Intervju s Predragom Paleom

Darko Jureković   

Darko Jureković razgovarao je s mr. sc. Predragom Paleom o inovativnosti u obrazovanju.

1. Inovativnost u obrazovanju je česta tema javnih rasprava i skupova ne samo kod nas nego i u Europi a i u svijetu. Kako biste ju Vi definirali i opisali?

Ah, pa to je jednostavno! Inovativnost u obrazovanju je svjesni napor „obrazovatelja“ (ja jako volim riječ „učitelj“) da (neprekidno!) mijenja i dopunjuje svoje metode, tehnike i sadržaj poučavanja kako bi njegov učenik što bolje, dublje i brže usvojio novo znanje ili vještinu i postigao obrazovni cilj.

2. Je li ju moguće mjeriti?

Inovativnost ? Ne znam. Čini mi se da ju je jako teško izmjeriti. Ono što se može mjeriti je napredak u obrazovanju. Ali to se danas gotovo uopće ne mjeri. Naime, trebalo bi (stalno) mjeriti stupanj znanja i razumijevanja (svakog) učenika prije početka obrazovanja i nakon njega. Pri tome mislim na obrazovanje koje traje jedan sat, dan, tjedan, mjesec, polugodište.

3. Velika su očekivanja od informacijskih tehnologija, kao sredstva za poticanje i izražavanje te inovativnosti. Po Vašem iskustvu, koje su ključne vrijednosti primjene IT-a u obrazovanju, a što biste istaknuli kao glavna ograničenja i nedostatke?

Ah, uvijek u nešto novo i blještavo gledamo kao u rješenje za sve naše probleme. No, nova tehnologija je samo novi alat. Ona je korisna samo u mjeri u kojoj mi zapravo razumijemo to što radimo (poučavanje) te mjeri u kojoj poznajemo tu tehnologiju i vješti smo u njenom korištenju.
IT ipak „sam po sebi“ donosi neke revolucionarne, povijesne, dobre promjene: informacija je dostupna svakome, trenutno, ma gdje se nalazio, bez troškova.
Još je važnije da sada svatko može biti autor obrazovnog materijala i bez ikakvih zapreka i troškova ga trenutno dostaviti svakom korisniku i zapravo svim učenicima koji takvo gradivo trebaju. Pored toga, učenik danas može ne samo pročitati svaki tekst koji mu treba, već i „razgovarati“ sa svakim sugovornikom koji prihvati razgovor: učiteljem ili dugim učenikom. Može poslušati neki govor ili zvuk te pogledati crtež, fotografiju ili film.
Ako zaista dobar predavač, snimi svoje predavanje i stavi ga na Internet. Milioni učenika potpuno ravnopravno mogu uživati u tom predavanju i koristiti ga umjesto lošijeg predavanja kojem mogu (ili moraju) prisustvovati uživo.
Tehnologija nam omogućava čak i da koristimo uređaje u udaljenim laboratorijima koje inače ne bismo mogli ni vidjeti ,a kamoli koristiti, kao i eksperimentiranje u prividnim laboratorijima bez troškova i straha od nezgode.
Tehnologija sama po sebi nema neki ozbiljni nedostatak kad se primjenjuje u obrazovanju. Problemi nastaju samo zbog lošeg načina njene uporabe.

4. „Early adopters“ (odnosno, oni koji spremno prihvaćaju inovacije u obrazovanju, uključujući i primjenu IT) su grupa na koju se uvijek i svugdje polažu najveća očekivanja i nade. Činjenica je da je takvih u prosjeku jako malo, svega 3 do 5%. Kako ih najbolje angažirati? Kako zadržati njihovu motivaciju? Kako spriječiti da posustanu u svojem entuzijazmu?

Njihova motivacija dolazi iznutra, iz njih samih. Tako da izvana ni ne treba puno činiti. Njihov entuzijazam i oduševljenje inovacijama gotovo u pravilu sa sobom donosi i motivaciju da se drugima pokazuje ta inovacija i spremnost da se inovacija promovira i druge poučava.
Stoga je prirodna uloga ove skupine korisnika novih tehnologija u tome da budu „medij“ za prijenos informacija o novim tehnologijama i poticatelji za skupinu tzv. „rane većine“ tj. 40-55% populacije koju treba pozitivnim primjerima motivirati na promjenu. Oni zapravo nikad ne posustaju, ali postaju manje upotrebljivi u širem društvenom smislu, ako dulje vrijeme nemaju publiku koja bi ih slušala i preuzimala njihove zamisli. Dakle, ako ne postoji kultura napretka i učenja, skupina „early adoptera“ u nekoj zajednici će biti „neplodna“ i nakon nekog vremena „uvenuta“.

5. Kako za tim, kako ste ih nazvali u jednom svojem obraćanju nastavnicima, „pionirima“ povući ostale nastavnike, one suzdržanije, nesigurnije, sumnjičave?

Prvo, vrlo kratko i jasno dočarati im kako će izgledati budućnost kad ju oni budu stvorili. Drugo, pred oči im staviti jasan plan, upute što i kako oni moraju raditi da se to obistini. Treće, dati ima dovoljno primjera da „vide“ tu budućnost.
To će ih „povući“. No, da bi nastavili raditi i dali rezultata ključan je četvrti korak: pružiti im snažnu, sveobuhvatnu i trenutnu podršku u primjeni tih promjena.

6. A nezainteresirani ili demotivirani? Takvih ima poprilično, što s njima?

Ništa. Barem ne dok ove prve tri skupine: pioniri, „early adopters“ i rana većina ne daju dobre i široke rezultate.
Tek onda ima smisla trošiti resurse na tzv. „kasnu većinu“. Njih se, najčešće , mora motivirati prijetnjom: gubitkom nekog prava, resursa, statusa. Tada treba uspostaviti dosljedan sustav kontrole, koji će izvršiti prijetnju ako ne promijene svoje ponašanje u skladu s očekivanjima.
No, ja zapravo ne poznajem ni jednu promjenu u našem društvu (naročito ne u obrazovanju) koja je već došla do ovog stupnja. Naime, nažalost, sve promjene posustanu prije nego dođu do ove četvrte skupine korisnika.

7. Sudjelovali ste na EMEA ITF-u u Talinnu 2006 kao jedan od pozvanih govornika te na WW ITF 2006 u Philadelphiji kao član stručnog ocjenjivačkog suda. S kakvim ste se dojmovima vratili s tih skupova? Što Vas se najviše dojmilo?

„Jednostavne“ primjene. To su one gdje nema blještavila opreme ili SW rješenja. ona koja u prvom „prolazu“ ni ne zamijetite. Tek pažljivijim razmatranjem takvih primjena postajete svjesni koliko su korisna u procesu usvajanja novog znanja ili vještine. Tek tada shvatite koliko je učiteljskog iskustva u njih ugrađeno ili kakva ih je ingenioznost inovacije u poučavanju nadahnula.
I Zaista, veliki, složeni, skupi alati rijetko daju sjajne pomake u poučavanju. Oni su potrebni jer otvaraju nove putove ljudskoj kreativnosti u pripremi obrazovnih materijala i proučavanju korisnika. Međutim, najvažnija inovacija u obrazovanju je ona u metodici poučavanja u načinu predočavanja novog znanja učeniku. Tu je najvažnije poznavanje čovjeka, procesa učenja i poučavanja, iskustvo. Tehnologija je tek pomoćno sredstvo.
Najbolji primjeri koje sam ja vidio nisu u robotici ili trodimenzionalnoj grafici, već vrlo jednostavne primjene u MS-Wordu ili PowerPointu.

8. Vidjeli ste primjere obrazovnih projekata iz različitih podneblja, socioekonomskih okruženja i kultura. Kako se razlike u društvenom razvoju pojedinih zemalja odražavaju na primjenu IT u obrazovanju?

Što se tiče inovativnosti, nema razlike. Kad vidite inovativni obrazovni proizvod (metodu, …) nemoguće je reći gdje je nastala.
Razlike postoje u brzini kojom se inovacija širi, u općoj klimi prema inovaciji u obrazovanju.
Zemlje koje su do nedavno imale socijalistički ustroj sve odreda pate od istog sindroma: učitelji čekaju da im se kaže što da rade, da im se dozvoli da nešto promijene i općenito su skloni prenošenju informacija iz udžbenika. Zemlje tzv. „zapadne Europe“ posebice skandinavske zemlje imaju dulju tradiciju slobodnog djelovanja učitelja i samoinicijative u biranju metoda poučavanja. Tamo se i daleko više potiče učenike da traže i izražavaju svoje stavove i mišljenja.
Zemlje dalekog istoka imaju često izražene snažne strategije oslanjanja i ulaganja u obrazovanje, ali sami učitelj isu još „stisnutiji“ s još većom samocenzurom nego što je to kod nas.

9. Bili ste predsjednik hrvatskog žirija za ITF 2007. Kad usporedite 60 pristiglih radova na našem prvom ITF natjecanju sa onime što ste vidjeli u Talinnu i Philadelphiji, gdje smo mi u odnosu na istok, zapad, sjever i jug?

Inovativnost sigurno nije problem u Hrvatskoj. Naši su radovi u rangu onoga što svijet stvara. No širina i brzina promjena je neznatna. Stvarna, a ne deklarativna pomoć tzv. „prosvjetnih vlasti“, kultura u školama koja bi prihvaćala inovacije, zapravo ne postoje.

10. Zahvaljujemo na razgovoru i Vašim uvijek poticajnim razmišljanjima i pogledima. Što biste još željeli poručiti nastavnicima koji primjenjuju IT u obrazovanju na kraju ovog razgovora?

IT nije bitna. Koristite ju kao bilo koju drugu tehnologiju. A što se inovacije tiče, uvijek se pitajte, kako biste vi voljeli učiti, kako biste voljeli da vama prenose novo znanje i onda pokušajte to vi raditi svojim učenicima. Jer, nitko ne može biti sjajan učitelj svim učenicima, već samo onima koji učenju pristupaju na sličan način kao i njihov učitelj. Zato za njih, napravite korak naprijed, kakav biste vi voljeli da netko napravi za vas.