„School of the Future 2008“ – What is possible?

 prva-zeljkaK

Seattle, WA, 1.- 4. prosinca 2008.

sof1Konferencija „School of the Future“ okupila je oko 250 sudionika iz 34 zemlje širom svijeta. Imala sam čast i ove godine sudjelovati na konferenciji koja je, za razliku od prošlogodišnje, zaista bila provokativna, ali u pozitivnom smislu na što upućuje i naziv „What is possible?“. Što smo u mogućnosti napraviti, što trebamo mijenjati u procesu obrazovanja, kako gledati na obrazovanje 21. stoljeća iz drugog kutka, očima djece, učenika, studenata te još mnoga slična pitanja postavljena su već tijekom samog otvaranja konferencije. Na manjim radionicama predstavljeni su primjeri školskih okruženja iz različitih zemalja s različitih kontinenata i vođene rasprave. Predstavljena su mnoga gledanja i podijeljena mnoga razmišljanja o načinu mijenjanja procesa odgoja i obrazovanja.

Mnoge analize, koje moramo shvatiti ozbiljno, pokazuju kako današnji učenici u životnoj dobi od 12-16 godina u psof2rosjeku:

  • Provedu oko 9 sati tjedno na internetu i to 84% vremena troše na slanje i primanje poruka putem elektronske pošte, 66% na  pretraživanje interneta iz zabave, 64% učenika istražuje za potrebe razvoja školskih projekata te oko 49% njih vrijeme na internetu koristi za „druženja“ u virtualnim okruženjima i socijalnim mrežama poput Facebooka, My Spacea, LinkedIna, Twittera i sl.
  • Tinejdžeri u prosjeku imaju oko 100 kontakata u online okruženju
  • Iznimno visok porast korisnika računala, obzirom na životnu dob, odnosi se na uzrast od 5 do 7 godina (prema nekim američkim istraživanjima).

Tko su Oni?

Većina današnjih učenika ne poznaje svijet bez interneta, mobilnih telefona, pisanja sms poruka, bez digitalne muzike i mp3 playera, filmova s prijenosnih računala ili Zunea, iPoda i slično – osim možda iz nezamislivih priča svojih roditelja. Svoj život ili onakav kakav bi željeli imati, preslikavaju u život u virtualnom svijetu, živeći u okruženju zvanom „Second Life“. Tko su Oni? Prof. dr. Wim Veen ovu generaciju učenika nazvao je Homo Zappiensi. Oni komuniciraju putem chata nama nerazumljivim, a njima svojstvenim jezikom. Koriste internet preglednike u kojima pronalaze sve potrebne informacije pa čak i čitaju knjige na isti način. Koliko su puta osjetili miris stare knjige posuđene iz knjižnice, osjetili stranice starih knjiga? Oni koriste različite medije kako bi izgradili drugačije vještine čitanja. Oni prakticiraju Multi-Tasking – istovremeno rade nekoliko poslova poput pisanja domaće zadaće, slušanja omiljene glazbe, razgovaranja s prijateljem putem telefona te vode paralelan razgovor s još nekoliko prijatelja putem chata na računalu. Ovo je svakodnevno okruženje današnjih učenika koji savršeno i snalažljivo žive u njemu. Možete li pokušati samo pola sata ući u njihov svijet?

Što Oni zaista žele?

Analizirajući njihove prioritete, želje i potrebe, vrijednosti i sve što u svom okruženju ne vole ili čak mrze, uočene su:

  • Vrijednosti kojima se današnji učenici okreću: samostalnost, istinitost, originalnost, kreativnost, povezivanje i dijeljenje te stalna motiviranost.
  • Prioriteti: na prvom mjestu su prijatelji, zatim zabava, glazba, interakcija u realnom vremenu i predstavljanje sebe samog putem socijalnih mreža.
  • Sklonosti: razni digitalni uređaji i mobilni telefoni, svojstven identitet, neobične stvari koje imaju njihovi prijatelji – s poznatom uzrečicom „biti cool“.
  • Odbojnosti: prema složenosti i lošem dizajnu.

Jesmo li spremni „odrasti“ i ući u Njihov svijet?

Ukoliko prihvatimo načine njihova razmišljanja, očekivanja i mogućnosti, prilagodimo sadržaje i izmijenimo metode poučavanja osluškujući njihove želje, spremni smo za velike promjene u obrazovanju. Tradicionalno poučavanje koje u fokusu drži učitelja, potrebno je zamijeniti načinom poučavanje u kojem su učenici u središtu procesa. Jednostavne medije zamijeniti multimedijom u punom smislu riječi. Potrebno je raditi u timovima koji surađuju, razmjenjuju i samostalno dolaze do informacije, a ne raditi individualno ili čak odvojeno i čekati na informaciju. Znanje koje se stječe treba biti zasnovano na kritičkom mišljenju temeljem kojeg će svaki učenik biti u stanju samostalno doći do vlastite odluke u svim područjima svog života. Potrebno je poticati učenike i uključivati ih u svaki dio obrazovnog procesa.

“Education is the passport to the future, for tomorrow belongs to those who prepare for it today” Malcolm X

Konferencija je ispunila svoja očekivanja. Nije dala odgovor na pitanje „Što je moguće napraviti?“, ali nas je zasigurno ostavila u razmišljanju, povezala čelne ljude u području obrazovanja iz različitih krajeva svijeta i otvorila vrata u svijet Homo Zappiensa. Pozivam vas da zajedno uđemo i pridružimo se te prihvatimo taj virtualni svijet jer ćemo jedino na taj način izgraditi škole budućnosti u kojima će naša djeca uživati učeći.

Internetski izvori: