u istim alatima niti koristiti istu platformu. Što konkretno znači ta integracija i kakve koristi od nje imaju svi članovi tima bit će jasnije kroz pregled dijelova Team Systema, odnosno podsustava Team Foundation Servera.

Praćenje radnih stavki

Upravljanje radnim stavkama (Work Item Management) je jedan od ključnih podsustava Team Systema. Radnom stavkom možemo nazvati bilo koji dio posla na jednom projektu ili još općenitije bilo što o čemu želimo voditi evidenciju odnosno pratiti ga. To mogu biti zadaci, bugovi, zahtjevi ili rizici kojima želimo upravljati. Svaki tip radne stavke definiran je poljima i njihovim atributima, stanjima i tranzicijama te izgledom korisničkog sučelja odnosno forme preko koje će se unositi. Radne stavke ne samo da predstavljaju cjelokupnu evidenciju obavljenog i preostalog posla na projektu, nego definiraju i workflow našeg razvojnog procesa ovisno o metodologiji koju koristimo. Bez dodatnih promjena, Team System nakon instalacije dolazi sa predlošcima za dvije metodologije – MSF agilni (MSF for Agile Software Development 4.2) i MSF formalniji (MSF for CMMI Process Improvement). Ovisno o odabranoj metodologiji, u projektu ćemo imati različite tipove radnih stavki i različiti workflow odnosno procedure u radu s pojedinim stavkama.

Jedan od osnovnih principa Team Systema je prilagodljivost okruženju u kojem se koristi. Team System se prilagođava specifičnostima našeg razvojnog procesa, a ne mi njemu, pa je u tu svrhu omogućeno vrlo jednostavno definiranje vlastitih tipova radnih stavki ili mijenjanje postojećih. Na taj način možemo promijeniti ili definirati sasvim novi razvojni proces, odnosno metodološki predložak koji odgovara našoj organizaciji. Na webu je moguće naći gotove metodološke predloške za poznate razvojne metodologije, kao što je primjerice SCRUM, a svaki od tih metodoloških predložaka moguće je dalje prilagođavati razvojnom procesu dodajući nove ili mijenjajući postojeće tipove radnih stavki i njihove workflowe.

Kontrola i verzioniranje koda

Version Control, odnosno verzioniranje i spremanje koda je podsustav Team Systema s kojim se razvojni timovi najčešće prvo susreću i prvog ga počinju koristiti. Najvjerojatnije je razlog tome to što su većina korisnika Team Systema nekadašnji korisnici Source Safea pa ovaj dio Team Systema najlakše uspoređuju s poznatim alatom. Međutim uspoređivati Team System i Source Safe zapravo je pogrešno, pa čak i ako se ograničimo samo na sustav za verzioniranje, razlike i prednosti Team Systema su toliko velike da je svaka usporedba neprimjerena.

Sustav za verzioniranje u Team Systemu i Source Safe imaju vrlo slično korisničko sučelje, ali tu sve daljnje sličnosti prestaju. Naime, Team System nudi nove i moćne mogućnosti kao što su Branching, Merging, Shelving i Annotate (pogledajte tablicu pojmova uz tekst), ali najvažnije svojstvo je mogućnost integracije koda s artefaktima iz drugih podsustava, tako da je na vrlo jednostavan način ostvareno povezivanje promjena na kodu s radnim stavkama. Upravo zbog takve integracije možemo, primjerice, za svaku promjenu u kodu reći zbog kojeg je zadatka napravljena ili za svaki riješeni bug možemo doći do informacije tko, kada i kojim dijelom koda ga je riješio.

Krajnji korisnik podsustava za verzioniranje najčešće je razvojni inženjer. On snima promjene na kodu kroz postupak koji se naziva checkin. Kod svakog checkina zajedno s promjenama na kodu spremaju se i metapodaci koji pobliže opisuju te promjene. U metapodatke spadaju komentari i linkovi na radne stavke, dakle zadatke ili use-caseove, zbog kojih smo napravili promjene. Za svaku radnu stavku odabiremo da li je ona samo povezana s promjenama (promjene su napravljene zbog te radne stavke, ali ne implementiraju je u potpunosti) ili je potpuno implementirana.

Dodatno u metapodatke spadaju još i primjedbe reviewera i checkin politika. Checkin politika je niz pravila koja se provjeravaju tijekom svakog checkina. Neka od standardnih pravila zahtijevaju da se svaka promjena koda mora povezati s barem jednom radnom stavkom ili da se tijekom checkina mora upisati komentar. Sveukupni sadržaj jednog checkina čini changeset, atomarni skup promjena na kodu i metapodataka koji ih opisuju.

Ako pogledamo s tehničke strane, najvažnije je da se svi podaci uključujući i promjene na kodu spremaju u SQL Server bazu, a ne u datoteke na disku, kao što je slučaj u Source Safeu. Stoga sve prednosti SQL Server baze podataka kao što su robusnost, transakcionalnost i stabilnost, vrijede i za Team Systemov podsustav za verzioniranje.

chnageset
Changeset, atomarni skup promjena na kodu i metapodataka koji ih opisuju –
prilikom svakog checkina, skup promjena povezuje se s radnim stavkama

Upravljanje međuverzijama

Kada imamo dobro organizirano verzioniranje koda, slijedeći bitni korak ALM-a je organizacija međuverzija (buildova). Team Build je ime podsustava koji ima za cilj omogućiti da od prvog dana svaki projekt ima automatizirani build proces. Team Build izvodi buildove na odvojenim poslužiteljima, pri čemu se buildovi mogu pokretati jednom dnevno, noću, u točno određeno vrijeme ili nakon svake promjene u kodu, odnosno svakog check-ina. Ovo zadnje se naziva continuous integration i preporučena je build strategija na složenijim razvojnim projektima, pogotovo onima na kojima radi veći broj programera. Pokretanje builda nakon svake promjene u kodu omogućava da, ako se desi greška prilikom izgradnje builda, znamo da je uzrok greške upravo ta zadnja promjena, pa je tako ispravljanje grešaka bitno lakše i brže.

Team Build je usko povezan s ostalim dijelovima Team Systema. Upravo zbog integracije sa sustavom za praćenje radnih stavki i sustavom za verzioniranje, nakon svakog builda možemo dobiti izvještaj o svim promjenama na kodu u odnosu na prethodni build, o tome koji su zadaci tim buildom riješeni i kakvi su rezultati automatiziranih testova. Iz takvog izvještaja vrlo lako možemo koristeći poveznice doći do detaljnih informacija o kodu, radnim stavkama i o testovima izvršenim tijekom izgradnje zadnjeg builda.

Projektni izvještaji

Upravo zahvaljujući integraciji svih podsustava Team Systema i informacijama koje ti podsustavi neprestano spremaju u središnju SQL Server bazu podataka, a iz nje i u OLAP kocku SQL Server Analysis Servicesa, omogućeno je vrlo bogato izvještavanje o stanju projekta. Jednim klikom miša omogućen je uvid u najrazličitije analize, neke zanimljive za biznis dio tima, a neke korisne i samom razvojnom timu.

U pratećem okviru možete vidjeti dva zanimljiva izvještaja – Remaining work i Quality indicators. Prvi opisuje stanje obavljenog i preostalog posla na projektu, a drugi daje uvid u indikatore kvalitete na samom razvojnom kodu. Ove kao i druge izvještaje članovi tima mogu vidjeti kroz timski SharePoint portal, koji je sastavni dio Team Systema, a zahvaljujući integraciji Team Systema u Office, moguće im je pristupiti i direktno kroz Outlook.

Gdje je tu razvojni tim?

Na kraju si možda postavljate pitanje treba li vam i vašem razvojnom timu ALM, odnosno Team System. Možemo li danas uopće razvijati softver bez da upravljamo razvojnim ciklusom aplikacije? Treba li nam upravljanje zahtjevima, integracija radnih stavki sa sustavom za verzioniranje koda, trebaju li nam automatizirani buildovi i automatski izvještaji o stanju projekta? Nije li to malo previše za vaš mali tim od nekoliko ljudi? Možete li i dalje bez toga razvijati aplikacije? Vjerojatno možete, isto kao što možete komunicirati unutar organizacije i bez korištenja e-maila, samo je pitanje koliko ćete u tome biti efikasni i kvalitetni. Možda to zvuči nezamislivo, ali nekad zaista nije postojao e-mail ili se barem nije koristio u većini organizacija. Treba li vašem timu ALM? Odgovorite sami.

 

TeamCompanion for Outlook

Outlook klijent za Team System

TeamCompanion for Outlook djelo je domaće softverske firme Ekobit, specijalizirane za ALM rješenja i usluge na Team System platformi. TeamCompanion je Team System klijentska aplikacija ugrađena u Outlook. Koristeći TeamCompanion možete pristupiti svim projektnim podacima direktno iz Outlooka, a zahvaljujući zakazanim work item upitima, podaci o projektu sami će se tcoosvježavati u Outlooku bez potrebe da se vi time bavite. Ovaj alat dodatno omogućuje integraciju standardnih Outlook akcija s Team Systemom, pa je lako iz Outlook e-mailova stvoriti radnu stavku ili pak na osnovi neke radne stavke poslati e-mail ili sazvati sastanak. TeamCompanion na intuitivan način povezuje prednosti Outlooka kao kolaboracijskog alata i Team Systema kao alata za ALM.

 

TeamCompanion for Microsoft Outlook – što nije napravio razvojni tim u Redmondu, napravili su razvojni inženjeri u zagrebačkoj softverskoj firmi Ekobit.

 

Primjeri izvještaja

Kakvo je stanje projekta?

Da bismo saznali kakvo je stanje na projektu, ponekad je dovoljno samo baciti pogled na projektne izvještaje. Na slici su dva primjera projektnih izvještaja: Remaining work i Quality indicators. Prvi opisuje stanje obavljenog i preostalog posla na projektu, a drugi daje uvid u indikatore kvalitete izvornog koda.

„Remaining work“ pokazuje ukupan broj otvorenih, riješenih (implementiranih, ali još ne testiranih) i zatvorenih (implementiranih i testiranih) radnih stavki tokom jedne iteracije. Ovaj izvještaj omogućava praćenje tempa kojim se rješavaju zadaci. Na osnovi grafa ekstrapolacijom je donekle moguće predvidjeti trenutak kada ćemo sa svim zadacima biti gotovi. Projektni menadžer time ostvaruje pravovremeni uvid u stanje projekta bez potrebe da svoj tim dodatno opterećuje izvještavanjem.

Izvještaj „Quality indicators“ osim projektnom menadžeru, zanimljiv je i razvojnim inženjerima jer se odnosi na kod, odnosno na kvalitetu njihovog rada. On pokazuje nekoliko različitih indikatora koji svi zajedno daju sliku o kvaliteti koda. Na prikazanom grafu, kako se približavamo kraju iteracije, code churn (broj promjena koda) se smanjuje, a istovremeno se pokrivenost koda testovima (code coverage) povećava. Ovo su sve dobri trendovi i kvaliteta koda u ovom projektu s vremenom raste.

report_rm 
Izvještaj "Remaining work" – stanje obavljenog i preostalog posla na projektu.

report_qi 
Izvještaj "Quality Indicators" – kakva je kvaliteta programskog koda?

 

Objašnjenje Team System pojmova

Work Item

Radna stavka je bilo koji dio posla na projektu ili još općenitije bilo što o čemu želimo voditi evidenciju. Neki od standardnih tipova radnih stavki su Task, Scenario, Bug, Risk.

Work Item Tracking

Podsustav Team Systema za upravljanje i praćenje radnih stavki.

Version Control

Podsustav Team Systema za spremanje i verzioniranje izvornog koda.

Checkin

Postupak spremanja promjena na kodu u version controlu.

Changeset

Atomarni skup promjena na kodu zajedno s metapodacima o promjenama koje odlaze na poslužitelj tijekom jednog checkina.

Shelving

Sličan postupak kao i checkin, osim što promjene koje odlaze na poslužitelj nisu vidljive kao dio koda koji se preuzimanjem dobiva sa servera. Služi za sigurno pohranjivanje koda na poslužitelj u situacijama kada nije moguće napraviti checkin. Idealno za spremanje koda radi prekida u radu ili prijenosa koda drugom programeru kako bi on napravio review ili nastavio raditi na kodu.

Branching

Odvajanje dijela ili kompletnog izvornog koda u zasebnu granu kako bi daljnje promjene na toj grani bile odvojene od glavnog izvornog koda.

Merging

Spajanje promjena iz dvije grane, odnosno prenošenje promjena napravljenih u jednoj grani u drugu granu.

Annotate

Pogled na izvorni kod tako da se uz svaku liniju koda vidi tko ju je i kada napravio.

Team Build

Podsustav Team Systema odgovoran za automatizirani build proces

Continous integration

Build strategija kod koje se build pokreće na nakon svakog checkina. Daje kontinuiranu sigurnost u konzistentnost koda.

Code Churn

Mjera količine promjena na kodu.

Unit testing

Testiranje dijelova koda, najčešće pojedinih metoda, drugim metodama koje provjeravaju očekivano ponašanje napisanog koda.

Code coverage

Mjera pokrivenosti koda unit testovima.

Napomena: Članak je preuzet iz posebnog izdanja WinDays Mreža 2009, objavljenog u travnju 2009, izdavač BUG d.o.o.

Komunikacijska revitalizacija

igor-pavlekovic

Softver – Microsoft Office Communications Server 2007 R2Glavna
Unificirano komuniciranje na Microsoftov način je pojam poznat već neko vrijeme. Glavni nosioci unificiranog komuniciranja su Microsoft Exchange Server od verzije 2007 i Microsoft Office Communications Server 2007. Prije gotovo dvije godine je predstavljen OCS u svojem Communicatorizdanju 2007, a nedavno je došlo vrijeme za njegovo redizajniranje – verziju R2.

Nakon mnogo špekulacija, početkom veljače je predstavljen Microsoft Office Communications Server 2007 R2. Specifičnost u predstavljanju proizvoda je bio virtualni launch, odnosno predstavljanje proizvoda putem virtualne konferencije na Internetu. Nigdje u svijetu se nije događao nikakav stvarni, opipljivi event kojim je najavljen ovaj proizvod, nego je događaj bio u potpunosti virtualan. Sudionici su sjedili u svojim uredima, naslonjačima ili bili na plaži. Navedeni virtualni event je i za vrijeme pisanja ovog teksta još uvijek dostupan na adresi microsoft.com/communicationsserver/r2-virtual-launch/event.

 

Ponovno rođenje

Kao što je to već i uobičajeno kod R2 izdanja Microsoftovih proizvoda, ona ne donose neke velike promjene u samom dizajnu proizvoda, već nude poboljšanja i nove funkcionalnosti postojećeg proizvoda. Što se OCS-a tiče, nije ništa drugačije. Prilikom razvijanja platforme gledalo se kako poboljšati postojeći proizvod, te kako ispraviti nedostatke u funkcionalnosti RTM verzije proizvoda. Već samim pogledom na instalacijske zahtjeve vidjet će se promjena – za instalaciju je potrebna 64-bitna platforma. Kao i kod izdavanja Microsoft Exchangea 2007, kojem je postavljen isti takav instalacijski zahtjev, i kod OCS-a je razlog u poboljšanju performansi rada samog sustava. PlanningTool-dizajn

Kao pomoć samom planiranju OCS infrastrukture, predstavljen je alat Planning Tool. Napravljen u obliku čarobnjaka, nakon odgovaranja na 10-ak pitanja, alat će napraviti prikaz potrebne infrastrukture s detaljnim specifikacijama poslužitelja, vatrozida i ostalih zahtjeva koji su potrebni za optimalno funkcioniranje sustava. Prikazi su grafički, no klikom na određenu komponentu dobiva se detaljni tekstualni opis. Također, predviđeni dizajn okruženja je moguće izvesti u Visio za grafički prikaz, te u Excel za detaljne konfiguracijske zahtjeve.

Nakon odgovorenih pitanja o zahtjevima, Planning Tool producira grafički dijagram sustava

PlanningTool-HardverInstalacija samog OCS poslužitelja je pojednostavljena u pojedinim segmentima, tako da je korisnicima kroz poznati sustav čarobnjaka i segmentirane instalacije omogućeno jednostavno implementiranja OCS-a. Nakon instalacije serverskih komponenti sustava, bit će potrebno dodatno, ručno instalirati i administrativne alate, pošto oni više nisu uključeni u samu instalaciju serverskih komponenti. Po završetku kompletne instalacije, te inicijalne konfiguracije, sam sustav je spreman za upotrebu.

Osim samog grafičkog dijagrama, Planning Tool ima mogućnost prikaza detaljnih hardverskih konfiguracija komponenti

Ispod poklopca

Prvo pogledajmo na promjene na poslužiteljskoj strani. Microsoft je odlučio preporučiti promjenu u topologiji samog OCS sustava na način da svaki front-end server drži sve role, a isti je slučaj i s edge serverima. Na taj način se smanjuje ukupna cijena koštanja sustava, a skalabilnost je omogućena dodavanjem pojedinih servera u pool ili u DMZ, te load-balancing tehnologijama među njima. Također, predstavljena je nova serverska uloga naziva Monitoring Server koja objedinjuje dosadašnje Call Detail Record (CDR) i Quality of Experience (QoE) servere.

Najviše promjena na serverskoj strani je napravljeno u domeni telefonije. Tako je omogućen SIP Trunking odnosno direktno povezivanje OCS glasovnog sustava s pružateljem terminiranja i uspostavljanja poziva prema PSTN mrežama. Također, veliki broj funkcionalnosti je napravljen u pogledu upravljanja pozivima. Tako je omogućeno delegiranje upravljanja pozivima, čime delegirane osobe mogu, korištenjem OCS 2007 R2 Attendant konzole upravljati svim pozivima osoba koje su napravile delegaciju (više o delegaciji pozivima i samoj konzoli u zasebnom okviru). Za manje grupe i timove ljudi oformljen je tzv. Team Call koji omogućava prosljeđivanje poziva prema članovima tima, a ovisno o postavkama. Tako će vjerojatno najčešća primjena biti u slučajevima kad poziv neće biti odgovoren nakon određenog broja sekundi, te će nakon toga biti proslijeđen simultano članovima tima. Naravno, ostale opcije su moguće, poput različitih konfiguracija, a ovisno o radnom vremenu korisnika. Korištenjem novog servisa Response Group, administratorima je omogućeno kreiranje i konfiguriranje manjih ring grupa, s pripadajućim IVR-ovima i algoritmima prosljeđivanja poziva (više u zasebnom okviru). Još jedna od novosti predstavljena s R2 izdanjem MS OCS 2007 servera je i dial-in konferenciranje. Navedena usluga omogućava korisnicima klasične PSTN telefonije sudjelovanje u audio-video konferencijama bez potrebe za upotrebom trećih strana i njihovih usluga pružatelja usluga audio konferencija.

Sama kvaliteta i transport glasa i slike su poboljšani u ovom izdanju OCS-a. Tako će na primjer postojeći uspostavljeni glasovni poziv ostati aktivan, ukoliko mu se pokuša dodati video poziv u trenutku kad je signalizacijski kanal u prekidu. Također, općenito je poboljšana kvaliteta zvuka u R2 izdanju uklanjanjem zvuka tipkanja prilikom glasovnog poziva, stvaranjem pozadinskog šuma koji uklanja pištanje uslijed kratkotrajnih prekida u tijeku audio paketa. U peer-to-peer video pozivima je omogućeno korištenje videa visoke rezolucije (1270×720; 16:9) i VGA rezolucije (640×480;4:3). Naravno, kvaliteta video komunikacija ovisi o hardveru,te administrativnim postavkama. Navedene rezolucije nisu dostupne za vrijeme video konferencija.

Još jedna od zanimljivih funkcionalnosti sustava je u automatska instalacija novih verzija softvera na UC uređaje. To se odnosi na OCS 2007 R2 Communicator Phone Edition i RoundTable kamere, koje s ovim automatiziranim sustavom mogu automatski instalirati najnovije verzije pogonskih aplikacija, naravno ukoliko su one odobrene od strane administratora. Sama instalacija nadogradnje će se odviti nakon 5 minuta neaktivnosti, kako se ne bi prekidala postojeća komunikacija.

Sučelja prema masama

S klijentske je strane također došlo do promjena. Na glavnom nositelju klijentske komunikacije, Office Communicator 2007 R2 je ponešto redizajniran, no najveće novosti su se također dogodile u pogledu dodatnih funkcionalnosti i mogućnosti. Tako je dodana mogućnost automatskog dijeljenja dijela ili cjelokupnog radne površine sa samo jednom tipkom miša. Više nema potrebe za pokretanjem LiveMeeting konferencije kako bi se dobila navedena funkcionalnost. Osim toga, dodana je mogućnost dodatne prilagodbe liste kontakata.

Moguće je dodati u Communicator i kontakte u obliku telefonskih brojeva, kako bi se kreirale svojevrsne liste za speed dial za često pozivane telefonske brojeve. Dodane su i dvije nove grupe kontakata Delagates i Team-Call Group koje su vezane u nove funkcionalnosti sustava. U slučaju jedne ili više rasprava, na vrhu Communicatora se pojavljuju Current Conversations grupe koje omogućavaju jednostavnije pregledavanje trenutnih rasprava. Dvostruki klik na pojedinu grupu će automatski prikazati u prvom planu odabranu konverzaciju. Dodana je također i opcija Meet Now koja omogućava jednostavno pokretanje konferencije s korisnicima unutar i izvan organizacije. Takav način pozivanja je u prethodnim verzijama Communicatora bio moguć samo za internu ili federiranu organizaciju. Pozivi za sudjelovanje u ovakvoj konferenciji se mogu poslati korištenjem kontakta u Communicatoru ili slanjem e-mail poruke. Primatelj se može pridružiti konferenciji bilo putem Communicatora, web preglednika ili telefonom (PSTN).

U organizacijama s implementiranim Microsoft Exchange Unified Messaging sustavom, korisnici mogu direktno pozivati glasovnu poštu za potrebe ostavljanja poruka. Isto tako, korisnici glasovne pošte mogu jednostavno, direktno iz Communicatora, pozvati svoju glasovnu poštu i promijeniti pozdravnu poruku. Isto tako poboljšan je prikaz novih i postojećih poruka u glasovnoj pošti, tako da će se indikator resetirati nakon svakog preslušavanja. Sam sustav konfiguracije preusmjeravanja glasovnih poziva je poboljšan, te ga je detaljno moguće konfigurirati prema vlastitim željama.

Pričanje, komuniciranje, konferenciranje

LiveMeeting konzola nije doživjela nikakva poboljšanja, osim što je u Conferencing Add-In for Outlook dodana podrška za Dial-in Konzolakonferenciranje, tako da se u pozivu uključuje telefonski broj za pozivanje audio konferencije korištenjem PTSN. Communicator Web Access je poboljšan utoliko što je dodana podrška za distribucijske grupe. Na taj način korisnici mogu pokrenuti komunikaciju korištenjem distribucijske grupe prema više sudionika od jednom. Također, dodana je mogućnost primanja, slanja i upravljanja audio konferencijskim pozivima. Korištenjem te opcije, poziv će biti preusmjeren na telefonski broj (PSTN) koji korisnik upiše u CWA sustav. Još jedan od noviteta je mogućnost dijeljenja radne površine direktno iz CWA sučelja. Korisnici na Windows operacijskim sustavima mogu inicirati, gledati i preuzeti kontrolu nad takvim dijeljenjem radne površine, dok korisnici Apple Macintosh i Linux operacijskih sustava mogu samo gledati, ali i preuzeti kontrolu nad takvim dijeljenjem radne površine. 


OCS 2007 R2 Attendant
– centralno mjesto upravljanja velikom količinom poziva

Dosta novih značajki je dodano u Office Communicator Mobile, odnosno popularno zvani COMO. Za njegovo korištenje je i dalje potrebna neka od verzija Windows Mobile 6.0 ili novijeg operacijskog sustava. No, također i jedna od važnijih novosti je najavljena podrška za mobilne telefone s Java podrškom. Ono što je najznačajnije poboljšanje, naspram prethodnih verzija, je poboljšanje u trajanju baterije. Naime, COMO 2007 R2 u stanju neaktivnosti, kad nije u prvom planu na ekranu, neće često komunicirati sa serverom mijenjajući statuse kontakata. Na taj način je drastično povećano vrijeme trajanja baterije, ali i potrošnje Internet prometa. Još jedna od novosti je i podrška za automatsku detekciju serverskih postavki, što znači da krajnji korisnici više nemaju potrebu samostalno konfigurirati postavke.

Također, dodana je podrška za single number reach funkcionalnost, odnosno mogućnost uspostavljanja kontaktom na bilo kojoj krajnjoj točci sa zadržavanjem identiteta pozivatelja. Naravno, uspostava glasovnog poziva nije omogućena preko IP mreže, nego putem klasičnog GSM/WCMDA prijenosa glasa mobilnog telefona. Kad se korisnik prijavi na COMO, automatski će mu biti pridružen „Mobile“ status prisutnosti, indicirajući da korisnik koristi mobilni telefon kao krajnju točku komunikacije. Dodatno je dodana grupa nedavnih kontakata, kao i navigacija među više različitih IM razgovora, omogućavajući korisniku jednostavnije upravljanje i korištenje same aplikacije.

U ovom tekstu je pobrojan samo dio novih funkcionalnosti OCS 2007 R2 proizvoda, onih koji su najzanimljiviji širokom krugu korisnika i potencijalnih korisnika. Naravno, osim onog što je pobrojano ovdje, ispod same haube ovog zanimljivog proizvoda se nalaze poboljšanja uz same komunikacijske i ostale protokole koji se koriste u spletu nabrojanih proizvoda, a koji omogućavaju brzu, komunikaciju u realnom vremenu korištenjem različitih transportnih mehanizama. I dalje, OCS nije telefonska centrala – OCS je puno više. Unificirana komunikacija je sadašnjost, a klasične telefonske centrale su prošlost. Oznake prisutnosti, konferencijskih pozivi, audio i video komunikacija, kolaboracija i trenutna razmjena poruka je uključena u novu krilaticu – unificirano komuniciranje. OCS je upravo zbog toga idealno rješenje za tvrtke različitih veličina i profila, pošto OCS u suradnji s Exchangeom nudi komunikaciju, svugdje i uvijek.

Office Communications Server 2007 R2

Proizvođač: Microsoft
Tip: Platforma za konferenciranje, IM, prisutnost i glasovnu komunikaciju
+: pojednostavljena implementacija, najave podrške za virtualizaciju, podrška za SIP trunking, jednostavna skalabilnost
-: nedostatak napredne konfiguracije pojedinih opcija, reducirana funkcionalnost LiveMeeting klijenta na x64 operacijskim sustavima

Dojam: Sveobuhvatno rješenje poslovne komunikacije na zaista unificiran način

Ustupio: Microsoft
URL: http://www.microsoft.com/OCS

 

Response Group Service

Automatska distribucija poziva agentima

U poslovnim okruženjima je vrlo često poželjna funkcionalnost automatskog upravljanja pozivima, bazirano na ulaznoj informaciji pozivatelja ili temeljem pozivanog broja. Većini poduzeća, korištenjem takvih automatiziranih poruka, popularno zvanih IVR-ova (eng. Interactive Voice Response) ili hunt grupa može minimizirati količine poziva recepcionistima. OCS 2007 R2 je dobio novi servis naziva Response Group Service koji omogućava definiranje upravljanja takvim sustavom automatizirane distribucije poziva. Korisnik ima mogućnost odabrati način upravljanja pozivom, agente koji će sudjelovati u hunt grupama, način distribucije poziva agentima i slično.

Agenti se prijavljuju na sustav putem posebnog taba unutar samog Office Communicatora. Sustav je moguće definirati po različitim parametrima, ovisno o dobu dana, danu u godini i slično Nadgledanje trenutnog stanja u redu čekanja je moguće putem klasičnog Performace Monitora operacijskog sustava. Ono što je zanimljivo je da sustav podržava text-to-speech metodu najave pozdravnih poruka te IVR-ova, no naravno, hrvatski jezik nije dostupan.

ResponseGroupConfigurationTool 
Web alat za kreiranje četiri vrste hunt grupa ovisno o njihovoj kompleksnosti

Group Chat

Poslovno čavrljanje

Group Chat je nova funkcionalnost R2 izdanja OCS-a koji omogućuje kroz posebno sučelje sudjelovanje u višesudioničkim razgovorima koji ostaju aktivni tijekom vremena. U stvari, time je nadopunjena funkcionalnost Communicatora koji nema mogućnost trajne pohrane razgovora na centralnoj lokaciji koji ostaju aktivni i dostupni tijekom vremena. Bez obzira na vrijeme pristupanja sustavu, dotadašnje poruke, privici i ostale razmijenjene informacije su dostupne na jednom mjestu.

Sustav naravno podržava pretraživanje i filtriranje, čime je korisnicima olakšano snalaženje među razmijenjenim porukama. Upravljanje se vrši putem posebne konzole, te omogućava detaljno modificiranje pojedinih komunikacijskih soba, omogućavajući definiranje postavki i ovlasti pojedinih korisnika. Group Chat aplikacija u integraciji s Communicatorom omogućava prikazivanje stanja prisutnosti pojedinih sudionika, no i trenutnu razmjenu poruka među korisnicima. Funkcionalnost koja bi bila i više nego dobrodošla je potpuna integracija Group Chata s Communicatorom tako da se poruka poslana na adresu komunikacijske sobe iz Communicatora automatski prikazuje u chat room-u, no ipak je potrebno ostaviti pokoj zahtjev i za iduću verziju platforme.

GroupChat
Group Chat klijent – malo napredniji chat klijent, no u potpunosti integriran s ostalim OCS klijentskim aplikacijama

Napomena: Članak je preuzet iz posebnog izdanja WinDays Mreža 2009, objavljenog u travnju 2009, izdavač BUG d.o.o.

Virtualne aplikacije i desktopi

domagoj-pernar

Česti su problemi prilikom migracije na novi operacijski sustav ili pak prilikom pojave novih aplikacija. Testiranja kompatibilnosti u tim slučajevima predstavljaju mukotrpan proces koji ponekad završava odlukom zadržavanja starog softvera. A tu na scenu stupaju dva Microsoftova proizvoda – Microsoft App-V te Microsoft MED-V.

appv excel-otvor

U trenutku kad uprava kompanije donese odluku o prelasku na novi operacijski sustav, mnogima u IT odjelu se diže kosa na glavi. Još kada kažu da su odlučili stare DOS aplikacije zamijeniti novijim koje hvataju duh s vremenom, tada se stvari ozbiljno zakompliciraju. Naravno, inicijativa korištenja novog softvera je svakako pohvalna, no sam proces instalacije i nije toliko jednostavan kada se radi u enterprise okruženju. Sati i dani testiranja kompatibilnosti, stotine „Not Responding“ prozora neminovno vode do odustajanja. No svi ti problemi nestaju ukoliko IT odjel predloži korištenje dva Microsoftova virtualizacijska rješenja.

Uz Microsoft Application Virtualization i međusobno konfliktni Excel 97 i Excel 2007 mogu raditi zajedno

med-v
Microsoft Application Virtualization (App-V) i Microsoft Enterprise Desktop Virtualization (Med-V) relativno su novi i donekle nepoznati Microsoftovi proizvodi. Dolaze u sklopu paketa Microsoft Desktop Optimization Pack (MDOP), koji se sastoji od ukupno 6 različitih proizvoda s istim ciljem – optimizacijom desktopa. Microsoft Application Virtualization, trenutno u verziji 4.5, najpoznatiji je od svih šest proizvoda, no i Microsoft Enterprise Desktop Virtualization polako dobiva svoju publiku makar je još u beta fazi. Oba rješenja namijenjena su ponajprije poslovnim okruženjima, no moguće ih je isprobati i u kućnom, naravno virtualnom, okruženju.

Neprimjetna integracija aplikacija pod kontrolom Microsoft Enterprise Desktop Virtualizationa

Miroljubive aplikacije

Microsoft App-V je značajan proizvod u Microsoftovoj paleti virtualnih proizvoda, jer adresira jedan potpuno drugi aspekt – aplikacije. Naime, virtualizacija kao pojam je već duže vrijeme s nama, no rijetko tko pri spomenu virtualizacije pomisli na virtualne aplikacije. Uglavnom se tu spominje virtualizacija poslužitelja čija je primarna svrha konsolidacija istih u cilju smanjivanja broja fizičkih poslužitelja te povećanja broja virtualnih poslužitelja. U tom konceptu stvar je jednostavna, ukoliko imamo, primjerice četiri fizička poslužitelja čija iskorištenost memorije i procesora iznosi otprilike petnaest posto, tada tri od ta četiri poslužitelja možemo virtualizirati te smjestiti kao virtualne mašine na jedan fizički poslužitelj.

Također vrlo česta upotreba virtualizacije jest desktop virtualizacija (Microsoft Virtual PC), gdje paralelno, primjerice na svom prijenosnom računalu, vrtimo još jednu virtualnu mašinu za potrebe demoiranja, testiranja operacijskog sustava i slično. Dakle, oba ova oblika virtualizacije adresiraju probleme vezane uz operacijski sustav. No što ako imamo problema sa aplikacijama koje ne mogu zajedno raditi na istome operacijskome sustavu? Tada problem rješava virtualizacija aplikacija.

Microsoft App-V pretvara aplikacije u centralno dostupne servise koji se isporučuju na zahtjev. Proces stvaranja virtualnog paketa aplikacije odvija se pomoću Microsoft Application Virtualization Sequencera. Naime, Sequencer prati interakciju aplikacije i operacijskog sustava prilikom instalacije aplikacije. Sve datoteke koje nastaju prilikom instalacije, Sequencer zapamti. Također zapamti i sve registry promjene, servise i sve ostale datoteke koje su potrebne da bi aplikacija radila. Nakon toga, svi ti podaci se zapisuju u jedan paket koji zapravo predstavlja virtualnu aplikaciju. Paket se tada može pohraniti na Application Virtualization Management Serveru s kojeg se dalje aplikacije distribuiraju na željeni broj krajnjih računala klijenata. Krajnji korisnik aplikaciju zapravo vidi na svojoj radnoj površini u obliku prečaca kao da je aplikacija instalirana lokalno, a ona se zapravo streama sa centralnog poslužitelja.

Pritom je potrebno napomenuti da aplikacija ne mora biti u potpunosti isporučena s poslužitelja da bi je korisnik mogao pokrenuti. Naime, za pokretanje virtualne aplikacije potrebno je preko mreže preuzeti svega tridesetak posto virtualne aplikacije. To funkcionira na način da je Application Virtualization Sequencer zapamtio koliki dio „koda“ je potreban za inicijalno pokretanje, čime se znatno smanjuje opterećenost mrežnih resursa. Naravno, nakon određenog vremena se cijeli paket učita u potpunosti te se korisnik slobodno može odspojiti s mreže i aplikacija će raditi.

MED-V i mlijeko

Glavni problem koji se virtualnim aplikacijama rješava jest nekompatibilnost među aplikacijama, jer su virtualne aplikacije u potpunosti odvojene jedna od druge. No što ukoliko app-to-app izolacija ne rješava sve vaše probleme jer imate problema s aplikacijama koje jednostavno ne rade na vašem novom operacijskom sustavu? Tada MED-V stupa na scenu i rješava probleme.

MED-V se također nalazi u sklopu MDOP paketa i on je drugi u paleti virtualizacijskih proizvoda unutar MDOP-a. MED-V je trenutno u beta fazi i zajedno sa Virtual PC-om obuhvaća client-hosted dekstop virtualizaciju. Dakle, virtualne mašine su u ovome slučaju hostane na vašem klijentskom računalu (laptop, PC). U odnosu na Virtual PC koji nam je već znan duži niz godina, MED-V donosi mnoga poboljšanja. Naime pomoću MED-V rješenja olakšan je enterprise deployment virtualnih mašina, omogućen je usage policy virtualnih mašina i virtualne mašine su neprimjetno integrirane u vaš standardni operacijski sustav. Kada koristite MED-V, virtualna mašina uopće nije vidljiva krajnjem korisniku, ona se samo vrti u pozadini, a na našem desktopu se samo objavljuju prečaci do određenih aplikacija s tog sustava. Time se rješavaju problemi s aplikacijama koje ne mogu raditi na trenutnom operacijskom sustavu.

Primjerice ako na svom laptopu imate instaliranu Microsoft Windows Vistu, a želite pokretati aplikacije za Windows Server 2000 ili Windows XP, tada su te aplikacije zapravo instalirane na toj pozadinskoj virtualnoj mašini i tamo se pokreću, a vama se na Visti prikazuju. Dakle, klikom na objavljeni prečac na radnoj površini, u pozadini se pomoću MED-V-a pokrene „lite“ virtualna mašina koja poslužuje aplikaciju.

Također, MED-V se može iskoristiti i za scenarije korporativnih imageova i za mnoge sigurnosne politike. Pomoću MED-V konzole lako se konfigurira sigurnosna politika za aplikacije koje korisnik smije pokretati, s kojih smije kopirati i snimati na lokalni desktop, a može se čak ići do takvih detalja da se odredi koje web-stranice se otvaraju u Internet Exploreru 7, a koje u Internet Exploreru 6. Dakle, migracija na novi operacijski sustav je znatno olakšana korištenjem MED-V tehnologije jer će i dalje sve aplikacije raditi bez problema,a još k tome na te iste aplikacije možete nadograditi niz sigurnosnih politika.

Upravljanje, kontrola i nadzor

Virtualizacijska rješenja su vrlo pogodna za mnoge scenarije, štede vrijeme i hardverske resurse, a na kraju krajeva štede i novac. Zadnja riječ u prethodnoj rečenici je pritom ključna, svi čim čuju da nešto štedi novac, a radi odlično, odmah trče u prvu trgovinu da to kupe. Sve je to potpuno razumno, no u okviru virtualizacije jednu drugu stvar također treba uzeti u obzir, a to je kontrola i upravljanje. Bez kontrole i upravljanja virtualne aplikacije i desktopi će se oteti kontroli i prouzročiti više štete nego koristi. 

Microsoft ima široki spektar alata za upravljanje kako fizičkim tako i virtualnim rješenjima. Sve su to uglavnom proizvodi iz familije System Center. No, ukoliko nemate Microsoft System Center Operations Manager ili Virtual Machine Manager, virtualne aplikacije i MED-V desktope moći ćete kontrolirati i upravljati jednostavno i s centralnog mjesta. Naime, i jedno i drugo rješenje out of the box dolazi sa alatima za upravljanje. Tako u konzoli Microsoft Application Virtualization Management Servera možete vidjeti sve aplikacije koje ste virtualizirali i kome ste ih dali na korištenje. Također jednostavnim izvještajima prikazana je iskorištenost pojedapp-v vs. med-vinih aplikacija u smislu tko je koliko puta pokrenuo koju aplikaciju. To je vrlo koristan izvještaj pomoću kojeg možete vidjeti koliko je zapravo bitna pokoja aplikacija. Jer ukoliko je potrošena poveća svota novaca na kupnju licenci za aplikaciju koja se uopće ne koristi, onda je vidljivo da je taj novac mogao biti pametnije utrošen.

Med-V također ima svoju upravljačku konzolu u kojoj se mogu kontrolirati prava i sigurnosne politike do detalja. U konzoli je moguće i generirati različite izvještaje o aktivnostima i greška koji se lako mogu izvesti u Excel.

App-V vs. Med-V – tko će pobijediti?

App-V i Med-V predstavljaju cjelokupno i zrelo rješenje za virtualizaciju aplikacija te desktop virtualizaciju, no vrijeme njihove šire prihvaćenosti i popularnosti tek dolazi. Naime, još uvijek standardni proces migracije na novi operacijski sustav uključuje tri koraka – test, migrate pa tek potom upgrade. Uz pomoć App-V i Med-V tehnologije proces se mijenja u smjeru Microsoft Desktop Optimization Pack slogana – „First upgrade, then migrate“.

App-v
Sve vrste deploymenta aplikacija uz App-V
koristeći Application Virtualization Management Server, pomoću SCCM-a, te jednostavni deployment preko USB-a ili CD-a u slučajevima bez mrežne povezivosti

Mala ograničenja

Aplikacije koje ne žele u virtualno

Većina aplikacija može se virtualizirati, no postoje neka ograničenja koja je potrebno poštovati. Proces virtualizacije aplikacija ponekad je vrlo zahtijevan, no u većini slučajeva sve prođe glatko. U nastavku je popis vrsta aplikacija koje se ne mogu ili ih je teško virtualizirati:

  • Aplikacije koje koriste COM+
  • Aplikacije čije je licenciranje vezano uz hardver odnosno MAC adresu pojedinog djela hardvera
  • Aplikacije koje instaliraju sistemski driver i ovise o njemu
  • Aplikacije koje instaliraju boot-time servise
  • MAPI virtualizacija

Ovo nije definitivni popis pravila i ne znači da nećete uspjeti virtualizirati aplikciju koja spada u neku od gore navedenih kategorija, no u većini slučajeva s tim aplikacijama se pojave različiti problemi. Također iz gornjeg popisa može se zaključiti i zašto je tome tako. Ukoliko se prisjetimo da aplikaciju virtualiziramo na jednom računalu, a tada je distribuiramo na druga, onda je teško da će ispravno funkcionirati aplikacija koja striktno zahtijeva neke resurse računala na kojem je prvotno instalirana.
S druge strane, MED-V ograničenja su uglavnom vezana uz verziju operacijskog sustava koji može raditi u pozadinskom virtualnom okruženju. Pritom su podržani sljedeće verzije operacijskih sustava -Windows XP SP2/SP3 Pro te Windows Server 2000 SP4.

Microsoft Application Virtualization 4.5

Microsoft Enterprise Desktop Virtualization beta 1

Proizvođač: Microsoft
Tip: Virtualizacija
Cijena: Cijeli MDOP paket 55kn desktop/godina
+: Jednostavno sučelje, širok izbor vrsta deploymenta
-: Dostupno samo za SA korisnike

Dojam: Izvrstan virtualizacijski proizvod koji rješava mnoge probleme

Proizvođač: Microsoft
Tip: Virtualizacija
Cijena: Cijeli MDOP paket 55kn desktop/godina
+: Jednostavan za korištenje, izvrsna upravljačka konzola, cijena
-: Dostupno samo za SA korisnike

Dojam: Proizvod koji zaokružuje Microsoft virtualizacijsku filozofiju.

Napomena: Članak je preuzet iz posebnog izdanja WinDays Mreža 2009, objavljenog u travnju 2009, izdavač BUG d.o.o.

Akcija „Pokusni kunić“

zeljkaMB

image Novotarija iz Microsoftove kuhinje, AutoCollage 2008, opasno je zarazna stvar. Pogotovo za jednu lektoricu koja ima rokove. Međutim, kako uvijek treba ponešto znati i o stvarima koje se ispravljaju, držala sam se one narodne „ne budi lijena i probaj“ i zagrizla. Ajme! Pa za to mi treba vremena! Prvo za preuzimanje programa pa za instaliranje… A onda… gospodin Program je sam pronašao fotografije i stvorio kolaž od njih: u sredini muževa sestrična, nekoliko fotki djece, unutrašnjost C5, plakat za Voyager i skica sabljarke koju sam prije nekoliko godina koristila za lektiru „Starac i more“. Koje razočaranje! Istog sam se časa sjetila da je kolega Vrbanac napisao da u „oknu zadatka treba namjestiti mapu sa zadacima koje program sam automatski dohvaća i učitava“. Moš mislit! Čim se pokrenuo, odmah je pronašao što mu je trebalo i nisam ni stigla dovući mapu s fotkama (jest da je nisam ni pripremila, ali…) i kolaž je bio gotov. Kako nisam mogla dočekati stvaranje prvoga, odmah sam kliknula na create i… fotografija je bilo sveukupno 60 i naravno da se sve nisu vidjele! Kako namjestiti broj fotki koje će se vidjeti, otkrila sam pri trećem ili četvrtom kolažu. Zatim sam otkrila da program pri svakom pokretanju učitava fotografije iz zadnje namještene mape (što i nije loše jer svaki put drugačije složi kolaž, ali oduzima vrijeme odlučimo li se za stvaranje). Možda da onda prije zatvaranja namjestim praznu mapu? E, to je upalilo.

Što se tiče izbora fotografija, molim, preporučam miks. Imate li previše fotografija s glavama, pogotovo dječjim (čemu je teško odoljeti), rezultat vam se neće svidjeti. Nije ni meni, ni iz nekoliko pokušaja. Nije dobro uzimati ni fotografije iz istog prostora ili s istim osobama u sličnim pozama. Dakle, miks: malo preslatke dječice, malo prirode, kućni ljubimci, pokoji cvijetak i … prekrasno (uz dodatak da o ukusima ipak ne treba raspravljati).

image
Nemojte slučajno pomisliti da sam ja autor baš svih donjih fotografija! Imala je tu prste i glavna urednica skićući se po europskim metropolama i fotkajući sve što je stiglimagea (http://lidijin-kutak.spaces.live.com/).

Koji vam se izgled više sviđa, odlučite sami.

 

Odaberete li izgled portreta, kolaž će biti drugačije posložen (šteta ribe!).

 

Nađete li vremena, pustite mašti na volju i uživajte… Rezultati će biti, ako ne zadivljujući, onda svakako zanimljivi.

Deep Zoom Composer

damirV
Sažetak

Silverlight program Deep Zoom Composer omogućuje korištenje i prikaz slika vrlo velike razlučivosti i visoke kvalitete bez obzira na brzinu njihovog učitavanja (download) u mrežnim preglednicima.

Ključne riječi: smještaj i pregled visokokvalitetnih slika na internetu

sl_1

Ne tako davno, zbog nedostatka širokopojasnog pristupa internetu, susretali smo se s problemom postavljanja i prikaza visokokvalitetnih slika na internet. Danas, kad nije problem imati brz pristup internetu, dvoumimo se o njihovoj kvaliteti jer želimo da ih korisnik na zaslonu svojeg monitora vidi što kvalitetnije. Rješenje takvih nedoumica je program Deep Zoom Composer koji možete besplatno skinuti s Microsoftovih stranica na adresi http://www.microsoft.com/downloads/details.aspx?FamilyID=457B17B7-52BF-4BDA-87A3-FA8A4673F8BF&displaylang=en ako ste legalni korisnik Microsoftovog operativnog sustava.

Uporaba programa Deep Zoom vrlo je jednostavna, bez obzira krećemo li s novim projektom ili otvaramo postojeći.

Prilikom stvaranja novog projekta, osim imena projekta, biramo mjesto njegovog spremanja.

sl_3                         sl_2

Program potom očekuje odabir slika koje želimo uvrstiti u projekt. Spomenutu radnju obavljamo usl_4 prvom od tri dijela programskog prozora (Import, Compose, Export) nakon pritiska na gumb Add images. 

S desne strane programskog prozora vidi se odabrana galerija slika. Slike iz galerije prebacujemo u lijevi dio glavnog programskog prozora (povlačenjem uz pomoć miša) i na taj način stvaramo buduću kompoziciju za prikaz u mrežnom pregledniku.

Nakon odabira slika visoke razlučivosti prebacujemo se u drugi dio programskog prozora – Compose u kojem ih razmještamo u budućem prostoru mrežnog preglednika.

sl_5 U donjem dijelu programskog prozora nalaze se svi alati potrebni za dodatno uređivanje i razmještanje slika: alat za odabir slike, pomicanje, povećanje, vodoravno i okomito poravnavanje, postavljanje u istu ravninu ili uređenje svih slika na istu veličinu.

Ispod galerije slika u donjem desnom kutu programskog prozora vidimo trenutno označene slike radi lakše orijentacije.

U donjem lijevom kutu u prvom su planu dva pravokutnika. Veći prikazuje ukupnu radnu površinu za razmještaj slika, a manji trenutno vidljivu površinu u sl_6mrežnom pregledniku.

 

Nakon razmještanja slika krećemo u posljednji dio programskog prozora, Export ili izvoz kompozicije u nekom od ponuđenih načina. Prvi način izvoza je pomoću Deep Zoom Pix grupe alata koji se veže na Windows Live račun i meni osobno nije uspjelo postaviti kompoziciju na spomenuti način.

sl_7

 

Drugi način izvoza je u ručnom odabiru odredišta i vrste izlazne kompozicije. Preporučam odabir Silverlight Deep Zoom izlazne kompozicije u vidu više izlaznih slika (Export as a collection – multiple images) uz mogućnost odabira vrste slikovnog zapisa i DPI kvalitete slika.sl_8

 

 

 

Klikom na gumb Export pokrećemo izradu kompozicije. Napravljenu kompoziciju možemo pregledati odabirom jednog od tri ponuđena izlazna modela prikaza: u mrežnom pregledniku, u mapi sa slikama ili u projektnoj mapi.

Sljedeće slike prikazuju pregled kompozicije u mrežnom pregledniku uz moguće povećanje (Zoom).

sl_10                   sl_9

sl_11

U prozoru mrežnog preglednika nalaze se gumbi za potrebnu navigaciju u radu sa slikama kompozicije.
A da biste uživali u prikazu vrlo kvalitetnih slika na internetu, treba se sa slikama i pomučiti što je vidljivo i na slici radne mape projekta.

Zatvaranje projekta i projektna dokumentacija

prva-daliborka

Uvod

Članak kojim ćemo završiti ciklus o upravljanju projektima govori o zatvaranju projekta kao jednoj od faza životnog ciklusa upravljanja projektom. Prisjetimo se, taj se ciklus sastoji od 5 faza: inicijacije/pokretanja, planiranja, kontrole i nadzora te zatvaranja projekta. Faze upravljanja projektom slijede jedna drugu, osim procesa nadzora i kontrole koji se događaju paralelno s provedbom projekta. Jedan od najvažnijih postupaka tijekom ove faze je kompletiranje projektne dokumentacije, stoga je drugi dio članka posvećen toj temi.

Zatvaranje projekta

Postupak završavanja svih projektnih aktivnosti kako bi se zaključio projekt, završna je faza životnog ciklus projekta. Pojedine faze isto imaju svoje formalne završne elemente, najčešće gotove dokumente kojima se odobravaju rezultati faze koja se zaključuje i koji čine temelj za naredne postupke. Tako se u fazi pokretanja projekta dovršavanjem Projektne povelje (prijedloga projekta) zatvara prva faza, a Povelja je temelj za postupke obuhvaćene u fazi planiranja.

Kako bi se faza završetka projekta smatrala formalno zaključenom, potrebno je da sve projektne aktivnosti i zadaci budu završeni te da naručitelj projekta prihvati isporuke. Tijekom ove faze ključno je izraditi sve zaključne izvještaje o projektu, zaključiti sva otvorena plaćanja, zapisati iskustva, stečena znanja, probleme, otvorena pitanja te upotpuniti, prikupiti i spremiti svu projektnu dokumentaciju koja je nastajala tijekom projekta.

Na kraju je vrlo važno proslaviti uspjeh. Dovesti projekt do kraja, ostvariti zacrtane ciljeve i ako se sve još odvijalo u zadanom roku i u okvirima proračuna, nije mala stvar. No, ako i niste uspjeli ostvariti baš sve što ste u projektu zamislili ili ako su se tijekom projekta odnosi među članovima tima izmijenili, vrlo je važno dati određeni značaj zajedničkoj ustrajnosti u poduhvatu i naučenim lekcijama, a proslavom ublažiti emocije jer sljedeće što vas čeka je, vjerojatno, novi projekt.

Projektna dokumentacija

U prethodnim smo člancima govorili o projektu i procesima koji ga prate tijekom pokretanja, realizacije i završetka. Kako bi bili jasni svima koji sudjeluju u projektu te kako bi se iskustvo stečeno na pojedinom projektu sačuvalo za svaki sljedeći projekt u organizaciji, ali i šire, treba se pobrinuti da projekt bude prikladno dokumentiran. Upravo se u fazi zatvaranja projekta prikuplja i arhivira sva dokumentaciju koja je nastajala tijekom projekta te se izrađuju završni dokumenti.

Organizacije koje se bave standardizacijom procesa upravljanja projektima propisuju i preporučuju određene dokumente za svaku pojedinu fazu upravljanja projektom te za pojedino područje unutar projekta.

Vrste dokumentacije

Treba razlikovati projektnu dokumentaciju u širem smislu od uže, standardima ili organizacijskim pravilima propisane dokumentacije. Projektna dokumentacija u širem smislu, osim projektne, obuhvaća i tehničku, tj. stručnu te radnu dokumentaciju.
Sve tri vrste izrađujemo i koristimo kao referentna mjesta za aktivnosti i zadatke pri izvedbi projekta. Također, dokumentaciju iz prethodnih projekata unutar organizacije (ali i izvan nje) možemo koristiti pri izradi procjena, rješenja i dokumenata tekućeg projekta.

Tehnička ili stručna i radna dokumentacija

Opisivanje detaljnih karakteristika pojedinog proizvoda ili rezultata, bilježenje stručne ili znanstvene metodologije, stručna ili korisnička evaluacija, rezultati testiranja i slično čine tehničku ili stručnu dokumentaciju.
Ova vrsta dokumentacije ovisna je o sadržaju projekta i nerijetko je propisana unutar industrije/sektora u kojemu se projekt izvodi. Na nju utječu industrijski, znanstveni, stručni, nacionalni ili neki drugi standardi ili preporuke. Naravno, ova dokumentacija obuhvatit će i sve nestandardizirane idejne, stručne i tehničke dokumente koji su potrebni onima koji ostvaruju projekt.

Radnu dokumentaciju čine bilješke sa sastanaka projektnog tima, sastanaka sa zainteresiranim stranama ili dobavljačima, različiti izvještaji, dnevnici rada na projektu i slično.
Navedene vrste dokumentacije detaljno prate naša iskustva i pomažu nam u kontinuiranom praćenju događanja na tekućem projektu što je posebno značajno u slučajevima „šuma u komunikacijskim kanalima“, nedovoljne kompetentnosti pojedinih izvođača ili sukoba u timu.

Projektna dokumentacija u užem smislu

Projektna dokumentacija u užem smislu često je propisana unutar organizacije u kojoj se provode projekti ili pravilima određene fondacije, linije financiranja, zaklade…

Standardiziranu dokumentaciju i njezine elemente detaljno propisuje i Institut za projektni menadžment, no nisu svi dokumenti ni detalji prikladni za svaki projekt, a poslovi oko izrade dokumenata ne bi smjeli biti sami sebi svrhom.

Postoje osnovni dokumenti bez kojih se projekt ne bi trebao ostvarivati. To su: prijedlog projekta (obuhvaća kraći opis projekta, ciljeve, procjene potrebnih sredstava i slično, a ovisi o organizaciji u kojoj se predlaže projekt), plan projekta (obuhvaća ciljeve, opseg, strukturnu raščlambu poslova, popis aktivnosti, zaduženja, procjene resursa, vremena i troškova te plan upravljanja rizicima), izvještaji o pojedinim fazama, zahtjevi za izmjenama (ukoliko je potrebno) te završni izvještaj koji opisuje postignute rezultate te izvješćuje o stvarnom utrošku sredstava, korištenju resursa, vremena i slično.

Projektnu dokumentaciju izrađujemo prateći određena pravila. Vrlo je važno znati kome je pojedini dokument namijenjen i prilagoditi ga onima koji će ga čitati i koristiti. Oblikovanje dokumenta bi također trebalo biti ujednačeno: svaki bi trebao sadržavati naslovnicu, sadržaj, verziju i datum te ime autora.

Idealno je kada organizacija u kojoj se provodi projekt ima gotove predloške za projektne dokumente korištene u pojedinim fazama i sustav upravljanja projektnom dokumentacijom. No, ukoliko to ne postoji, možemo se koristiti gotovim paketima dokumenata koje neke tvrtke prodaju ili predlošcima koje su izradili naši kolege u kolektivu ili u struci. Dobar primjer takve kolekcije dokumenata je Priručnik za učenje i poučavanje (http://pup.skole.hr/default.aspx?locale=hr,hr&app=teacher) u kojemu se nalaze predlošci za pripremu projekata namijenjeni nastavnicima i prilagođeni potrebama projekata vođenih u području obrazovanja.

Umjesto zaključka

Ciklusom članaka u Pogledu kroz prozor pokušali smo dati teoretski, ali i iskustveni uvid u područje upravljanja projektima. Taj uvid nije potpun, ali nam se čini dovoljnim za većinu projekata manje složenosti koji se provode u obrazovanju. Željeli smo pojednostaviti složenu metodologiju i približiti je i onim nastavnicima koji se još nisu iskušali u projektima. Nadamo se da smo u tome uspjeli.

Literatura:

  • Gojšić, J. et al. (2008): Upravljanje projektima (ilustrirani vodič). Incremedia. Zagreb;
  • Project Management Institute (2004): A Guide to the Project Management Body of Knowledge. Third Edition (PMBOK Guide): Project Management Institute;
  • Project Management Institute: Combined Standard Glossary. Lokalizirana verzija – hrvatski, verzija 1.1. Udruga za projekt menadžment – PMI ogranak Hrvatska. http://pmi.cikac.com/glossary.aspx . Pristupljeno 30. 5. 2009.
  • Agencija za odgoj i obrazovanje: Priručnik za učenje i poučavanje. http://pup.skole.hr/Default.aspx Pristupljeno 1. 6. 2009.

Istraživanje i učenje

marjana-ankica

PUP nudi puno ideja za istraživačko učenje, pokuse, pisanje eseja, obradu književnog djela… U učeničkom dijelu PUP-a, u izborniku Istraživanje i učenje možemo pronaći predloške koji nam olakšavaju rad.

Istraživanje i učenje

U člancima, već objavljenim u Pogledu, predstavili smo vodiče koji nam daju upute kako bolje napisati svoj rad:

  • Osnove pisanja: izlagačko pisanje, istraživačko pisanje, analiza književnog djela, pripovjedačko pisanje i uvjeravanje;
  • Etape pisanja: prije pisanja, pisanje, pregled i uređivanje;
  • Istraživanje.

Referati i eseji zahtijevaju dobru pripremu. Osim vodiča i predložaka za izradu referata i eseja, potrebna su nam i dodatna istraživanja ne bi li naš rad bio uvjerljiviji. Predlošci nam mogu pomoći i kod priprema diskusija, debata i sličnih sadržaja.

Pomoć u istraživanju pružaju nam predlošci. Do njih dolazimo poveznicom iz vodiča ili iz izbornika Istraživanje i učenje.

clip_image002
Slika 1. Istraživanje i učenje

Predlošci su podijeljeni u grupe:

  • Alati za izlagačko pisanje
  • Alati za književnu analizu
  • Alati za pripovjedačko pisanje
  • Strukturni pogled
  • Alati za uvjeravanje pisanjem
  • Planiranje projekta.

Predlošci su uglavnom tablice u wordu koje nam daju ideje prilikom pripreme našeg istraživanja.clip_image004

Alati za izlagačko pisanje

  • Tablica za prikupljanje podataka pomaže u prikupljanju i organiziranju podataka koje ćemo koristiti u istraživanju. Bilježimo pitanja, odgovore i gdje smo ih pronašli.
  • Vennov dijagram omogućava uspoređivanje sličnosti i razlika pojmova koje ćemo koristiti u svom radu.
  • Tablica Znaš-Pitaj-Nauči (slika 2) omogućava organiziranje ideja, što znamo i što ćemo tek naučiti.

Slika 2. Znaš-Pitaj-Nauči

clip_image006

Alati za književnu analizu i pripovjedačko pisanje

  • Tablica kronološkog slijeda priče koristi za pisanje kratkih opisa pojedinih događaja te kronološko vrijeme kada su se dogodili u priči, koje kasnije možemo koristiti kod analize djela.
  • Tablica likova sadrži opis svakog lika ime, dob, opis i drugo.
  • Tablica osjetila nabraja koje osjećaje je knjiga probudila u nama.
  • Skica priče (slika 3) sadrži kratki opis književnog djela: naslov, likovi, smještaj, zaplet…
  • Tablica razvoja teme pokazuje kako se priča razvijala kroz knjigu.

 

clip_image009

 

Strukturni pogled

Predložak s pomoćnikom nas upućuje kako nam strukturni pogled pomaže da rad bude razumljiviji, preglednije i ljepše uređen.

Slika 4. Strukturni pogled

 

 

 

Alati za uvjeravanje pisanjem

Često ćemo s učenicima diskutirati o različitim temama. Za pripremu diskusije mogu nam pomoći tablice:clip_image011

  • Tablica prigovora sadrži naša mišljenja, prigovore na njih te odgovore i objašnjenja na prigovore koje smo dobili.
  • Tablica problema i rješenja sadrži ideje, probleme koje bi mogli obrađivati i rješenja koja predlažemo.
  • Tablica za i protiv sadrži argumente za i protiv određene teme pomoću kojih možemo lakše donijeti odluku.
  • Tablica dokaza (slika 5 ) u koji nabrajamo dokaze koji brane naše stavove.

Slika 5. Tablica dokaza

Alati za istraživanje

clip_image013

 

Slika 6. Tablica prikupljanja podataka

 

Planiranje projekta

  • Planiranje projekta nas kroz primjer o zaštiti životinja vodi kroz korake izrade dobrog projekta, od postavljanja problema, planiranja aktivnosti do ocjenjivanja rada svih članova i pisanja zaključka.
  • Tablica ocjenjivanja projekta pomaže u ocjenjivanju projekta. Može pomoći i učenicima i nastavnicima (slika 7).

clip_image015
Slika 7: Ocjenjivanje projekta

Literatura:

Jednostavno korištenje pametnih dijagrama

prva-lidija

Svi rado koristimo vizualne elemente u prezentacijama jer daju razumljivije informacije nego gomila teksta na jednom slajdu. Nažalost, rad nam ponekad može zagorčati kompliciranost izvedbe slikovne ilustracije. U ovom receptu pokazat ćemo vam način kako u PowerPointu 2007 možete pomoću nekoliko klikova mišem i malo tipkanja napraviti "pametni dijagram" (SmartArt Diagram).

Dostupno je nekoliko predložaka za SmartArt dijagrame:

  • Popis – bilo kakve informacije,
  • Postupak – prikaz koraka u nekom procesu ili vremenskoj skali,
  • Ciklički – prikaz neprekinutog procesa,
  • Hijerarhija – za organizacijske grafikone i stabla odluka,
  • Odnos – prikaz veza,
  • Matrica – prikaz veza dijelova s cjelinom,
  • Piramida – prikaz proporcionalnog odnosa s najvećom komponentom na dnu ili vrhu.

Oblike SmartArt dijagrama možete mijenjati tijekom izrade. Većina teksta, boja i stilova oblikovanja automatski će se prilagoditi novom izgledu.

Umetanje i oblikovanje SmartArt dijagrama

clip_image002

Da biste na slajd umetnuli SmartArt dijagram, otvorite karticu Umetni i kliknite na ikonu SmartArt.

clip_image004Odaberite jednu od ponuđenih kategorija te vrstu koju želite. U desnom dijelu prozora pojavljuje se opis odabrane vrste tako da možete lakše odlučiti koji vam oblik odgovara. Odabir potvrdite klikom na U redu.

clip_image006

Na slajdu će se pojaviti tekstni okviri razmješteni i povezani kako ste odabrali u prethodnom koraku. Kliknite unutar pojedinog tekstnog okvira i upišite odgovarajući tekst.

 

Kliknete li na karticu Dizajn, prikazat će se komplet alata koji omogućavaju lakše uređivanje SmartArt dijagrama. Možete mu mijenjati izgled, boje, stil, dodavati oblike…

clip_image008

Od popisa do dijagrama

clip_image010

Ukoliko već imate napravljen popis s grafičkim oznakama, lako ga možete pretvoriti u SmartArt dijagram.
Desnom tipkom miša kliknite negdje unutar tog popisa, u izborniku prečica odaberite Pretvori u SmartArt pa odaberite neki od ponuđenih oblika.

Nakon toga SmartArt dijagram možete dodatno uređivati već spomenutima alatima iz kartice Dizajn.

Nadamo se da će SmartArt dijagrami doprinijeti uspješnosti vaše prezentacije.