Razgovor s ÉRICOM BESSONOM

francuzi1 

"Najvažnije je senzibilizirati roditelje, posebno one s nižom razinom obrazovanja i time najizloženije.“

Éric Besson, državni tajnik za razvoj digitalne ekonomije, donosi svoje poglede na internet, “digitalnu generaciju“ i ravnotežu koju treba uspostaviti između unaprjeđenja pristupa webu i suzbijanja opasnosti koje prijete najmlađima.

U ožujku 2008. godine imenovani ste državnim tajnikom za razvoj digitalne ekonomije. Koja je vaša misija i koji su vaši osnovni pravci djelovanja?

 

 

© DENIS/RÉA

Moja je misija jednostavna i ambiciozna: učiniti Francusku digitalnom silom, jednakom najdinamičnijim gospodarstvima našeg planeta. Želim razviti digitalnu tehnologiju posvuda i za sve. To je jedini cilj Plana razvoja digitalne ekonomije do 2012. koji sam ljetos dostavio premijeru.

Kad ste otkrili internet? Kako ga upotrebljavate privatno, a kako službeno?

Za internet sam se počeo zanimati devedesetih kad se taj fenomen počeo naglo razvijati u Sjedinjenim Državama. Vrlo su brzo nove tehnologije postale dio mog profesionalnog okruženja. U to sam vrijeme, kod kuće, u krugu obitelji počeo otkrivati radosti povezivanja putem telefonskog modema – tada je trebalo biti strpljiv i čekati na povezivanje. Danas su stvari izuzetno napredovale. Ipak nisam postao „geek“, webom se koristim najviše za komunikaciju, traženje podataka, organizaciju obiteljskih putovanja ili kupnju proizvoda koje nemam vremena nabaviti na uobičajeni način. Sve u svemu, ja sam klasični korisnik.

Što mislite o generaciji mladih koji su rođeni u digitalnom dobu, koje Anglosaksonci nazivaju „digitalnom generacijom“? Čini li vam se da odrastaju u svijetu potpuno drukčijem od onoga u kojemu smo mi odrastali?

Da to uvidimo, dovoljno je promatrati ponašanje te „digitalne generacije“, a to primjećujem svaki dan u odnosu sa svojom djecom: svake večeri komuniciraju programom za dopisivanje, a društveni život organiziraju uz pomoć društvenih mreža. Posve je sigurno da su pomagala koja upotrebljavaju i način ponašanja ove generacije potpuno drukčiji nego što su bili u naše doba. Zapanjuju me još tri stvari: upijaju informacije iz više različitih medija, a iznenađuje me njihova sposobnost da istodobno rade više stvari. Uz to, u njihovu ponašanju vidim neki oblik shizofrenije: s jedne strane izraženi individualizam, golema potreba za personalizacijom („moj zvuk zvona na mobitelu“, „moja pozadina na zaslonu“, „moje računalo“…), a s druge strane izražen osjećaj pripadnosti zajednici, plemenu, koje se susreće na netu, putem programa za dopisivanje, društvenih mreža, blogova.

Jesu li sve francuske obitelji u istoj opasnosti s obzirom na internet?

Očito je da nisu. Razina obaviještenosti, obrazovanje i poznavanje novih tehnologija nisu svuda jednaki. Istraživanje koje je provedeno među 9600 srednjoškolaca pokazalo je da ponašanje dijela roditelja može dovesti dijete u opasnost: 46% ima računalo u dječjoj sobi, 25% skida videoisječke na zahtjev roditelja, iako je to jedan od primarnih izvora izlaganja uznemirujućim sadržajima. "Najvažnije je senzibilizirati roditelje, posebno one s nižom razinom obrazovanja i time najizloženije.“

Ujedno ste i gradonačelnik grada Donzèra u departmanu Drôme. Jeste li se kao lokalni dužnosnik već susretali s tom vrstom problematike?

Naravno, pitanje opasnosti povezanih s novim tehnologijama postavlja se i u gradu poput Donzèra. No, pravi problem za mladog čovjeka u zajednici poput moje jest ne imati pristup internetu. Danas biti lišen računala znači biti lišen pristupa informacijama, kulturi, obrazovanju, javnim uslugama. To znači biti izložen velikoj opasnosti od marginalizacije. Najvažnije je smanjiti taj digitalni jaz.

Čini li vam se da Francuska kasni za digitalnim velesilama ili je, naprotiv, u prednosti?

Francuska je izrazito prisutna u rješavanju pitanja senzibiliziranja i obrazovanja. Povjerenstvo za korištenje interneta s kojim surađujem višestruko je povećalo broj svojih inicijativa na tom području od svog osnivanja 2003. godine (operacija "Internet s pratnjom“, multimedijalna internetska putovnica itd.). Zaštita maloljetnika od opasnosti na internetu jedan je od prioriteta i dovela je do stvaranja stranice http://www.mineurs.fr.
Francuska je vlada u tome prethodnik i, osim toga, redovito održava sastanke s davateljima internetskih usluga, tvrtkama iz branše i udrugama za zaštitu djece u okviru odbora za „Zaštitu djece na internetu“ kojim predsjeda moja kolegica Nadine Morano, državna tajnica u Ministarstvu obitelji. I tu težimo uspostavljanju ravnoteže između promocije interneta, njegovih mogućnosti i nužne senzibilizacije prema opasnostima koje prijete prvenstveno mladima.

Općenito gledano, koje je, po vašemu mišljenju, mjesto interneta u školi? Mislite li da, na primjer, treba povećati razinu stručnosti koju zahtijeva polaganje ispita iz poznavanja informatike i interneta (B2I)?

Djeca imaju izuzetnu sposobnost samostalnog otkrivanja weba. Neophodno je približiti im taj medij što je ranije moguće. No, istodobno je potrebno pratiti ih na tom putu i pomagati im u razvijanju kritičkoga duha. To je, naglašavam, jedan od ciljeva ispita iz poznavanja informatike i interneta (B2I) koji potvrđuje sposobnost učenika da se pravilno služi multimedijalnim alatima. Naš je cilj da svi učenici koji završe osnovnu školu imaju i certifikat o položenom ispitu iz poznavanja informatike i interneta („B21 école“) te da on bude uvjet za polaganje sličnog ispita u srednjoj školi („B21 collège“) i za sada se krećemo u dobrom smjeru. U okviru razvoja digitalnih tehnologija preporučio sam također dodavanje i treće kockice, uključivanje mjerila „korištenje interneta“ u program društvenog obrazovanja.

 francuzi2
© HALEY/SIPA

Je li u tijeku razvoj na europskoj razini u okviru francuskog predsjedanja Europskom unijom?

Trenutno je u tijeku više europskih inicijativa. Ministarska konferencija o „e-uključivanju“ bit će organizirana u okviru francuskog predsjedanja Europskom unijom, od 30. studenog do 2. prosinca 2008. u Beču.

Otac ste troje djece. Je li korištenje interneta tema obiteljskih razgovora?

Da, naravno. Net, njegove opasnosti, ograničenja, ali i mogućnosti dio su naših obiteljskih rasprava, danas još i češće zbog dužnosti koje obavljam. Djeci smo uvijek pristupali razgovorom i učili ih odgovornosti i do danas nismo požalili. Zato smo od njihove najranije dobi postavili jednostavna pravila: vrijeme provedeno ispred televizora, na internetu i uz videoigre mora biti „razumno“ i kraće od onoga posvećenog zadaćama i čitanju. Pravila su brzo usvojena i dio su obiteljskih stečevina te ih više nije potrebno ponavljati. Ne preuzimam za to sve zasluge: moja je supruga profesor i, unatoč karijeri, posvećuje dosta vremena obrazovanju naše djece. Nemaju sva djeca u Francuskoj takvu privilegiju.

NEKOLIKO DATUMA U ŽIVOTU ÉRICA BESSONA

  • 1958. rođen je u Marakešu u Maroku,
  • 1995. postaje gradonačelnik Donzèra, departman Drôme,
  • 1997. postaje zastupnik Socijalističke stranke,
  • 2005. postaje nacionalni ekonomski tajnik zadužen za ekonomiju i poreznu politiku u stožeru Socijalističke stranke,
  • 2007. postaje državni tajnik premijera, zadužen za razvoj i procjenu javnih poslova.
  • Ožujak 2008. Éric Besson preuzima odgovornost za razvoj digitalne ekonomije.

ODABRALA CONSTANCE PARODI

Originalni članak dostupan je na adresi: http://www.regardssurlenumerique.fr/interview-eric-besson-4.aspx

Portreti obitelji

clip_image001ANNE RIVIÈRE
Tvrtke i tijela Državne uprave udvostručuju poruke upućene obiteljima kako bi ih što bolje pripremile za borbu protiv mogućih opasnosti na internetu.
No, s kakvim rezultatima?
Dok u virtualnom svijetu za većinu adolescenata nema tajni, kakav se nadzor preporučuje roditeljima? Tri obitelji koje žive u departmanu Ile-de-France govore o tome kako se danas služe webom.

Trebali li računalo postaviti usred dnevnog boravka ili u roditeljsku spavaću sobu? Hoće li ga dijeliti ili će svatko imati svoje? Ako je odabir mjesta na kojemu će se računalo nalaziti najvažnije pitanje u organizaciji obiteljskog života, ono je najčešće i početak roditeljskog nadzora nad onim što dijete radi na internetu. Pierre i Sophie su obiteljsko računalo smjestili u svoju spavaću sobu, nastojeći time ograničiti vrijeme kojim će se njime služiti njihova djeca – Romain (9) i Julie (11). Svaki član obitelji ima svoje vlastito vrijeme za povezivanje s internetom. "U početku smo nadgledali samo što djeca rade za računalom. No, kad sam prešao na Vistu, instalirao sam softver za roditeljski nadzor koji su mi preporučili. Za povezivanje s internetom nakon 23 sata potrebna je zaporka", objašnjava Pierre.

Kod Alexa (11) i Virgila (17) računalo je postavljeno u prostoru u kojemu boravi cijela obitelj, a igraća konzola nalazi se u spavaćoj sobi roditelja, Marielle i Françoisa. „No, s obzirom na to da su naša djeca zaokupljena sportskim aktivnostima i imaju bogat društveni život, zapravo se ne bojimo da će previše vremena provoditi za računalom“, mirno objašnjava otac.

Ipak, očito je dio onoga što obitelji prepoznaju kao moguću negativnu posljedicu interneta i konzola za videoigre – previše vremena provedenog za računalom. „U mom razredu ima nekoliko „no-life“ učenika, dječaka koji mogu provoditi sate i sate igrajući igrice. To se često događa i zato što žive daleko od ostalih prijatelja i imaju manje mogućnosti za izlaske i neke druge aktivnosti…“, zaključuje Virgile koji nije spreman žrtvovati vrijeme provedeno s prijateljima.

Ako konzole i online igrice ponekad izazivaju nemir roditelja, sve mogućnosti koje nudi internet – surfanje, pisanje zadaća, gledanje videozapisa, slušanje glazbe, chat… – ne podliježu istim kriterijima. „Radim razliku s obzirom na upotrebu. Ako je riječ o slušanju glazbe, ne postavljam vremensko ograničenje. Ponekad se također želim uvjeriti da moje kćeri pregledavaju predavanja i ispravke testova koje neki njihovi profesori stavljaju na internet jer su to novi i zanimljivi postupci. U svakom slučaju, činjenica da imamo samo jedno računalo za cijelu obitelj, znatno skraćuje vrijeme koje djevojke uz njega provode“, objašnjava Sylvain, otac Audrey (11), Lole (15) i Amarante (16).

Što se tiče djece, ona tvrde da nema razloga za zabrinutost: kažu da se znaju kontrolirati. Alex je ipak na predavanju organiziranom u školi saznao za neke od opasnosti koje vrebaju na mreži. „Uznemirilo ga je, na primjer, saznanje da je skidanje nekih sadržaja s interneta ilegalno i kažnjivo“, sjeća se Marielle. Ona također priznaje da je dosta toga saznala na sličnom predavanju organiziranom za roditelje. Shvatila je da roditelji zapravo i ne znaju što njihova djeca rade na internetu…

Tko se skriva na chatu?

Kad su za računalom, mladi puno vremena provode komunicirajući putem programa za dopisivanje poput Windows Live Messengera (nekadašnji MSN Messenger). To je jednostavan način za razgovor s prijateljima, bilo da je riječ o onima s kojima su se vidjeli tog istog popodneva ili onima koje su upoznali šest mjeseci ranije, tijekom praznika.

„Razgovor na chatu često počinje informacijom o spolu, dobi i gradu“, priča Lola. A na chatu je kao na ulici: bilo tko vam može pristupiti. „Jednom sam prihvatila kontakt s osobom koja mi je na chatu pričala o stranici s videoigrama, a naknadno sam shvatila da je riječ o 33-godišnjem muškarcu. Nakon tog iskustva razgovaram samo s ljudima koje poznajem“, kaže Audrey. „Zapravo, brzo primijetimo osobe koje lažu o svojim godinama“, napominje Amaranta. „To se vidi po načinu na koji pišu, pitanjima koja postavljaju. Neki nas odmah pitaju za mjere…“

Uostalom, tri adolescentice priznaju da su si na chatu već dodavale koju godinu. U programu Windows Live Messenger postoji besplatan softver koji bi omogućio Virginie, njihovoj majci, da kontrolira tko komunicira s njezinom djecom. No, ona priznaje da za njega nikad nije čula. Ponekad sama provjerava s kime njezine kćeri kontaktiraju. Jednako reagira i njihov otac: „Ponekad pogledam s kime razgovaraju. Raspitujem se koje pseudonime odabiru. Uostalom, tražio sam od njih da promijene ili uklone fotografije kad su mi se činile dvosmislenima.“

Sophie i Pierre upravo su dozvolili Julie da se služi Messengerom. „Ali kategorički ne dozvoljavam da kontaktira s ljudima koje nikad nije upoznala“, objašnjava Sophie. „Mreža je, zapravo, samo još jedno mjesto na kojemu borave naša djeca“, nastavlja, „i moramo ih naučiti da poštuju druge i dati im određene smjernice koje su jednake i na ulici i na internetu.“

Nepoznati softveri

Premda avet pedofilskih mreža nastavlja izazivati strahove, danas se i sadržaji koji se pojave nakon jednog klika mogu pokazati problematičnima za mlade. „Znam da postoje trash sadržaji. Kad bih to znala učiniti, možda bih instalirala softver za roditeljski nadzor“, smatra Marielle i priznaje da o njima ne zna ništa. Poput Virginie, nije joj potpuno jasno kako funkcioniraju.

No, s obzirom na to da se i ja redovito služim internetom, smatram da je on dio svakodnevnog života i ne uzbuđujem se previše“, pojašnjava. Ni Sophie ne zna ništa više o tome koji su joj tehnički alati za nadzor na raspolaganju. Time se bavi njezin muž, web-dizajner i zaljubljenik u informatiku, koji je postavio roditeljski nadzor. „Blokirao sam neke sadržaje, poput nasilnih videoisječaka ili pornografskih sadržaja. Instalirajući softver, konzultirao sam i europsku klasifikaciju videoigara, objašnjava Pierre. „No, uvjeren sam da će djeca uskoro naučiti kako zaobići filtre.“ Još uvijek relativno nepoznati, softveri za nadzor ne čine se, dakle, jedinim rješenjem za bilo koju od te tri obitelji. „Naše računalo je samo još jedno u nizu. Sa 17 godina Virgile redovito – u školi, kod prijatelja – ima pristup računalima koje ne možemo kontrolirati. Bolje je dati mu određene upute“, smatra François.

Myspace, društvene mreže, sve vrste blogova… internet adolescentima nudi nebrojene mogućnosti. Iako ponekad mogu naletjeti na blogove „na kojima djevojke govore o svojim tjeskobama, iskustvima sa samoozljeđivanjem itd. … Jedna od mojih prijateljica je anoreksična i sve je ispričala na blogu“, kaže Lola. Virginie o tome raspravlja sa svojim kćerima da bi one shvatile da moraju zadržati odmak prema takvim sadržajima.

Od šale do uvrede

Adolescenti ponekad shvate što se može dogoditi na mreži tek nakon određenih loših iskustava. Kad je Julie s prijateljicom počela pisati blog, „djevojke koje ne volimo saznale su adresu i vrijeđale nas: nakon toga prihvaćamo samo komentare naših prijateljica“, objašnjava. Njezin brat Romain je bio vrlo zadovoljan kad se na blogu njegova sportskog kluba pojavio videoisječak u kojemu on pleše tecktonik: „No, u jednom trenutku počelo mi je ići na živce što mi svi o tome govore“, dodaje.

U ovom su ga slučaju ipak tražili autorizaciju što se vrlo često ne događa. „U opticaju je velik broj videoisječaka: jedni drugima šaljemo poveznice“, objašnjava Virgile. Premda se odstupanja u ponašanju na mreži u dosta primjera događaju preko običnoga adolescentskog humora, nekad stvari odu mnogo dalje: sramotni prijedlozi, širenje podataka koje uključene osobe nisu odobrile, množenje uvreda, stranice na koje se stavljaju videoisječci itd. "Zabrinuo sam se kad sam čuo da su videoisječci koji pokazuju nasilno ponašanje prema ljudima ili mučenje životinja postali vrlo popularni na školskom dvorištu. No, Virgile nam je pokazao neke od tih fotografija i mogli smo o njima porazgovarati bez dramatiziranja“, objašnjava François.
U konačnici, iako ponekad nailazimo na sporne sadržaje, u potpunosti podupirem dječja istraživanja interneta i smatram da su društveni kontakti koji se na njemu uspostavljaju izuzetni“, zaključuje. „Najvažnije je pratiti djecu u njihovim istraživanjima.“ U svakom je slučaju jasno da suvremeni roditelji shvaćaju kako je svladavanje interneta nova etapa u obrazovanju njihove djece, jezik koji dijele i svladavaju zajedno s njima.

clip_image002

Pierre, web-dizajner i Sophie, tajnica u tvrtki za menadžment projektima i arhitekturu, svojoj su djeci, Romainu (9) i Julie (11) instalirali softver za roditeljski nadzor.

 

 

clip_image003 

„Internet ne izaziva posebnu zabrinutost, On je već neko vrijeme sastavni dio svakodnevnog života“, smatra Virginie, grafičarka i majka Audrey (11), Lole (15) i Amarante (16).
Razgovore sa svojom djecom Alexom (11) i Virgilom (17), i to bez dramatiziranja, o nasilnim sadržajima koji se mogu naći na mreži odabrali su François, producent, i Marielle, djelatnica u muzeju.

 

Sve fotografije © Gilles Coulon/Tendance Floue

Originalni članak dostupan je na adresi: http://www.regardssurlenumerique.fr/portraits-de-familles-1.aspx

Djeca na internetu – kako ih zaštititi

Internet je djeci savršeno mjesto za istraživanje. Kao i u stvarnome svijetu, u njemu se ponekad zlo blisko susreće s dobrim. Izloženost neprimjerenim sadržajima i opasni susreti opasnosti su koje ne treba podcjenjivati. Danas se tijela Državne uprave i velike tvrtke sve bolje organiziraju kako bi se mogle suočiti s njima. Analiza opasnosti i rješenja.
ISTRAŽIVANJE: JEAN RANDON

 

 

clip_image001

„Superlulu, 13 godina, traži nove prijatelje.“ Na slici se nazire lice muškarca s trodnevnom bradom, stisnutih usta, skriveno pod maskom djeteta praznih očiju. Tko god je prije nekoliko godina vidio uznemirujuću kampanju udruge Action Innocence (Akcija nevinost), još je se uvijek sjeća. Jer, kad pokrenemo pitanje zaštite djece na internetu, često iz kolektivnog pamćenja izroni utvara seksualnog grabežljivca kako vreba ispred svog računala. I to ne bez razloga. Brojna su spajanja na pedofilsko-pornografske stranice – u 2007. godini norveška je policija zabilježila više od 5 milijuna pokušaja spajanja na takvu vrstu stranica – što pokazuje da je opasnost vrlo stvarna.
To je, uostalom, prva opasnost koja je izazvala reakciju tijela Državne uprave. U Rosny-sous-Boisu (departman Ile-de-France) „cyberpatrole“ nacionalne žandarmerije su na oprezu od 1998. godine. Od 18 članova jedinice za borbu protiv cyberkriminala, sedam ih je posvećeno isključivo lovu na pedofile. Prošle godine njihov je rad doveo do pokretanja više od 500 kaznenih postupaka.

U devet od deset slučajeva žandarmerija na kraju otkrije odgovorne za distribuciju pornografskih fotografija.

Stranice na crnoj listi

No, velik broj pedofila ne zadovoljava se razmjenom fotografija i videozapisa, već nastoje stupiti u kontakt s maloljetnicima, koristeći brojne društvene mreže koje ovi revno posjećuju.

clip_image002Način rada: „Pretvaraju se da su također djeca – to se naziva „grooming" ili prijete na način „ja sam gusar i uništit ću tvoje računalo ne učiniš li to ili to“, objašnjava Alain Permingeat, jedan od voditelja Jedinice za borbu protiv cyberkriminala. Djelatnici žandarmerije u Rosny-sous-Boisu nestrpljivo čekaju početak primjene zakona izglasanog u ožujku 2007. godine koji će im omogućiti postavljanje zamki pedofilima pretvarajući se da su maloljetni.

Suočena s takvom prijetnjom, tijela Državne uprave su se mobilizirala. Prvi cilj: onemogućiti pristup pedofilsko-pornografskim stranicama. Takve su stranice često stvorene u inozemstvu, u državama u kojima kontrola ili ne postoji ili nitko o njima ne vodi brigu te im se danas iz Francuske može slobodno pristupiti. Ali, ne zadugo. Michèle Alliot-Marie, ministrica unutarnjih poslova, objavila je da će se početkom lipnja potpisati sporazum s davateljima internetskih usluga. Država će davateljima internetskih usluga ispostaviti „crnu listu“, a oni će biti zaduženi za blokiranje pristupa stranicama na toj listi kao što rade sa stranicama koje promiču rasizam, terorizam ili korištenje droga. Nešto slično već postoji u Norveškoj, Švedskoj, Velikoj Britaniji i Italiji. Ako se rasprave o nekim točkama i oduže, posebno o točki vezanoj za pravo predstavnika civilnog društva na uvid u „crnu listu“, sporazum bi trebao zaživjeti krajem 2008. godine.

Još jedan cilj novih mjera koje predviđaju tijela Državne uprave, jesu urednici stranica „pro-ana", tj. stranica koje populariziraju anoreksiju, koje bi uskoro trebale podlijegati prekršajnom gonjenju. Ako prijedlog zakona o kojemu se trenutačno raspravlja u Parlamentu bude usvojen, inozemne pro-ana stranice doći će na crnu listu Ministarstva.

Sve napredniji softveri za filtriranje

Uz jednostavnu zabranu pristupa stranicama s kažnjivim, odnosno kriminalnim sadržajem, konačno je sve raširenija postala i upotreba softvera za roditeljski nadzor. Ti programi omogućuju filtriranje pristupa internetu sa svakog računala, telefona ili konzole za videoigre te onemogućuju pretraživanje podataka koji bi mogli biti uznemirujući za djecu ili adolescente (seks, rasizam, nasilje itd.). Neki softveri također onemogućuju mladim korisnicima davanje bilo kakvih osobnih podataka (adrese elektroničke pošte, broja telefona, adrese) i zabranjuju sve bankovne transakcije.
Početkom ovog stoljeća, kada su se tek pojavili, takvi su programi bili izloženi kritikama te su tada isključivo tražili određene ključne riječi dok su danas izuzetno napredni. Tadašnji rudimentarni način pretraživanja često je donosio besmislene rezultate, onemogućujući, na primjer, pristup stranicama posvećenima raku dojke ili kontracepciji. Danas većina softvera za roditeljski nadzor ne traži samo ključne riječi, nego ima mogućnost provedbe opće analize strukture određene stranice (prijelom, veze koje upućuju na stranice koje mogu uzrokovati probleme, font itd.). Učinkovitije odjeljuju kukolj od žita i u najvećoj mogućoj mjeri nastoje izbjeći „prekomjerno blokiranje“.

Neke tražilice također mogu izravno analizirati ne samo tekst, nego i slike te mogu, na primjer, odrediti nalazi li se na nekoj stranici prevelika količina ljudske kože što upućuje da je riječ o stranici "za odrasle".
Naposljetku, da bi se dječje istraživanje interneta učinilo još sigurnijim, postoje sustavi „bijelih listi“ koji omogućuju ograničavanje pristupa na unaprijed određenu listu stranica. To je neka vrsta virtualnog i potpuno sigurnog dječjeg vrtića.

Napredak je osjetan, vjerujemo li usporednim testovima koje je Državno tajništvo zaduženo za obitelj u lipnju predočilo javnosti. Pouzdanost filtriranja pornografskih stranica iznosi 80%, a stranica koje nude novčane dobitke 90%. Što se tiče stranica s nasilnim ili rasističkim sadržajima kao i stranicama koje potiču konzumaciju droge, postotak uspješnosti filtriranja kreće se između 50 i 60% dok se 2006. godine kretao između 20 i 30%. Davatelji internetskih usluga su povlašteni distributeri softvera za roditeljski nadzor, a od 2006. godine moraju besplatno svim pretplatnicima isporučivati program za filtriranje. Odlučna da kvaliteta softvera bude mjerilo izbora, Državna je uprava objavila rang-listu koju će distributeri uskoro morati javno istaknuti. Na čelu je softver Numéricable (postotak uspješnosti filtriranja dostiže 88%, uzete su u obzir sve kategorije stranica), slijede Free, Alice, Orange, SFR, Télé 2, Neuf. Na posljednjem je mjestu Darty s postotkom uspješnosti filtriranja od 75%.

Roditelji, slaba karika pri zaštiti

Alati za nadzor koji se nude roditeljima također postaju sve napredniji. U sustavu Windows Vista ili na igraćoj konzoli Xbox moguće je točno odrediti vrijeme tijekom kojeg dijete može biti povezano s internetom ili koje softvere može ili ne može koristiti. Moguće je, također, izraditi detaljno izvješće o djetetovim aktivnostima, tj. o tome kakve je razgovore vodilo na chatu.

U Live Messengeru (nekadašnji MSN Messenger), programu za dopisivanje za kojim su mladi poludjeli (3 milijuna djece mlađe od 18 godina koristi ga svaki mjesec), roditelji mogu provjeravati i procjenjivati nove kontakte svoje djece, kakvo god da računalo ili mobilni telefon koriste.
Riječ je o nužnim mjerama opreza. Državna tajnica Nadine Morano, koja se posvetila zaštiti djece na internetu, navodi: „90% djece kaže da je već vidjelo nasilne i ponižavajuće slike!“ To upozorenje podupire iskustvo koje ima voditelj odreda Alain Permingeat: „Ako roditelji ne vode brigu kakve forume posjećuje dijete, prije ili kasnije doći će u kontakt s pedofilom." Stručnjaci su jednoglasni da su softveri za roditeljski nadzor neophodni. Osim toga, njihova se kvaliteta neprestano poboljšava i roditelje treba samo uvjeriti da se njima služe, a tu još ima mnogo posla.
Jer, čini se da su danas roditelji slaba karika. Slaba svijest o postojanju rizika, nepoznavanje onoga što njihova djeca rade na internetu itd. – najveći broj roditelja još uvijek muku muči sa spoznajom da je mreža javni prostor u kojem njihova djeca susreću i dobro i zlo.

Sophie Jehel, sociologinja i stručnjakinja za informacijske i komunikacijske tehnologije, smatra da „ne smijemo zaboraviti da većina roditelja, pogotovo oni iz siromašnijih sredina, djeci ne daje gotovo nikakve savjete".
Autorica istraživanja za Međudruštvenu zajednicu Djeca i mediji (Collectif interassociatif Enfance et Média), utvrđujući stav roditelja o softveru za filtriranje, donosi ozbiljan zaključak: „Prema djeci, a naročito adolescentima, roditelji imaju dvostruke kriterije: s jedne strane kažu da radije imaju povjerenja u svoje dijete – ne provjeravaju redovito što im dijete radi – umjesto da „prebace teret“ na softver koji bi to radio umjesto njih. No, s druge strane, kad im djeca priznaju da su se susrela s uznemirujućim sadržajem, mnogo roditelja zaključuje „da su si sami krivi“.

Sukladno anketi koju je 2007. godine objavila Sophie Jehel, 72% roditelja dopušta djeci samostalan pristup internetu. Samo je 39% odgovorilo da je instaliralo softver za nadzor dok je 96% roditelja odgovorilo da je čulo za takav softver!

clip_image004

Yves Laborey, voditelj projekta pri međuministarskom Povjerenstvu za upotrebu interneta, ovako sažima problem: „Za većinu roditelja je stvaranje različitih profila u njihovom sustavu zabrana potpuno nepoznat teren. To je prva opasnost koja šteti poruci o koristi roditeljskih filtara. S obzirom na to da ne žele ili ne znaju upotrebljavati različite profile, mnogo odraslih na softvere za roditeljski nadzor gleda kao na kočnicu pri vlastitom istraživanju na internetu. Trenutačno je izravna posljedica toga“, nastavlja, „potpuni nedostatak upozorenja.“ Taj stručnjak Ministarstva znanosti i obrazovanja smatra da „djeca ne bi nikada smjela biti sama na internetu, bez prethodno poduzetih mjera sigurnosti.

U Nacionalnom udruženju za obitelj (Union nationale des associations familiales), Olivier Gérard, koordinator za informacijske i komunikacijske tehnologije, ocjenjuje neophodne mjere sigurnosti: „Otprilike svaki četvrti roditelj smatra da treba dati prednost informiranju i davanju povjerenja u odnosu na sredstva nadzora: suprotno tome, većina ostalih procjenjuje da je instaliranje softvera za nadzor dovoljno za potpunu zaštitu tijekom surfanja internetom. Mi u Udruženju smatramo da se oba pristupa – alati i oprez roditelja – međusobno nadopunjuju i naivno je misliti da je dovoljan samo jedan od njih.“ Oprez roditelja je tim važniji što je dijete mlađe.

Sophie Jehel ovako zaključuje svoje istraživanje o softverima za roditeljski nadzor: „Možemo se pitati je li uputno ostaviti osmogodišnje dijete samo na internetu, uz roditeljski nadzor ili bez njega? U toj je dobi sposobnost djeteta da se samostalno kreće kroz taj medij vrlo slaba, a opasnosti beskonačne.“

Da bi nešto pokrenuli, tvrtke, različite udruge i tijela Državne uprave udvostručuju napore koje ulažu u povećanje osjetljivosti na navedeni problem. Vlada računa da će za Božić pokrenuti veliku informativnu kampanju čiji će cilj biti prvenstveno roditelji. „Potrebna im je pomoć kako bi nadoknadili zaostatak“, navodi Nadine Morano.

Roditelji su vrlo često uvjereni da su tehnički nekompetentni te odustaju od korištenja softvera za filtriranje koji su zapravo vrlo jednostavni za instalaciju. To uvjerenje dovodi do besmislenih situacija: često se, na primjer, događa da otac ili majka zatraže od djeteta da samo instalira softver za nadzor pa čak i da nedopušteno skida glazbu s interneta.

Od djeteta žrtve do djeteta krivca

clip_image005
Roditelji koje su djeca nadmašila, ali i roditelji koji su nevino puni povjerenja. „Više od 40% roditelja ne zna da njihova djeca pišu blog“, kaže Nadine Morano. To je vrlo nezgodno, tim više što, u ovome slučaju, maloljetne osobe mogu vrlo lako od potencijalne žrtve postati krivci. Uvrede profesorima, postavljanje fotografija prijatelja u neugodnim situacijama, anonimna prokazivanja: od srednjoškolskih šala do ozbiljnijih prijestupa, mladi autori na internetu često uopće ne mogu pojmiti što je dozvoljeno a što nije. Ideja da prijateljevu sliku ne bi trebalo stavljati na internet bez njegovog pristanka im je, na primjer, potpuno strana. Da bi se suočili s opasnostima „lošeg ponašanja“ koje uzrokuje eksplozija pisanja blogova, tu i tamo se u srednjim školama i gimnazijama pokrene inicijativa za senzibiliziranje učenika.
Ovdje više nije riječ o samom pitanju nadzora. Sophie Jehel ističe: „Kultura služenja internetom mora napredovati, a svi sudionici moraju imati didaktičku ulogu.“ Ukratko, u to se mora uključiti cijeli obrazovni lanac.

A što je s mobilnim telefonima?

clip_image006
Kontrola pristupa internetu putem mobitela je jednostavna. Kad prodaju telefon koji je namijenjen maloljetnoj osobi, prodavači moraju roditeljima novog pretplatnika predložiti postavljanje roditeljske kontrole.
Čim je ona instalirana, pristup internetu ograničen je na nekoliko desetaka stranica s kojima je operater sklopio komercijalni ugovor. Nije moguće pristupiti ostatku mreže, a pogotovo stranicama koje omogućuju kontakte.
Malim vragolanima nije lako zaobići zabranu. Operateri su nedavno postrožili pravila za skidanje blokade i postupak se obavlja samo uz pismeni pristanak roditelja, čija se vjerodostojnost odmah provjerava.

KLJUČNE BROJKE

  • 72% roditelja dopušta djeci da sama surfaju internetom.
  • Više od 40% roditelja čija djeca pišu blog za to ne znaju.
  • 96% roditelja zna da postoje softveri za roditeljski nadzor.
  • 39% roditelja se njima služi.
    IZVORI: MÉDIAMÉTRIE, MINISTARSTVO OBITELJI, MEĐUDRUŠTVENA ZAJEDNICA ZA OBITELJ I MEDIJE

Korisne stranice

Sve slike © Laurent Bazart
Originalni članak dostupan je na adresi: http://www.regardssurlenumerique.fr/dossier-enfants-du-net-2.aspx

Najavljujemo – webinari o nagrađenim projektima s Natjecanja inovativnih učitelja i nastavnika

prva-darko

Jedan od ciljeva zajednice „Suradnici u učenju“ jest hrvatskim učiteljima i nastavnicima približiti priznata postignuća njihovih kolega iz inozemstva. Već smo pisali o dosadašnjim nagrađenim radovima, a u ovom broju za ožujak najavljujemo početak niza webinara u kojima će sami pobjednici govoriti o svojim projektima. Webinari će se, naravno, odvijati na engleskom jeziku i bit će organizirani kao i svi do sada – kao četrdesetipetminutna prezentacija s 15 minuta za pitanja i odgovore, odnosno razgovor s predavačima.

Do sada su nam sljedeći pobjednici potvrdili svoje sudjelovanje:

  1. Kumaras Pillay, nastavnik iz Južne Afrike koji će predstaviti pobjednički rad sa Svjetskog natjecanja u Hong Kongu,
  2. Kate O’Connel, pobjednica Europskog natjecanja u Zagrebu i Svjetskog u Hong Kongu, učiteljica iz Irske,
  3. Erik Vestrum, pobjednik Svjetskog natjecanja u Helsinkiju, učitelj iz Norveške,
  4. Tatiana Kriluviene, pobjednica Europskog natjecanja u Zagrebu, nastavnica iz Litve,
  5. Katarina Veljković, pobjednica Europskog natjecanja u Parizu, nastavnica iz Srbije.

Očekujemo potvrde i drugih pobjednika i pobjednica, istaknutih i iznimnih učitelja i nastavnika iz Indije, Jordana, Bugarske, Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, Francuske, Kine i Hong Konga…

Ovo je svim članovima naše zajednice prilika da, sudjelovanjem na webinarima, izravno upoznaju projekte koji su prepoznati kao najbolji na dosadašnjim natjecanjima te da neposredno razgovaraju s njihovim tvorcima, svojim kolegama. Detaljnije o terminima webinara, kao i projektima koji će biti predstavljeni, saznajte u najavama na Portalu, a u prethodnim brojevima Pogleda možete pročitati članke o nekima od njih (pronaći ćete ih u Arhivi bloga).

Najavljujemo 6. europsko natjecanje inovativnih učitelja i nastavnika u Beču, 24. – 26. ožujka 2009.

prva-darko

Ožujak je i ove, kao i proteklih godina, mjesec Europskog natjecanja inovativnih učitelja i nastavnika. Ove će se godine odabrani učitelji i nastavnici iz preko 40 europskih zemalja okupiti u Beču i družiti od utorka , 24. do četvrtka, 26. ožujka 2009. u carskoj palači Hofburg.

Hrvatsku će predstavljati pet mjesečnih pobjednika ovogodišnjeg natjecanja „Primjena računala u obrazovanju“ koje je stručni ocjenjivački sud birao u mjesečnim ciklusima, od početka listopada do kraja veljače. Pobjednici za listopad, studeni i prosinac bili su Saida Deljac, Šime Šuljić i Ela Rac-Kragić-Marinić.
Čestitamo i siječanjskim pobjednicama: Vesni Erceg i Saidi Deljac.
Rad Linearna funkcija izradila je Vesna Erceg. U radu su pojmovi o  linearnoj funkciji  izloženi pomoću PowerPoint prezentacije, HotPotatoes kvizova te interaktivnih vježbi  (rađenih u GeoGebri) s primjerima iz svakodnevnog života. Rad možete pogledati na adresi: http://free-zg.t-com.hr/Vesna_Erceg/LINEARNA/LinearnaF.htm
Saida Deljac napravila je rad Objektno programiranje s GAME MAKER-om u kojem učenike poučava osnovama objektnog programiranja kroz izradu igara. Opis zadatka i primjere učeničkih radova možete vidjeti ovdje.

Pobjednicu ili pobjednika za veljaču saznat ćemo početkom ožujka jer natjecanje za veljaču završava tek 28. veljače u ponoć.

Organizatori Europskog natjecanja su pokrenuli blog na engleskom jeziku http://blogs.msdn.com/itf09/ na kojem se mogu pregledati životopisi pozvanih predavača i istaknutih sudionika kao i agenda samog Natjecanja.

S veseljem najavljujemo kako će Hrvatsku i ove godine, uz naše pobjednike, predstavljati ponovno i jedan pozvani govornik. Nakon mr. sc. Predraga Palea, koji se obratio sudionicima u Talinnu u proljeće 2006. godine, ove će se godine sudionicima u Beču obratiti prof. dr. Pero Lučin, prorektor Sveučilišta u Rijeci, hrvatski pregovarač s EU za poglavlja 25. (Znanost i istraživanje) i 26. (Obrazovanje i kultura) te predsjednik UO Nacionalne zaklade za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske.

Od ostalih pozvanih sudionika istaknuli bismo, prije svega, Dana Robertsa koji je i u Zagrebu i u Hong Kongu pobijedio s projektom „Napunimo baterije“, a o kojemu je Željka Knezović već pisala u prethodnim brojevima našeg časopisa te Deirdre Crowley koja će na nesvakidašnji način voditi bilješke tijekom predavanja i rasprava na Natjecanju. Kako to ona radi, možete pogledati ovdje.

Natjecanje će se nadovezati na dobru praksu dosadašnjih okupljanja u kojima se predavanja poznatih stručnjaka iz područja obrazovanja i tehnologije prepliću s predstavljanjima nastavničkih projekata. Potonji su za nas to zanimljiviji zbog prilike koju nam pruža relativna blizina Beča pa ćemo u četvrtak, 26. ožujka 2009., kada je po agendi predviđeno javno predstavljanje nastavničkih projekata zainteresiranim posjetiteljima, organizirati posjet Natjecanju za sve dosadašnje hrvatske sudionike. Velik broj posjetitelja, uz one iz Beča, Austrije i Hrvatske, očekuje se i iz susjedne Slovačke čiji je glavni grad Bratislava od Beča udaljen svega četrdesetak kilometara.

Sljedeći će broj Pogleda biti najvećim dijelom posvećen upravo predstojećem Natjecanju u Beču. Nadamo se da će hrvatski predstavnici ponovno donijeti pregršt dojmova, mnoštvo priča, svjedočanstava i prikaza novih i zanimljivih obrazovnih projekata. Do tada, pozivamo vas na virtualnu šetnju nekadašnjom carsko-kraljevskom palačom, današnjom rezidencijom austrijskog Predsjednika, muzejom i mjestom održavanja niza važnih međunarodnih susreta i konferencija. Ljubazni domaćini omogućili su nam to sljedećim videospotom na gore navedenom portalu: http://blogs.msdn.com/itf09/archive/2009/02/12/watch-the-hofburg-video-and-get-a-feel-for-the-itf-2009-venue.aspx

DreamSpark – program besplatnog preuzimanja Microsoftovih razvojnih alata za studente i učenike

69Od niza inicijativa koje hrvatskim učenicima i nastavnicima informatike i računalstva žele približiti suvremene tehnike programiranja te programske i razvojne alate, i u ovom broju Pogleda izdvojili smo jednu novost iz Microsofta: DreamSpark.

Prema riječima Darka Jovišića, (darkojo@microsoft.com) Specijalista za tehnologije iz tvrtke Microsoft Hrvatska, koji je o DreamSparku održao webinar 22. siječnja 2009. godine, "DreamSpark je globalni program koji je dostupan u Hrvatskoj, a koji svim učenicima i studentima omogućava besplatan pristup Microsoftovim alatima za dizajn i programiranje kako bi se na taj način mladim ljudima približila najnovija tehnologija i ponudilo im se alate s kojima mogu raditi kreativno i korisno."

Program je, dakle, dostupan i u Republici Hrvatskoj, a u njega su se, uz studente na fakultetima, uključile već i neke srednje škole u kojima se školuju budući stručnjaci za programiranje i računalstvo. Uključivanje u ovaj program je krajnje jednostavno jer je program, u suradnji i uz pomoć stručnjaka iz CARNeta i tvrtke Microsoft, integriran s AAI@EDU.HR infrastrukturom obrazovne i akademske zajednice u Hrvatskoj. Po riječima Ivana Mačeka, Microsoftovog Student Partnera u Splitu, koji je pomogao učlanjivanju splitskog "MIOC-a", odnosno tamošnje 3. gimnazije, u ovaj program "svaka škola se treba registrirati kao škola nakon čega dobije 200 DreamSpark korisničkih računa koje može podijeliti svojim učenicima".

Što je sve obuhvaćeno ovom inicijativom te detaljne upute kako se škole mogu uključiti u DreamSpark, opisali su MS Student Partneri Jelena Kljaković Gašpić i Ivan Maček. Dokument s njihovim uputama možete pročitati u nastavku teksta, a poveznica na snimku već spomenutog webinara koju je o ovoj temi i o Imagine Cupu održao Darko Jovišić, nalazi se ovdje. Za potrebe ovog uvoda izdvojili bismo kako DreamSpark omogućava, između ostalog, preuzimanje paketa Visual Studio 2005 i 2008 Professional te paketa MS Expression Studio 1.0.

Nadamo se da će DreamSpark u Hrvatskoj postići svoj cilj – omogućiti zainteresiranim učenicima i studentima da dohvate i iskoriste najnovije razvojne alate koji će pomoći i njima i IT industriji u Hrvatskoj da postanu i ostanu konkurentni i u regionalnim, i u europskim i svjetskim razmjerima.

jelena-ivan

Microsoft DreamSpark

Microsoftov program DreamSpark omogućuje studentima i učenicima diljem svijeta besplatno skidanje alata za programiranje i razvoj aplikacija. Uz pomoć ovih alata studenti i učenici dobivaju priliku otkriti svoje potencijale, unaprijediti znanje i vještine.

Koji je software ponuđen na DreamSparku?

  • Microsoft SQL Server 2008 Developer Edition
  • Microsoft Visual Studio 2005 Professional Edition
  • Microsoft Visual Studio 2008 Professional Edition
  • Microsoft Expression Studio 1.0
  • Microsoft Expression Studio 2 Trial Edition (includes Web, Blend, Media, and Design)
  • Microsoft Windows Server 2003 R2 Standard Edition
  • Microsoft Windows Server 2008 Standard Edition
  • IT Academy Student Pass

S adrese www.microsoft.com možete besplatno skinuti i sljedeće alate:

  • SQL Server 2008 Express Edition
  • Visual Studio 2008 Express Edition
  • XNA Game Studio 2.0 (with 12-month Creators Club Student trial membership)
  • Virtual PC 2007
  • Visual Basic 2005 Express
  • Visual C++ 2005 Express
  • Visual C# 2005 Express
  • Visual Web Developer 2008 Express
  • Visual Basic 2008 Express
  • Visual C++2008 Express
  • Visual C# 2008 Express

Za pristup DreamSparku trebate imati:clip_image002

  • PC s operacijskim sustavom Windows
  • pristup internetu
  • mrežni preglednik
  • Windows Live ID račun

Ako nemate Live ID račun, u uputama na portalu "Suradnici u učenju" pročitajte kako ga otvoriti, a u slučaju da ga imate, možete odmah započeti postupak registracije na DreamSpark.

Registracija škole na DreamSparku

dream1Nakon što ste uspješno kreirali svoj Live ID račun, vrijeme je da se logirate na DreamSpark i da počnete skidati različite programe. Ako ste učenik, možete besplatno skidati programe za razvoj i dizajn aplikacija te gaming software.

Prije nego što počnete skidati programe, informirajte se je li vaša škola dio DreamSpark programa, a ukoliko nije, objasnite nadležnima o čemu se radi i registrirajte ju.

Registraciju može izvršiti isključivo profesor iz škole i to na sljedeći način: klikom na Sign Your School Up Now započinjete proces registracije.dream2

 

Pratite korake jedan i dva, tj. Odaberite regiju (Europa) i Prihvatite uvjete korištenje. Kad ste to napravili, idite na Continue.

Izaberite državu (Croatia) i opet Continue.

dream3

Nakon toga upišite broj učenika koji će koristiti programe DreamSparka. Maksimalan broj učenika po jednoj školi je 200. Klikom na ORDER NOW potvrdite broj učenika.

dream4 dream5

 

Nakon što ste odabrali broj učenika, potrebno je unijeti podatke o školi te o odgovornom profesoru za DreamSpark. Podatke potvrdite klikom na Continue.

 

dream6

 

U sljedećem koraku provjerite podatke koje ste prethodno unijeli te još jednom jeste li unijeli točan broj učenika. Pažljivo pročitajte uvjete korištenja, kliknite u kućicu ispred I Agree te zatim Place order.

 

 

dream7

 

Na ekranu će se ispisati potvrda i prvi dio vaše registracije za DreamSpark je završen.

Nakon registracije vaši podaci se provjeravaju u jednom od Microsoftovih centara u Europi. Taj postupak u većini slučajeva traje tjedan dana, a na adresu elektroničke pošte dobit ćete obavijest s točnim informacijama.

Poslije provjere vaših podataka obrasce morate potvrditi školskim pečatom i faksirati u Microsoftov centar kako biste dobili besplatne kodove koje možete podijeliti učenicima.

Vaša registracija za DreamSpark je završena!

Windows SteadyState

vilim

Slika_0

Svatko tko je ikad trebao održavati računalni kabinet u školi, dobro zna koliko je vremena i uporna rada potrebno utrošiti kako bi se osiguralo besprijekorno funkcioniranje svih računala. Ako još uzmemo u obzir da su ta računala nerijetko aktivna i po 10 sati na dan te da se na njima neprekidno izmjenjuju učenici, dobivamo idealne preduvjete za učestale zastoje i kvarove ili barem izuzetno neuredna radna okruženja. Na sreću, postoji idealno rješenje za održavanje računalne učionice u savršenom stanju čitave školske godine – Microsoft SteadyState. Radi se o besplatnom skupu alata kojem su glavne funkcionalnosti „smrzavanje“ stanja sistemskog diska i zaključavanje korisničkog profila koji koriste učenici. Svako novo pokretanje računala vraća stanje sustava na početno, idealno. Nije li to dovoljno da se SteadyState primijeni u svakoj računalnoj učionici?

Windows SteadyState – zaštita računala koja dijele korisnici

Slika_1
Na svim mjestima gdje isto računalo koristi više korisnika ( škole, knjižnice, internet kafići i sl. ), postoji i problem zaštite takvih računala i održavanja njihove ispravnosti. Na takvim dijeljenim računalima (shared computers) korisnici često sučelje prilagođavaju svojim potrebama, pokušavaju instalirati softver, mijenjaju postavke računala, ugrožavaju računalo preko interneta ili lokano sa svojih memorija. Nema ničeg goreg nego kad se u računalnoj učionici dobar dio nastavnog sata mora utrošiti na borbu sa samim računalima!

Želimo li osigurati besprijekorno funkcioniranje svih računala u učionici tijekom cijele školske godine, dovoljno je utrošiti 15-tak minuta vremena po računalu i instalirati Windows SteadyState.

Još 2005. godine Microsoft je ponudio besplatan skup alata za zaštitu računala – Shared Computer Toolkit for Windows XP. Danas taj alat više nije kompatibilan s MS Windows XP SP3 i MS Windows Vista pa je dobio još boljeg nasljednika u Windows SteadyState v. 2.5. SteadyState možemo primijeniti na svim Windows XP platformama te na svim verzijama Windows Vista operacijskih sustava. Alat krasi jednostavnost primjene te brojne funkcionalnosti koje zasigurno premašuju svakodnevne potrebe školskog okruženja.

Slika_2
Zaključavanje korisničkog profila

Instalacija Windows SteadyStatea

Sama instalacija alata izuzetno je kratka i zahtijeva priključak računala na internet jer je nužna provjera autentičnosti instaliranog operacijskog sustava (Windows Genuine validation ). Na sistemskoj particiji tvrdog diska računala na kojem mora biti NTFS datotečni sustav, za punu funkcionalnost moramo osigurati barem 4 GB slobodnog prostora. Sve će druge performanse računala, ukoliko su dovoljno dobre za operacijski sustav, biti dobre i za Windows SteadyState.

Nešto više vremena morat ćemo utrošiti na samu pripremu računala i korisničkog profila koji će koristiti učenici. S obzirom da želimo idealno stanje računala u računalnoj učionici, najbolje je rješenje krenuti od nove, čiste instalacije operacijskog sustava i svih aplikacija. U svakom slučaju, prije aktiviranja SteadyState zaštite trebali bismo osigurati ispravno funkcioniranje računala. Također moramo pripremiti i korisnički račun kojim će se učenici prijavljivati na računalo. Prije zaključavanja nužno je podesiti korisničko okruženje dijeljenog korisničkog računa (radna površina, razlučivost, postavke MS Office, postavke MS Internet Explorer, MS Windows Media Player i svih drugih instaliranih aplikacija koje zahtijevaju početno podešavanje). Najčešće se u računalnim kabinetima nalaze iste konfiguracije računala pa je dovoljno SteadyState primijeniti na jednome računalu, klonirati tako konfigurirani sistemski disk na ostala računala nekim od alata ( npr. Northon Ghost ), podesiti specifičnosti na računalima (naziv, IP adresa) te na svim računalima uključiti zaštitu diska.

Podešavanje Windows SteadyStatea

Nakon uspješne instalacije alata i pripreme računala potrebno je tek nekoliko minuta da podesimo SteadyState funkcionalnosti. Potrebno je:

  • zaključati korisnički profil koji dijele učenici,
  • podesiti Windows restrikcije na dijeljenom korisničkom profilu,
  • podesiti restrikcije na nekim standardnim aplikacijama (Feature Restriction),
  • uključiti blokiranje nekih aplikacija (ako je potrebno),
  • uključiti neke restrikcije koje se odnose na cijelo računalo (ako je potrebno),
  • podesiti upravljanje automatskim nadogradnjama sustava (Windows Update),
  • uključiti zaštitu tvrdog diska (Windows Disk Protection).

Slika_3
Uključivanje zaštite sistemske particije tvrdog diska

Važno je napomenuti da u školskom okruženju zasigurno nije nužno uvođenje velikih restrikcija učenicima (No restrictions). Od navedenih funkcionalnosti dovoljno je zaključati korisnički profil koji dijele učenici (Lock profile to prevent the user from making permanent changes) te uključiti zaštitu sistemske particije tvrdog diska (Remove all changes at restart). Restrikcije nisu nužne jer će se nakon svakog novog pokretanja računala stanje vratiti na početno, ispravno. Praksa pokazuje da je nadogradnju sustava poželjno raditi ručno, u neko vrijeme kada je računalna učionica slobodna jer kada se uključuje Windows Update, automatski se odjavljuje korisnik, što je nezgodno ako je u tijeku nastavni sat.

Kad administrator sustava mora trajno zadržati neke promjene na sistemskom disku računala, ne mora isključivati zaštitu diska već samo, prije ponovnog pokretanja računala, aktivirati opciju Save changes and then continue.

Slika_4 
Administrator jednostavno može sačuvati promjene na sistemskom disku

Svakodnevica u računalnoj učionici

Zahvaljujući Windows SteadyStateu, nakon pokretanja računala i prijave učenika pred svima se nalazi identično korisničko sučelje. Korisnici se porukom obavještavaju da je aktivirana zaštita sistemske particije i da će sve promjene nakon ponovnog pokretanja računala biti izgubljene.

Slika_5 
Upozorenje Windows Disk Protection is On

Učenici su upoznati s načinom funkcioniranja tako zaštićenih računala te sve radove, koje žele sačuvati, spremaju na drugu nesistemsku particiju – disk D, na neki mrežni disk ili svoju USB memoriju. Možemo im pružiti maksimalnu slobodu u učenju i istraživanju rada na računalu ( sve što ne zadire u administratorska prava ). Jednako dobro SteadyState funkcionira i u radnim grupama i u domenskom okruženju. Iako administrator i dalje mora održavati i nadograđivati računala lokalno, ne mora više, kao Sizif, svakoga dana iznova popravljati posljedice znatiželje, nestašluka ili neznanja učenika.

Windows SteadyState u našim školama

Windows SteadyState bismo zbog svega što pruža trebali smatrati default aplikacijom svakog računala u računalnim kabinetima naših škola. U računalnoj učionici Željezničke tehničke škole u Zagrebu takav način zaštite računala koristim već 3 godine, još od prve verzije Shared Computer Toolkit for Windows XP. Zadovoljstvo alatom najjednostavnije se može izraziti u silnoj uštedi vremena koje se inače utroši na održavanje računala i idealnom radnom okruženju cijele školske godine. Svima koji administriraju računalne kabinete – ako SteadyState niste već instalirali, instalirajte ga još danas.

Kako implementirati Windows SteadyState u računalnoj učionici, možete pročitati u dokumentu WSS_uputa.pdf.
Pogledajte i snimku webinara Računalna učionica pod kontrolom 1. dio. 

Literatura:

WSS_uputa.pdf, Vilim Jurković, Zagreb, 2009.
Windows SteadyState – početna stranica na webu
Windows SteadyState 2.5 Handbook

Novi obrazovni sadržaji na portalu zajednice “Suradnici u učenju”

Ovaj mjesec predstavljamo vam dva nova obrazovna sadržaja.

ms_office_2007 Milan Korać: Korisničko sučelje Microsoft Office 2007
Prikaz ključnih komponenti korisničkog sučelja te niz savjeta kako se lakše snaći u programima Officea 2007.

clip_image002

Vedran Ivanac i Tomislav Bronzin: Opis korištenja Live usluga
Otkrijte što sve obuhvaćaju Live usluge te kako ih jednostavno koristiti u svakodnevnom radu.

 

Sve obrazovne sadržaje možete pronaći na portalu "Suradnici u učenju" (pil2.mscommunity.net).

Tehnologije olakšanog pristupa

prva-antun 
OŠ pri Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice

Primjena IKT-a u rehabilitaciji i edukaciji djece s posebnim potrebama

U uvodnom razmatranju suvremenih strategija učenja i poučavanja djece s posebnim potrebama osvrnuli smo se na mogućnosti primjene informacijsko-komunikacijskih tehnologija (u daljnjem tekstu IKT-a) u obrazovanju djece s posebnim potrebama. Te je tehnologije moguće primijeniti kako u neposrednom odgojno-obrazovnom radu, tako i u provođenju svakodnevnih aktivnosti.

Svaki se dan susrećemo s tehničkim rješenjima koja nam u vrevi poslova, privatnih i poslovnih izazova te u provođenju svakodnevnih aktivnosti i zabave pokušavaju olakšati funkcioniranje. Svakoga dana povećavaju se zahtjevi za simultanim obavljanjem niza aktivnosti od kojih neke izvodimo automatizmom. Vojska razvojnih programera/inženjera, arhitekata modernog svijeta, pokušava iznaći načine kako pojednostavniti obavljanje tih aktivnosti. Informatizacija je prodrla u sve pore našeg života. Mnoge aktivnosti, koje smo još jučer obavljali ručno, danas za nas obavljaju strojevi.
Čini li nas to, polako i sustavno, robovima modernog vremena?
Jesmo li u mogućnosti otkriti svoj put i svoje potrebe i možemo li utjecati na način kako ćemo nešto obavljati?
Pitanja koja smo postavili prvenstveno se odnose na populaciju osoba s posebnim potrebama i sveobuhvatan rast primjene IKT-a u svakodnevnom životu.

Postavimo li sami sebi pitanje životnog zadovoljstva i sreće, vjerojatno ćemo zaobići tehnološki razvoj kao validnu premisu u donošenju suvislog zaključka. Sve se zasniva na poimanju sreće i, možda, slobode koja imanentno čuči u njoj… Sloboda se postavlja kao produkt promatranja, zapažanja, zaključivanja i učenja. Koliko smo samoaktualizirani, ovisi o tome u kolikoj ćemo mjeri očuvati životnost tih procesa.
Ponekad oštećenja tih procesa, uslijed čitavog niza razvojnih teškoća, onemogućavaju normalan razvoj i napredak osobe. Tako osoba s posebnim potrebama nije u mogućnosti primijeniti sve ono što većina populacije usvaja automatizmom. Teže i sporije usvaja znanja, vještine i sposobnosti, a s obzirom na prije spomenute zahtjeve današnjice, i primjenu istih u svakodnevnom životu.
Tijekom potrage za zanimljivim informacijama u bespuću interneta, naišli smo na zanimljivu misao koja kaže da. se pri osmišljavanju tehnologije ne uzimaju u obzir potrebe osoba s invaliditetom i tako stvaraju zapreke milijunima ljudi.
Svakako treba naglasiti da se ovaj podatak ne odnosi na RH jer, prema Popisu stanovništva RH iz 2001. godine, broj osoba s invaliditetom iznosi 429421 osoba ili 9,68% ukupnog stanovništva RH (Popis stanovništva RH, 2001.).

Likewise, disability advocates point out that technology is often created without regard to people with disabilities, creating unnecessary barriers to hundreds of millions of people. (Wikipedia; http://en.wikipedia.org/wiki/Assistive_technology ).

Jesu li činjenice zaista zasnovane na ovoj tezi?
Zaključak prepuštamo vama.

Premisa s kojom krećemo u avanturu istraživanja te promišljanja o tehnologijama olakšanog pristupa (u daljnjem tekstu TOP-a) glasi otprilike ovako:

Tehnološki napredak promatramo kao neminovnost, uzimajući od njega ono što nam je potrebno kako bismo brže, lakše i kvalitetnije stjecali znanje potrebno da postanemo slobodni ljudi, koristeći onoliko koliko nam je potrebno da u utrci života postignemo cilj koji bismo, bez mogućnosti koje pruža tehnologija, teško dostigli.

Na sličan način autor ovog teksta gradi i svoje viđenje primjene TOP-a u radu s osobama s posebnim potrebama. Dakle, primjenjujući nova tehnička rješenja na području edukacije i rehabilitacije osoba s posebnim potrebama, pokušava naći optimalno rješenje koje pridonosi boljem i lakšem usvajanju znanja, vještina i sposobnosti u čemu mu uvelike pomaže i kombinacija korištenja prilagođenih ulazno- izlaznih jedinica te primjena specifičnih softverskih rješenja (primarno za unos podataka).

Kako ne bi bilo zabune, termin kojim barata današnja akademska zajednica je “pomoćne tehnologije” (eng. Assistive technologies) i on, između ostalog, pokriva i područje primjene specifičnih hardverskih i softverskih rješenja s ciljem lakšeg korištenja (primarno) osobnog računala od strane osoba s invaliditetom, ali i opće populacije.

Definicija

Pomoćna tehnologija (engl. assistive technology, AT) odnosi se na bilo koji “proizvod, uređaj ili opremu, bilo da je kupljena, modificirana ili prilagođena, a koristi se s ciljem zadržavanja, povećanja ili poboljšanja funkcionalnih sposobnosti osoba s invaliditetom. (Zakon o pomoćnim tehnologijama SAD-a, 1998.)

“Assistive Technology is any product, device, or equipment, whether acquired commercially, modified or customized, that is used to maintain, increase, or improve the functional capabilities of individuals with disabilities", United States Act of Assistive Technology, 1998.

Budući da u svojim promišljanjima potonje pokušavamo povezati sa strategijama učenja/poučavanja djece s posebnim potrebama te smatramo da navedeno nije tek otvorena mogućnost korištenja računala, već strategija oblikovanja i korištenja informacija s ciljem obrazovanja, koristimo termin "tehnologija olakšanog pristupa". Kako bismo potkrijepili ovu tezu primjerom, navest ćemo primjer primjene specifičnog softvera za unos podataka korištenog u kombinaciji sa specifičnim hardverom koji emulira rad miša. Odrasloj osobi, koja uslijed spinalne ili kranio-cerebralne traume (povreda kralježnice i/ili glave, op. a.) ostane paralizirana, takva specifična rješenja omogućit će komuniciranje s bližom i daljom okolinom, moći će uspostaviti kontakt te samim time izraziti svoje misli, osjećaje, potrebe i želje. U tom slučaju govorimo o pomoćnim tehnologijama koje su stvorile preduvjet za to. S druge strane, ako se istom kombinacijom softvera i hardvera koristi dijete koje nije imalo priliku upoznati svijet oko sebe, usvojiti ista znanja, stvoriti istu iskustvenu bazu, ta ista tehnologija neće vrijediti ništa. No, ako dijete, koristeći se navedenim, uči čitati i pisati, ono neće samo komunicirati, već će otvoriti vrata usvajanju znanja i prikupljanju informacija koje će mu pomoći da postigne barem dio onoga što ostatak populacije posjeduje. Komunikacija postaje proces razmjene informacija s ciljem obrazovanja. Upravo stoga govorimo o tehnologijama olakšanog pristupa jer na taj način djetetu omogućavamo pristup znanju, odnosno olakšavamo mu pristup informacijama i procesima koji će olakšati aktivaciju procesa učenja.

Tehnologije olakšanog pristupa

Hardverska rješenja

U ovom tekstu osvrnut ćemo se na primjenu pomoćnih tehnologija u segmentu primjene IKT-a u obrazovanju osoba s posebnim potrebama na razini hardvera. Smatramo da treba napomenuti kako se u literaturi koja pokriva problematiku IKT-a, ponekad umjesto termina pomoćne tehnologije koristi i termin „prilagođeni hardver i softver“ (W3C, Working-Group Internal Draft, 2005.). Hardverska rješenja možemo podijeliti na nekoliko bitnih subtipova (napominjemo da je ovo tek djelomičan popis i da ima informativnu svrhu):

  1. Prilagođene tipkovnice,
  2. On-screen ili zaslonske tipkovnice,
  3. Emulacija miša (trackball, joystick, touch pad, touch screen, sip-and-puff input, vision-based input devices, nožni miš),
  4. Prekidači (switch),
  5. Grafičke ploče,
  6. Čitači zaslona.

Cilj ovog teksta je prikaz nekih od rješenja, prikaz mogućih scenarija uporabe te praktičnih savjeta u radu s djecom s posebnim potrebama.

PRILAGOĐENE TIPKOVNICE

Važne odrednice prilagođenih tipkovnica odnose se na veličinu tipki, razmak između tipaka, različite boje tipaka te kućišta same tipkovnice, veličinu tipkovnice i raspored slova na tipkovnici.

Govorimo li o veličini tipaka, neophodno je naglasiti razlog zbog kojeg postoje tipkovnice s velikim tipkama. Takvu vrstu tipkovnica koriste uglavnom osobe s parcijalnim oštećenjem vida (centralno ili periferno oštećenje vida različite etiologije), pri čemu će kombinacija boja koje se koriste na samoj tipki, odnosno otisnutom slovu na tipki, biti crno-žuta radi boljeg uočavanja. Također, koristi ih i populacija djece s motoričkim oštećenjem. Veličina tipaka i otisnutih znakova omogućava lakše uočavanje slova, pogotovu ako je na tipkovnicu nadograđena i zaštita od pleksiglasa koja sprječava neželjeno povlačenje prstom ili rukom po slika 1tipkovnici (iako su zaštite prozirne, budu li slova i tipke standardne veličine, dijete možda neće biti u mogućnosti vidjeti sva slova zbog kuta pod kojim gleda na samu tipkovnicu). Slova otisnuta na tipkama uglavnom su većeg formata i velika tiskana. Ovakva tipkovnica je svojim gabaritima veća od standardne te mnogi proizvođači nude dvije vrste, ovisno o postojanju određenih dodatnih funkcija koje standardne tipkovnice posjeduju (primjećujete da na prikazanoj tipkovnici nedostaje numerička tipkovnica). Jedna od bitnih odlika prilagođenih tipkovnica je princip „jedan pritisak – jedan znak“, čime jedan pritisak tipke (bez obzira na vremenski interval držanja tipke) rezultira upisom samo jednog znaka.

Većina takvih tipkovnica naslanja se na koncept rasporeda tipki prema funkciji te se različite tipke pojavljuju u različitim bojama, sukladno funkcijskoj grupi radi lakšeg usmjeravanja pažnje prvenstveno na područje tipkovnice sa slovima (sl.1). Važna razlika je i raspored samih slova na tipkovnici pa se na tržištu uglavnom mogu naći standardne QWERTY ili alternativne DVORAK tipkovnice.

Kako odabrati tipkovnicu?

Odabir će ovisiti o poteškoćama koje sama osoba ima. Smatramo da se najveća pažnja pri odabiru tipkovnice mora posvetiti nabavci prve tipkovnice za dijete. Smjernice u odabiru trebale bi biti sljedeće:

  1. Boju tipaka odredite s obzirom na postojanje oštećenja vida (u slučaju istog ne preporučam šarene tipkovnice, već crne sa žutim slovima).
  2. Svakako odaberite tipkovnicu s većim tipkama i velikim tiskanim slovima.
  3. Postoji li oštećenje motorike ruku odnosno motoričke smetnje (smanjen opseg pokretljivosti ruke, šake i prstiju; tremor; spazmi; koreja; atetoza), odaberite tipkovnicu s pokrovom/ vodilicom za prste od pleksiglasa.
  4. U slučaju funkcionalnosti samo jedne ruke, odaberite tzv. „jednoruku tipkovnicu“ (omogućava aktiviranje nekih funkcija na računalu koje se pokreću simultanim pritiskom više tipaka kao npr. SHIFT+SLOVO=VELIKO SLOVO).
  5. O rasporedu tipaka na tipkovnici posavjetujte se s defektologom/učiteljem budući da njegova metodika rada i prognoza napretka može određivati koji će raspored biti povoljnije rješenje.

EMULACIJA MIŠA

Analizirajući osobno računalo te njegov princip funkcioniranja, možemo zaključiti da je uređaj koji nazivamo miš, iako tehnički jednostavan, izuzetno važan dio osobnog računala. On nam jednostavnim putem omogućava komunikaciju sa sadržajem grafičkog sučelja. Miš je, možda i više od tipkovnice, preuzeo funkciju komuniciranja korisnika s računalom. Načelno, danas računalo može funkcionirati čak i bez tipkovnice što nas dovodi do očitog rješenja kako bi osobe s tjelesnim invaliditetom mogle koristiti računalo: upravo putem miša, odnosno uređaja koji emuliraju rad miša.

Iskustvo autora na tragu je zaključku da standardni miš u većini slučajeva nije pogodan za korištenje. Spazmi šake kod djece s cerebralnom paralizom onemogućavaju korištenje miša. Često je prisutan i smanjen opseg pomicanja cijele ruke (smanjena pokretljivost ruke s obzirom na fleksiju i ekstenziju te stanje muskulature i pokretljivosti zglobova) zbog kojeg je skoro nemoguće koristiti miš budući da je optimalan radijus za korištenje (pomicanje) miša oko 15 cm.
Kako, dakle, realizirati rad na računalu pomoću miša, odnosno emulacije miša?

Specifični uređaji za unos podataka koji emuliraju rad miša, omogućit će ili olakšati korištenje osobnog računala osobama s invaliditetom koji uslijed motoričkih poremećaja različite etiologije i simptomatologije nisu u mogućnosti koristiti standardnu ulaznu jedinicu kakva je miš. To će biti realizirano kroz manipulaciju uređajem koji postavlja nižu razinu zahtjeva u smislu pokretljivosti ruke i šake korisnika. Tako će se, dijelom zbog tehničkih svojstava, a dijelom zbog softverskog podešenja funkcioniranja uređaja, rezultat ogledati u manjem opsegu pokreta s istim odazivom na grafičkom sučelju.

U početku je vrlo važno utvrditi status praesens (trenutno stanje) osobe s obzirom na opću pokretljivost i funkcionalnost ekstremiteta. U slučaju da osoba može koristiti ruku/ ruke, potrebno je neurološki utvrditi dominantnost hemisfere (utvrđuje je liječnik, op. a.) i obratiti pažnju na mogućnost korištenja dominantne ruke. Važnost odluke možemo objasniti na primjeru djeteta koje je dominantno dešnjak, no desna ruka mu je funkcionalno slabija od lijeve. Stoga, prije odluke o korištenju, u funkcionalnom smislu „bolje“ ruke (u ovom slučaju lijeve ruke), treba razmotriti mogućnost korištenja uređaja koji bi osoba mogla koristiti desnom (dominantnom) rukom. Takav uređaj bi mogao biti trackball ili joystick (slike 2. i 3.) u kombinaciji s prekidačem za suprotnu ruku.slika 3                             slika 2

Slika 2. Trackball                                                          Slika 3. Joystick

slika 4

 

U slučajevima kada dijete uvodimo u rad s računalom u predškolskoj dobi, dobro rješenje predstavljaju i četverosmjerne tipke koje emuliraju rad miša s ograničenjem na 4 osnovna smjera (gore+dolje, lijevo+desno). Na taj ćemo način pomoći djetetu u razvijanju razumijevanja osnovnih pojmova orijentacije te u razvoju same orijentacije. Ovakav uređaj omogućava rad s djetetom kroz igru na podu što predstavlja svojevrsnu nestrukturiranu situaciju i okruženje na koje će se dijete mnogo lakše priviknuti i prihvatiti ga. 

 

slika 5
Uz korištenje ovog uređaja, vrlo lako možete samostalno kreirati zadatke u PowerPointu. Dovoljan vam je jedan slajd s crnom pozadinom na kojemu će biti 4 kružića u bojama istim kao i na uređaju. Tako ćemo, primjerice, zelenom tipkom doći do zelenog kruga dok se u isto vrijeme pokazivač miša kreće prema gore. Klikom na zeleni krug aktivirat će se zvučna datoteka izgovora riječi „GORE“. Nadalje, velika prednost ovog uređaja je što na tipke sami možete lijepiti svoje sličice koje će djetetu dodatno pomoći u korištenju uređaja. Također, prilikom pritiska svake tipke, aktivira se zvučni i taktilni signal što će pomoći djetetu u uporabi uređaja. 

 

 slika 6

U slučaju nemogućnosti korištenja ruku, jedno od tehničkih rješenja emulacije miša je i uređaj koji se krije iza naziva SMART NAV. Smart nav uređaj bazira se na refleksiji infracrvenih (IC) zraka, a zamjena je za miša. Uređaj se sastoji od IC kamere koja emitira i prima reflektirajuću zraku koja se odbija od specijalne kape, naljepnice za čelo ili čak specijalnog prstena. Na taj je način osobama s tjelesnim invaliditetom, točnije osobama s tetraplegijom (bilo da se radi o spinalnom ili cerebralnom oštećenju) ili mišićnom distrofijom, omogućeno korištenje osobnog računala. Ovakav uređaj, prema našim saznanjima, u školama odnosno specijalnim ustanovama, koristi se tek u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Krapinskim Toplicama pod stručnim vodstvom g. Amera Ahmetaševića, profesora logopeda, djelatnika Odjela za rehabilitaciju djece. Budući se radi o vrlo zanimljivom uređaju, slobodni smo vas uputiti da se obratite cijenjenom gospodinu Ahmetaševiću putem foruma Dječjeg odjela Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju u Krapinskim Toplicama (http://www.krapinske-toplice.t-com.hr/djecji/phpBB3/index.php).

Zanima li vas kako ovaj uređaj funkcionira, odnosno na koji način ga koriste osobe s tjelesnim invaliditetom prilikom rada na osobnom računalu, pratite navedenu poveznicu http://www.naturalpoint.com/smartnav/. Na službenoj stranici tvrtke Natural Point možete pogledati i kratku snimku djeteta koje za rad na računalu koristi Smart nav uređaj. Dijete se koristi prstom na kojem se nalazi specijalni prsten za Smart nav.

Ovaj uređaj pokazuje svoju punu vrijednost u kombinaciji sa softverom kakav je SUE CENTER (http://www.suecenter.org/ ). Ovaj softver omogućava osobi da s jednog mjesta (odnosno pomoću jednog programa) može upravljati s više funkcija svog računala. Nama je najzanimljiviji komunikacijski segment jer ga možemo iskoristiti za vježbe pisanja te daljnje osposobljavanje za korištenje on-screen tipkovnice. U slučaju postojanja hrvatske inačice programa, osobama s invaliditetom bilo bi omogućeno vođenje bilješki i dnevnika, čitanje knjiga i korištenje knjižnih oznaka, korištenje rječnika, komuniciranje elektroničkom poštom, slanje tekstualnih poruka. Upravo projekti kao što je Natjecanje inovativnih učitelja i nastavnika te časopisi poput Pogleda kroz prozor u svojim radovima i tekstovima pokazuju kako koristiti navedene mogućnosti u procesu obrazovanja.

Softverska rješenja

Budući da u Republici Hrvatskoj područje pomoćnih tehnologija još uvijek nije, ni u segmentu hardvera ni u segmentu softvera, na zadovoljavajućoj razini, teško ga je razmatrati (ovim putem pozivamo zainteresirane da kontaktiraju autora ovog teksta radi suradnje na razvoju softverskih rješenja vezanih za problematiku osoba sa invaliditetom na adresi azupanc@windowslive.com ). Naime, rijetke su prilagođene on-screen tipkovnice ili softver sličan Sue centeru. Tako, primjerice, analizirajući dostupan softver na internetu, nismo naišli ni na jednu tipkovnicu koja ima tipku za složene glasove dž, lj, nj. Smatramo da bi postojanje ovih tipaka na tipkovnici djeci olakšalo pisanje i čitanje tih glasova. Na taj način bi se pojedinačni znakovi koji tvore složene glasove pojavljivali zajedno te bi ih dijete u pisanju lakše zamijetilo i na kraju usvojilo.

Koristimo li on-screen tipkovnice, shvatit ćemo da će osobi s invaliditetom (pogotovu djeci) standardni uređivači teksta i dalje predstavljati problem zbog velike količine mogućnosti, odnosno informacija na alatnim trakama ili traci izbornika te zbog težine pregledavanja napisanog teksta (problem klizača i scrolla). Moramo uzeti u obzir i grafičko sučelje koje je sada prenatrpano podacima i informacijama u kojima se teže snalaziti.

U nedostatku navedenog, a uz uvjet da dijete može koristiti prilagođenu tipkovnicu, evo malog savjeta: otvorite MS Word, odaberite arial font veličine 22 žute boje, uključite caps lock, pozadinu (papir) podesite da bude crna (Word 2007- izgled stranice, boja stranice crna) i uključite puni zaslon. Na ovaj način ćete sučelje osloboditi suvišnih detalja te će dijete mnogo manje zamarati vid dugim gledanjem u ekran dok polako piše ili čita. Nadamo se da će vam ovaj savjet biti od koristi!

Ovo su samo neka od razmišljanja i činjenica o potrebama prilagodbe osobnog računala u svrhu obrazovanja djece s posebnim potrebama. Dakako, smatramo da su same pomoćne tehnologije danas onaj segment IKT-a koji ide u korak s najnovijim inovacijama u segmentu koncipiranja osobnih računala (pretražite YouTube korištenjem fraze „assistive technologies“ i bit će vam jasno o čemu govorimo). Ono što smatramo neophodnom odlikom računala je plastičnost/prilagodljivost korisniku, intuitivnost te praćenje/preslikavanje razvoja čovjeka kako filogenetski, tako i ontogenetski, s takvom razinom procesa akomodacije uslijed kojeg bi osobama s posebnim potrebama bio olakšan pristup informacijama prvenstveno u procesu obrazovanja i obavljanju svakodnevnih aktivnosti.