Suvremene strategije poučavanja i učenja djece s posebnim potrebama

Antun Zupanc  
Primjena ICT-a u rehabilitaciji i edukaciji djece s posebnim potrebama
OŠ pri Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice

U Republici Hrvatskoj danas svjedočimo težnji unapređenja odgojno-obrazovnog sustava zakonima, pedagoškim standardima, HNOS-om i drugim dokumentima. Svakako hvalevrijedna stremljenja. No, jesmo li učinili dovoljno za naše učenike s posebnim potrebama? Pokušaji i primjeri dobre prakse u tom području obrazovanja ostaju na individualnoj razini kroz djelovanje pojedinaca, stručnjaka s područja odgoja i obrazovanja, odnosno ispravnije: s područja habilitacije, rehabilitacije i edukacije djece s teškoćama u razvoju i učenju.

Promjene unutar sustava su spore i iziskuju mnogo našeg vremena, kako u procesu kreiranja, tako i u iščekivanju da nadređeni prepoznaju nove metode rada s učenicima čijom implementacijom se poneki od nas i bave.

Svakako, jedno od zanimljivijih područja je primjena informacijsko-komunikacijskih tehnologija (u daljnjem tekstu ICT, op.a.) u radu s učenicima koji izravno osjećaju posljedice svojih poteškoća u razvoju i učenju.

Iskrivljena slika svijeta u kojem takvi učenici žive, poteškoće u provođenju aktivnosti svakodnevnog života, poteškoće u socijalizaciji i komunikaciji samo su neke od posljedica specifičnosti oštećenja koje ih prati. Otežano usvajanje znanja, vještina i sposobnosti uzrok je njihova sporijeg napredovanja. Proces odgoja i obrazovanja u njihovom je slučaju usporen i iziskuje mnogo intervencija u postojeći Plan i program te visoku razinu primjene individualnog pristupa. tipkovnica

Za opću populaciju učenika izrađen je, odnosno namijenjen, čitav niz udžbenika, od čega veliku većinu ciljana populacija učenika s posebnim potrebama ne može koristiti. Radi boljeg uvida u problematiku udžbenika navest ću nekoliko specifičnosti tih udžbenika: format udžbenika, radnih bilježnica i vježbenica nije primjeren, sam uvez nije praktičan i zahtijeva određenu razinu motoričkih vještina i preciznosti (listanje), tekstovi su pisani neprimjerenim fontom (veličina i vrsta znaka), stranice vrve detaljima koji otežavaju snalaženje i fokusiranje na bitan sadržaj, crteži i slike (fotografije) su, ili svedeni na obrise, ili imaju suviše detalja. Većina takvih udžbenika neupotrebljiva je u radu s populacijom učenika s poteškoćama u učenju i razvoju. 

 

Kako im pomoći?

Jedan od mogućih scenarija je svakako kreiranje udžbenika po mjeri učenika. No, budući da govorimo o tek malom udjelu u ukupnoj populaciji i uzmemo li u obzir heterogenost populacije djece s poteškoćama u razvoju i učenju, postavit će se pitanje ekonomske isplativosti produkcije obrazovnih materijala u tiskanom obliku.

S tim i sličnim razmišljanjima preostaje nam promišljanje o još uvijek alternativnom načinu poučavanja u našem školstvu – poučavanju djece s posebnim potrebama uz pomoć informacijsko-komunikacijskih tehnologija.

Primjenu ICT-a moguće je promatrati kroz nekoliko aspekata. Prvi se odnosi na mogućnosti prilagodbe hardvera, točnije prilagodbu specifičnih ulazno-izlaznih jedinica kao što su touchscreen monitori, pametne ploče, posebno prilagođene tipkovnice, miševi, upravljačke ili palice za igru (joystick), uređaji za praćenje pokreta (emulacija rada miša) te prekidači (switch). Dugi aspekt se odnosi na posebna softverska rješenja. Gledano iz rakursa primjene ICT-a u obrazovanju djece s posebnim potrebama, softverska rješenja moguće je podijeliti na aplikacije za upravljanje hardverom (specifične aplikacije koje omogućavaju korištenje prilagođenih hardverskih rješenja), aplikacije za unos i prikaz informacija (npr. On-screen tipkovnice ili prilagođeni tekst procesori) te aplikacije edukativnog karaktera (takvim smatram bilo koji materijal u elektronskom obliku koji se koristi u obradi nekog nastavnog sadržaja).

stepenice Kad bismo dublje ušli u samu analizu primjene softvera u radu s djecom s posebnim potrebama, moguće ga je razložiti i izolirati tri razine primjene: aplikacije edukativnog karaktera, aplikacije terapijsko-rehabilitacijskog karaktera i aplikacije komunikacijskog karaktera. To su i najzanimljivija područja primjene ICT-a u segmentu rehabilitacije i edukacije osoba s posebnim potrebama.

Edukativni softver danas predstavlja alat koji se u radu s djecom s posebnim potrebama koristi u individualnom radu i predstavlja ekstenziju kompleksnih individualnih planova. Dakle, sudionici ovog procesa i dalje ostaju defektolog i dijete, ali defektolog koristi materijale u elektronskom obliku kako bi omogućio djetetu pristup sadržajima koji su mu prije bili dostupni samo u tiskanom obliku. Iz osobnog iskustva navodim da se uspješnim korištenjem softvera u ranoj dječjoj dobi (predškolska dob) smatra i korištenje jednostavnih edukativnih računalnih igara. Dijete na taj način uspostavlja okulomotornu koordinaciju te razvija razumijevanje uzročno-posljedičnih veza. Dijete u većini slučajeva pokazuje motivaciju za takvu vrstu rada. Računalne igre su atraktivne te u strukturiranoj situaciji, uz pravilno „doziranje“, mogu predstavljati pun pogodak.

Velik dio materijala moguće je samostalno proizvesti. Jedan od alata za produkciju edukativnih materijala je Microsoftov PowerPoint. Ova aplikacija nam omogućava izradu jednostavnih interaktivnih igara. Pomoću animacija moguće je prikazati slijed događaja te tako pomoći djetetu da shvati uzročno-posljedične veze. Ugrađivanje multimedije (zvuk ili video) u prezentaciju omogućava višu razinu objedinjavanja vanjskih podražaja i informacija u jednu smislenu cjelinu (npr. snimite brod koji ulazi u luku, avion koji polijeće i sl.). Iskustvena, osjetilna komponenta učenja, dakako, ostaje tek djelomično zadovoljena te dijete mora biti uključeno u što više stvarnih situacija u svojoj okolini kako bi sva osjetila bila ekscitirana te kako bi se postigla što viša razina senzorne integracije koja će utjecati na mišljenje djeteta i njegovo promišljanje o aktivnim procesima i promjenama u njegovoj bližoj i daljoj okolini.

Kratke priče djeci je moguće prezentirati kao niz slika uz podršku snimljene naracije u aplikaciji MS Photostory.

or U aplikaciji MS PowerPoint također je moguće načiniti pregršt materijala terapijskog ili rehabilitacijskog karaktera. Posjedujete li ekran osjetljiv na dodir, moći ćete napraviti vježbe koordinacije rada ruku ili vježbe orijentacije na zadanoj plohi. Vrlo zanimljiv i poticajan segment primjene, nažalost, u nas nedovoljno iskorišten zbog financijskih ograničenja.

Izrada materijala komunikacijskog karaktera predstavlja područje primjene koje nije zanimljivo samo defektolozima (edukatorima ili rehabilitatorima), već je zanimljivo svim sudionicima rehabilitacijskog procesa – samoj djeci, roditeljima, logopedima, radnim terapeutima. Radi se o primjeni interaktivnih materijala koji omogućavaju komunikaciju osobama koje zbog opsega oštećenja (najčešće) središnjeg živčanog sustava nisu u mogućnosti koristiti vlastiti govor u komunikaciji. Uglavnom se radi o osobama sa stanjem nakon težih kranio-cerebralnih trauma ili osobama nakon težeg moždanog inzulta. Iskustvo u praksi pokazuje da se tim osobama može omogućiti komuniciranje pomoću osobnog računala i interaktivnih materijala napravljenih u PowerPointu. Jednostavnom navigacijom kroz slajdove (hiperveze!) te jednostavnim sučeljem s akcijskim gumbima koji aktiviraju zvučne signale (snimak izgovorene fraze kojom se izražava potreba, osjećaj, želja) osoba će biti u mogućnosti lakše uspostaviti komunikaciju sa svojom okolinom. Zanimljivo, zar ne?!

Svakako treba naglasiti da je populacija osoba s posebnim potrebama izrazito heterogena, kako zbog same etiologije i simptomatologije oštećenja, tako i zbog motivacije, obrazovnog potencijala te prethodnog iskustva. Ova činjenica predstavlja veliki problem zbog prilagodbe svim navedenim kritičnim točkama u pripremi materijala za učenje namijenjenih djeci s posebnim potrebama. Jedan od uvjeta bez kojeg se ne može je user-friendly aplikacija koja omogućava što bolju prilagodbu specifičnim zahtjevima korisnika. Jednostavnost korištenja i pripreme za korištenje drugi je uvjet. Osobno računalo omogućava nam pripremu edukativnih sadržaja u elektronskom obliku, ali i izradu jednostavnih, interaktivno-edukativnih i terapijskih materijala koji učenje i komunikaciju postavljaju na višu razinu.

Namjera je autora da u sljedećim brojevima Pogleda kroz Prozor pobliže objasni primjenu određenih hardverskih i softverskih rješenja u radu s djecom s posebnim potrebama.

About these ads

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.